Pismo mom djetetu kojeg više nema
Danas, kada razmišljam o tebi, držim tvoju mlađu sestricu u naručju. Ona je prekrasna, ona je savršena, ja sam sretana ali i... nevjerojatno tužna u isto vrijeme. Zato jer mi nedostaješ. Jer mislim na tebe. Jer želim da si i ti sa mnom.
Kad ti Nova godina donese nešto lijepo i odmah odnese
Oduvijek sam znala da ću biti majka više od jednog djeteta i evo nas sada. Bila sam presretna kad sam saznala za tebe. Potvrđeno, rasla si u meni i ljubav prema tebi je rasla u mom srcu.
Ali ovaj put nešto je bilo drugačije. Nešto što nisam osjećala s tvojim starijim bratom. I ta nepoznanica je sve više poprimala oblik i zauvijek obilježila moj život. Kao što mi je nova godina donijela dokaz da si stvarno u mom trbuhu, tako je nova godina ubrzo potom odnijela radosno iščekivanje i ispred mene postavila najtežu odluku mog život, odluku o tvom životu.
Brojke nisu bile na tvojoj strani
Sve je počelo s brojevima. 1:4. Velike su šanse da ćeš biti drugačija. Odavde se sve dogodilo negdje izvan mene. Kao da se to događalo nekom drugom, samo je nepodnošljiva bol bila dio mene.
A onda poziv. Poziv koji je potvrdio da si ova opcija 1 od 4 ti. Da se priroda poigrala s brojevima i da je u tvojim genima jedan previše.
PROČITAJTE JOŠ: Od početka trudnoće pratio me osjećaj da nešto nije kako bi trebalo biti.
Dijete moje drago, oprosti mi što sam odlučila da ovaj jedini broj bude tako koban za tebe. NISAM SE MOGLA odlučiti za tebe! Znam da nije prava isprika, ali pored mene nije bilo nikoga tko bi to mogao učiniti umjesto mene, tko bi mi bio oslonac kada bi mi bilo teško brinuti se za tebe, jer ćeš se roditi tako posebna. I to me silno uplašilo. Zapravo, u meni je bilo na tisuće strahova i strepnji, a svi su bili protiv tebe.
Odugovlačila sam, ali vrijeme nije bilo na mojoj strani, a još manje na tvojoj. Još mi u glavi odzvanjaju riječi: što god odlučiš, snosit ćeš posljedice do kraja života. Nisu to samo riječi, to je činjenica koja ima posljedice: boli, boli nepodnošljivo.
U glavi mi odzvanjaju riječi: što god odlučiš, snosit ćeš posljedice do kraja života. (Foto:Freepik.com)
Bio je ...
Zadnju večer si me stvarno bila nemirna. Još uvijek se pitam jesi li mi pokušavala reći da je u redu ili si me pokušavala uvjeriti da ti dopustim da ostaneš. Ali odlučila sam.
Bio je ponedjeljak.
Sama sam, zapravo smo bile samo nas dvije. U rukama sam držala dvije tablete koje ti se neće svidjeti.
Nisam znala što će ti učiniti ovaj koktel sastojaka, samo sam znala da ću te s njima izgubiti. Bila je srijeda.
Bio je 26. veljače.
Bio je to tvoj 18. tjedan.
Opet sam sama. Ovaj put sam stvarno sama, jer u meni je ostalo samo tvoje tijelo. Tijelo koje moram roditi. I rodila sam te.
Bio je to najteži porod. Bila je to najveća porođajna muka. Bio je to tvoj prvi dan na svijetu. Bio je to tvoj zadnji dan.
PROČITAJTE JOŠ: Gubitak bebe - Kako se osjećaju mame anđela?
Dijete moje, OPROSTI!
Oprosti što nisam tražila još ultrazvuka dok si još bila u meni.
Oprosti što sam se prepustila drugima.
Oprosti što sam dopustila da ti bude hladno jer ležiš u hladnoj posudi.
Oprosti što nisam bila dovoljno jaka da te pogledam i držim tvoje malene ruke.
Oprosti što nisam inzistirala da te držim u naručju prvi i zadnji put.
Oprosti što nisam rekla da želim tvoje fotografije kad si se rodila.
Oprosti što sam otišla ne znajući ništa o tebi.
Iako je to bio najgori dan u mom životu, poželjela bih svaki dan da mogu vratiti vrijeme i učiniti sve ovo. Danas mi je, međutim, ostalo nekoliko tvojih izblijedjelih slika, ispisanih na papiru, i samo jedna snimka s prvog ultrazvuka.
U mom srcu, zauvijek
Danas, kada se ponovno sjetim tebe, kao i nebrojeno puta u posljednjih godinu dana, držim tvoju sestricu u naručju. Ona je prekrasna, ona je savršena, ja sam sretna i... nevjerojatno tužna u isto vrijeme.
Gledam njene ruke i vidim tvoje. Posebne. Različite. Koje sam vidjela samo na ekranu i nikada ih nisam i neću držati u rukama. Suze mi teku niz lice. Zato jer mi nedostaješ. Jer mislim na tebe. Jer želim da i ti budeš sa mnom.
Drago moje dijete, oprosti mi što nisam imala hrabrosti zadržati te u svom životu. Žao mi je što ti nisam dala priliku da pokušaš živjeti. Dijete moje drago, čak i ako će godine izbrisati sjećanja na tebe, postoji komadić u mom srcu kojem ćeš nedostajati i koji će te voljeti zauvijek.
PROČITAJTE JOŠ: Kako je biti majka nakon tri pobačaja