U trećem dijelu članka o posvojenju ostaje nam obraditi postupak zasnivanja posvojenja.

Postupak zasnivanja posvojenja

Prema odredbama obiteljskog zakona centar za socijalnu skrb je stvarno nadležno tijelo za zasnivanje posvojenja, a njegova nadležnost se određuje prema mjestu prebivališta ili boravišta djeteta koje se kani posvojiti. Po članku 135. Obiteljskog zakona postupak za posvojenje provodi po službenoj dužnosti centar za socijalnu skrb mjesta prebivališta ili boravišta djeteta. U postupku posvojenja isključena je javnost i to zbog očuvanja prava na privatnost pojedinca i zbog čuvanja tajnosti podataka u svezi s posvojenjem.

Pripremne radnje centra za socijalnu skrb

Nadležni centar za socijalnu skrb mora poduzeti cijeli niz pripremnih radnji kako bi utvrdio relevantne činjenice o kojima ovisi uspjeh posvojenja. neke pripremne radnje navedene su u Obiteljskom zakonu, a neke proizlaze iz prirode stvari. Već smo ranije naglasili da se posvojenje može zasnovati samo ako je u interesu djeteta. Da li je ono zaista u njegovu interesu procjenjuje centar za socijalnu skrb.Centar sa svojim timom stručnih djelatnika (socijalni radnik, psiholog, pravnik a po potrebi i drugi stručni djelatnici centra), nakon što prikupe sve podatke o statusu i obiteljskim prilikama djeteta, njegovom zdravstvenom stanju, okolnostima u kojima je dijete do tada živjelo i drugim čimbenicima važnim za stjecanje potpunog uvida u stanje stvari, donose ocjenu da li je posvojenje u interesu djeteta i da li ono za to i takvo dijete predstavlja najbolje rješenje. U ovom dijelu postupka djelatnici za socijalnu skrb upućeni su na suradnju s drugim ustanovama ili obiteljima u kojima je dijete smješteno. Potencijalni posvojitelji već prije pokretanja postupka za posvojenje moraju po članku 135. st. 2. Obiteljskog zakona zatražiti od centra za socijalnu skrb svoga prebivališta mišljenje o podobnosti za posvojenje. Centar za socijalnu skrb izdat će mišljenje u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva. U praksi taj rok smatra se instruktivnim te je u pravilu duži. Mišljenje o podobnosti za posvojenje razumijeva psihološku obradu potencijalnih posvojitelja (psihološki testovi sastoje se od nekoliko testova sa cca 500 pitanja, nakon čega slijedi razgovor sa psihologom) te socioanamnestičke podatke. U razgovoru sa socijalnim radnikom potencijalni posvojitelji iznose sve osobne podatke, obiteljske odnose, primanja, stambenu situaciju, starost djeteta koje žele posvojiti, te odgovoriti između ostalog i na pitanja da li želite posvojiti djecu romskog porijekla ili dijete s posebnim potrebama. Mišljenje sačinjeno od strane centra za socijalnu skrb mjesta prebivališta potencijalnih posvojitelja odlučujuće je u prosudbi da li se takve osobe uopće mogu pojaviti kao potencijalni posvojitelji, a sadržaj tog mišljenja umnogome će olakšati rad centra koji donosi odluku o posvojenju. Po članku 135. st. 5. ObZ-a Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi propisat će metode kojima će se utvrditi podobnost za posvojenje i način izrade mišljenja o podobnosti.

S tim u vezi centar za socijalnu skrb mora pribaviti i određenu dokumentaciju koja svjedoči o ispunjenim pretpostavkama za posvojenje. Ponajprije centar mora neposredno od nadležnih tijela ili potencijalnih posvojitelja pribaviti izvadak iz matice rođenih iz kojeg se vidi dob posvojitelja kao i izvadak iz matice vjenčanih iz kojeg je vidljiv bračni status te osobe. Kako potencijalni posvojitelj ne može biti osoba lišena poslovne sposobnosti niti potpuno niti djelomice potrebno je provjeriti je li potencijalni posvojitelj osoba pod skrbništvom. Potrebno je i uvjerenje da nije kažnjavan i da nije pod istragom, te domovnica da se utvrdi državljanstvo potencijalnog posvojitelja. Potencijalni posvojitelj ne može biti niti osoba koja je lišena roditeljske skrbi. U ovoj fazi postupka za posvojenje, stručni tim djelatnika centra za socijalnu skrb procjenjuje i dosadašnje ponašanje, kao i osobna svojstva osobe koja želi posvojiti. Ispituje se motivacija i razlozi za posvojenje, provjeravaju se odnosi u braku potencijalnih posvojitelja, te odnosi s drugim članovima obitelji i širim životnim okruženjem. Nadalje ispituje se i temperament, karakterne osobine tih ljudi, njihove interese, njihova kulturna i obrazovna razina te njihove stambene i materijalne prilike uopće. U hrvatskom zakonodavstvu nema odredbi o probnom smještaju djeteta u obitelj budućih posvojitelja.

Središnja faza postupka

U ovoj fazi pribavljaju se traženi pristanci za posvojenje od strane roditelja djeteta, djeteta, te bračnog druga budućeg posvojitelja ukoliko oni posvajaju zajednički. Centar za socijalnu skrb u ovoj fazi upoznaje sve strane odnosa posvojenja s pravnim posljedicama posvojenja i poduzima daljnje radnje na putu donošenja odluke o posvojenju. Prvenstveno će zatražiti pristanak roditelja na posvojenje njegovog djeteta, a taj pristanak roditelji djeteta mogu dati i pred centrom svog mjesta prebivališta odnosno boravišta. Po čl. 137. st. 1. ObZ-a roditelj može dati centru za socijalnu skrb pristanak na posvojenje i prije pokretanja postupka posvojenja, ali tek kada dijete navrši šest tjedana života. Radi se o pristanku na posvojenje od strane, za njih nepoznatih posvojitelja. Centar za socijalnu skrb upoznati će roditelja sa svim pravnim posljedicama pristanka na posvojenje. Pristanak na posvojenje daje se na zapisnik, a ovjereni prijepis zapisnika uručuje se roditelju. Zapisnik sadrži osim izjave pristanka na posvojenje i podatak da je osoba upoznata sa svim pravnim posljedicama pristanka  posvojenja, te mogućnost iste da odustane od pristanka na posvojenje u roku od trideset dana od dana potpisivanja zapisnika.

Roditelj koji je pristao da dijete posvoje njemu nepoznati posvojitelji, istekom navedenog roka od trideset dana od dana potpisivanja zapisnika, ne sudjeluje kao stranka u daljnjem tijeku postupka posvojenja, neće moći ulagati pravne lijekove niti dobiti uvid u spise predmeta o posvojenju.

Roditelj može dati pristanak da njegovo dijete posvoji njemu poznati posvojitelj samo ako dijete posvaja maćeha ili očuh. Kada dijete posvaja maćeha ili očuh, njegov bračni drug ostaje stranka u postupku posvojenja, te na zasnovano posvojenje, kojemu se on naknadno protivi može uložiti pravni lijek. Drugi biološki roditelj djeteta, nakon isteka navedenog roka od trideset dana od dana potpisivanja zapisnika, prestaje biti strankom u postupku posvojenja. Neovisno o tome radi li se o pristanku za posvojenje od strane poznatog ili nepoznatog posvojitelja, nakon proteka roka od trideset dana od dana potpisivanja zapisnika, centar za socijalnu skrb može provesti posvojenje, pa i u slučaju da se roditelj predomislio.

U praksi centara za socijalnu skrb činjenica je da djeca čiji su roditelji umrli ili su nepoznati budu posvojena već u ranoj životnoj dobi, uz uvjet da je posvojenje u njihovu interesu. U interesu svakog djeteta je da bude posvojeno što ranije.

Centar za socijalnu skrb saslušat će po potrebi i bliske djetetove srodnike o okolnostima koje su važne za posvojenje.

Dijete starije od dvanaest godina, koje je sposobno shvatiti značenje posvojenja, daje svoj pristanak na posvojenje. Ono taj pristanak daje bez nazočnosti roditelja i osoba koje ga žele posvojiti, a sve u cilju da se ustanove stvarne želje djeteta.

Radnje koje potencijalni posvojitelj poduzima već prije postupka posvojenja podrazumijevaju i njegov pristanak za posvojenje djeteta i to kako kroz zahtjev upućen centru za socijalnu skrb za izdavanjem mišljenja o podobnosti za posvojenje, tako i kasnije pokretanjem tog postupka pred nadležnim centrom za socijalnu skrb radi provođenja postupka za posvojenje. Bračni drug potencijalnog posvojitelja pristanak na posvojenje daje pred centrom za socijalnu skrb koji vodi postupak posvojenja ili pred centrom svog mjesta prebivališta ili boravišta.

Donošenje odluke o posvojenju

U postupku posvojenja, centar za socijalnu skrb upoznat će djetetove roditelje, posvojitelje i dijete starije od dvanaest godina s pravnim posljedicama posvojenja. Roditelji čji pristanak nije potreban neće biti pozvani., kao ni roditelj koji je dao pristanak na posvojenje svog djeteta od nepoznatih mu posvojitelja. Članak 124. ObZ-a propisuje: „U postupku posvojenja centar za socijalnu skrb upoznat će posvojitelje s pravom djeteta da od posvojitelja dozna da je posvojeno." i nadalje u stavku 2. „Centar za socijalnu skrb savjetovat će posvojiteljima da kažu djetetu najkasnije do sedme godine života da je posvojeno, a ako je starije dobi, odmah nakon zasnivanja posvojenja." To je pravo djeteta koje proizlazi iz međunarodnih konvencija o pravima djeteta i ono upravo od posvojitelja mora doznati da je posvojeno i to do određene životne dobi.

Posvojenje se zasniva odlukom o posvojenju centra za socijalnu skrb mjesta prebivališta ili boravišta djeteta koji je i rukovodio radnjama postupka zasnivanja posvojenja. Članak 141. st. 1. ObZ-a izričito propisuje sadržaj izreke odluke kojom se zasniva posvojenje:

„ Izreka odluke centra za socijalnu skrb kojom se zasniva posvojenje sadrži:

- za posvojenika: osobno ime, datum i mjesto rođenja, državljanstvo, narodnost, godinu i redni broj upisa u matici rođenih, osobno ime i adresu roditelja,

- za posvojitelje: osobno ime, datum i mjesto rođenja te adresu,

- određenje da se posvojitelji upisuju, odnosno ne upisuju kao roditelji."

Bilo kakova promjena osobnih podataka posvojenika nastala činom posvojenja mora biti navedena u izreci odluke kojom se zasniva posvojenje.

Odluka o posvojenju napuštenog djeteta nepoznatog podrijetla može se donijeti po isteku tri mjeseca od djetetova rođenja ili napuštanja djeteta.

Protiv odluke o posvojenju, nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu i to u roku osam dana od dana primitka odluke. Posvojenje je zasnovano kad odluka o posvojenju postane pravomoćna jer na takovu odluku više nije moguće uložiti žalbu niti pokrenuti upravni spor.

Centar za socijalnu skrb dužan je pravomoćnu odluku o posvojenju odmah dostaviti nadležnom matičaru radi upisa u maticu rođenih djeteta, koji će u rubrici „Naknadni upisi i bilješke" upisati posvojenje, uz napomenu da se na temelju tog upisa više neće izdavati isprave. Sve spise predmeta i očevidnik o predmetima posvojenja vodi i čuva centar za socijalnu skrb kod kojeg je proveden postupak posvojenja, a podaci o posvojenju službema su tajna, sve u cilju da se onemogući osobe bez pravnog interesa da dođu do podataka o činjenici posvojenja i o akterima tog odnosa.

Učinci posvojenja

Učinci posvojenja su prava i dužnosti koja proizlaze iz posvojenja, a koja se odražavaju na sve sudionike takvog odnosa.

Posvojenjem nastaje između posvojitelja i njegovih srodnika s jedne strane, te posvojenika i njegovih potomaka s druge strane, neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koja iz toga proizlaze. dakle, pravnim putem nastaje odnos koji se po svojim učincima ne razlikuje od odnosa koji postoji među krvnim srodnicima, a nastanak takvog odnosa u kojem se dijete u cijelosti integrira u obitelj posvojitelja pretpostavlja prestanak međusobnih prava i dužnosti posvojenika i njegovih krvnih srodnika. Pravomoćnošću odluke o posvojenju prestaje roditeljska skrb bioloških roditelja nad djetetom, a posvojitelji posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb.Članak 148. ObZ-a propisuje: „Posvojenjem posvojenik i njegovi potomci stječu pravo nasljeđivanja posvojitelja,njegovih krvnih srodnika i srodnika po posvojenju. Posvojenjem posvojitelj i njegovi krvni srodnici te srodnici po posvojenju stječu pravo nasljeđivanja posvojenika i njegovih potomaka. Posvojenjem prestaje pravo nasljeđivanja posvojenika prema njegovim roditeljima i drugim krvnim srodnicima, osim prema roditelju koji je u braku s posvojiteljem, te prema krvnim srodnicima i srodnicima po posvojenju toga roditelja."

Nadalje, posvojenik može zadržati ime i prezime koje je imao prije zasnivanja posvojenja, ili svom imenu i prezimenu dodati prezime posvojitelja, ako centar za socijalnu skrb utvrdi da je to u interesu djeteta. Ukoliko je posvojenik stariji od dvanaest godina za promjenu osobnog imena potrebanje njegov pristanak.

Posvojenjem dijete stranog državljanstva stječe hrvatsko državljanstvo svojih posvojitelja i to podrijetlom.

Posvojitelji mogu odrediti narodnost posvojeniku, međutim za promjenu narodnosti, kao i osobnog imena potreban je pristanak posvojenika ako je on stariji od dvanaest godina.

U maticu rođenih posvojitelji se upisuju kao roditelji posvojenika, a nakon zasnivanja posvojenja nije dopušteno osporavanje niti utvrđivanje majčinstva ili očinstva.

Nadamo se da smo ovim kratkim prikazom posvojenja (u tri dijela) kako ga uređuje Obiteljski zakon i prezentira pravna teorija uspjeli dati osnovne informacije o posvojenju kao složenom pravnom institutu i time dali početne informacije onima koji se žele upustiti u taj postupak.

Svima koji su već u postupku ili su tek na početku: Sretno!


Izvori:

1. M.Alinčić i dr.- Obiteljsko pravo, Zagreb 2007.

2. Hrestomatija Hrvatskog obiteljskog prava, Zagreb 2010.

3. Konvencija o pravima djeteta

4. Obiteljski zakon


Obiteljski centar Virovitičko - podravske županije