Neki roditelji od svoje djece zahtijevaju stvari koje su daleko iznad njihovih mogućnosti. Ovakvim svojim ponašanjem kod djeteta izazivaju osjećaj da će svaki put kada započne neku aktivnost doživjeti neuspjeh.

Ideja o neuspjehu i misao o mogućem pritisku koji će roditelji vršiti nakon tog neuspjeha izaziva kod djeteta osjećaj koji može dovesti do bunta protiv roditelja, ili ako se dijete povuče, do pojave stidljivosti, savjetuje Ljiljana Filipović obiteljski psihoterapeut.

 

Vaše dijete je kod kuće slobodno i veselo, ali u društvu lako pocrveni i krije se iza vas. Dok su sasvim mali to djeluje simpatično, ali kasnije stidljivost može prerasti u ozbiljan problem. Stidljivost se u ponašanju djeteta primjećuje kroz nedostatak hrabrosti i oklijevanje da nešto izgovori ili učini u novim situacijama. Dijete koje se stidi ima unutrašnji doživljaj da ga okolina ne prihvaća, što u njemu intenzivira osjećaj nelagodnosti. Ponašanje stidljivog djeteta se mijenja, ono se povlači i postaje pasivno u želji da izbjegne neugodu. Adekvatne reakcije roditelja na pojavu ovog osjećanja zavise od same situacije i senzibiliteta djeteta. Ispravan pristup može spriječiti nastanak tjelesnog poremećaja u vidu crvenjenja, blagih govornih smetnji do mucanja i depresije.

 

 

Kako kaže Ljiljana Filipović, obiteljski psihoterapeut na stidljivost treba gledati kao naučenu stidljivost i kao poseban fenomen. Naučena stidljivost se odnosi na učenje socijalnih standarda ponašanja povezanih s rodnim ulogama dječaka i djevojčica od najranijeg djetinjstva. Djeca se uče tome da je sramota da se skidaju gola, psovati i tome slično i tako stječu naučene standarde ponašanja zbog kojih se mogu stidjeti.

 

S druge strane, stidljivost kao fenomen javlja se podjednako i kod djevojčica i kod dječaka koji su zatvoreni, nespremni da iskažu svoje mišljenje i emocije pred nepoznatim ljudima i u novim situacijama, dok su u kući opušteni.

 

- Ako se ne pozabavimo ovim fenomenom i ne pomognemo djetetu, stidljivost može prerasti u socijalnu anksioznost, koja se u adolescenciji i kasnije u životu manifestira tako da ih je u javnosti sram izreći svoje mišljenje te izbjegavaju konfrontacije. To su djeca koja nisu dovoljno sigurna u sebe, koja od obitelji nisu dobila dovoljno podrške i nemaju dovoljno samopouzdanja. Plaše se da će biti odbačena i ismijana - objašnjava obiteljski psihoterapeut Filipović, i dodaje da je ključna uloga roditelja.

 

- Osnovni pravac podrške u obitelji je da potiču djetetovu ljubav prema samom sebi. Treba mu davati poticaj i pohvale, što predstavlja veliki problem kod nas. Naime, roditelji djecu češće kritiziraju nego što ih hvale, a posljedica toga je manjak samopouzdanja. Protiv stidljivosti se treba boriti poticajnim stavom u odnosu na dijete od najranijeg uzrasta - ističe Ljiljana Filipović.

 

PROČITAJ JOŠ: BLOG: Tajanstvena samokritika

 

Pretjerano zahtjevni roditelji

 

Neki roditelji od svoje djece zahtijevaju stvari koje su daleko iznad njihovih mogućnosti. Ovakvim svojim ponašanjem kod djeteta izazivaju osjećaj da će svaki put kada započne neku aktivnost doživjeti neuspjeh. Ideja o neuspjehu i misao o mogućem pritisku koji će roditelji vršiti nakon tog neuspjeha izaziva kod djeteta osjećaj koji može dovesti do bunta protiv roditelja, ili ako se dijete povuče, do pojave stida.

 

Protiv stidljivosti se treba boriti poticajnim stavom u odnosu na dijete od najranijeg uzrasta

 

Sramežljivost u periodu adolescencije

 

Period života u kome se stidljivost učvršćuje kao karakteristika osobnosti je upravo adolescencija. U ovom periodu se konačno učvršćuju ili u potpunosti napuštaju oblici doživljavanja i reakcija koje su stečeni tijekom djetinjstva. Postoje adolescenti koji su kao djeca bili izuzetno društveni a koji se u periodu adolescencije zatvaraju, i obrnuto, postoje oni koji su u toku djetinjstva bili izuzetno stidljivi i plašljivi a tijekom adolescencije postaju pravi lideri. Neki od faktora koji utječu na pojavu stidljivosti tijekom perioda adolescencije jesu:

 

1. Neuspjeh u odnosima sa suprotnim spolom

Adolescencija je izuzetno kompliciran period života tokom koga se dešavaju različite fizičke i psihičke promjene koje utječu na visok stupanj osjetljivosti. Ako adolescent doživi snažan neuspjeh ili bude iznevjeren, on sebe počinje doživljavati kao nesposobnog i smiješnog u odnosima sa suprotnim spolom.

 

PROČITAJTE JOŠ: Socijalizacija djece je i roditeljska odgovornost

 

 

2. Doživljaj vlastitog tijela

Adolescent se suočava s velikim brojem fizičkih transformacija. Adolescenti se osjećaju neudobno u vlastitom tijelu, a istovremeno veliki značaj pridaju fizičkom izgledu. To može dovesti do toga da se osoba osjeti nedovoljno atraktivnom. Osjećaj fizičke neprivlačnosti otežava uspostavljanje socijalnih veza. Zato je izuzetno važno adolescentu ukazati na vrijednosti koje posjeduje, kako fizičke, tako i intelektualne.

 

3. Značaj obitelji

Veliki utjecaj na djetetovu sigurnost imaju i sami odnosi u obitelji koji bi morali biti harmonični. Ako u obitelji prevladavaju konfliktni odnosi, dijete se može naći u rascjepu između roditelja koje voli, što može rezultirati pojavom zatvorenosti, povučenosti. U tom slučaju ne ustručavajte se obratiti obiteljsko, psihoterapeutu.

 

Izvor: Blic