Autizam uzrokuje da djeca doživljavaju svijet drugačije nego većina druge djece. Djeci s autizmom teško je razgovarati s drugima i izražavati se riječima. Djeca s autizmom uglavnom se drže za sebe i mnogi se ne mogu sporazumijevati bez posebne pomoći.

Kad je Ana došla u kuću svoje nove prijateljice Marte, upoznala je njezina četverogodišnjeg brata, Andriju. "Bok", rekla je Ana smiješeći se. Andrija je gledao u nju i nije rekao ništa. Tada se okrenuo igrački koju je držao u ruci. Kasnije, u Martinoj sobi, Ana je rekla: "Mislim da se ne sviđam tvome bratu."

"Nisi ti kriva", objasnila je Marta. "Andrija ima autizam."

Ana je željela saznati što to znači autizam, što ga uzrokuje, kako je to imati autizam i još puno toga. Saznajmo i mi.

Što znači riječ autizam?

Autizam uzrokuje da djeca doživljavaju svijet drugačije nego većina druge djece. Djeci s autizmom teško je razgovarati s drugima i izražavati se riječima. Djeca s autizmom uglavnom se drže za sebe i mnogi se ne mogu sporazumijevati bez posebne pomoći.

Oni mogu regirati na ono što se oko njih događa na neuobičajene načine. Uobičajeni zvukovi mogu često uznemiravati nekoga s autizmom – toliko snažno da će začepiti uši. Dodiri, čak i nježni, mogu im biti nelagodni.
Djeca s autizmom često ne mogu ostvariti kontakte koje druga djeca lako čine. Primjerice, kad vam se netko nasmiješi, znate da je ta osoba sretna ili prijateljski raspoložena. Ali dijete s autizmom ima problema u povezivanju osmijeha sa sretnim raspoloženjem te osobe.

Dijete s autizmom može također imati problema s povezivanjem riječi s njihovim značenjem. Zamislite se kako pokušavate razumjeti što vam mama govori a da zapravo ne znate što njezine riječi znače. Dvostruko više uznemiruje ako dijete ne može pronaći prave riječi da izrazi ono što osjeća.

Autizam uzrokuje da se djeca ponašaju na neuobičajene načine. Mogu pljeskati rukama, stalno ponavljati jedne te iste riječi, imati ispade burnih raspoloženja ili se igrati samo s određenom igračkom. Većina djece s autizmom ne vole promjene u rutini. Vole uvijek imati isti raspored. Mogu i ustrajati u tome da im igračke ili ostali predmeti uvijek budu poslagani na određeni način i jako se uznemiriti ako ih netko pomakne ili ukloni.

Kad netko ima autizam, njegov ili njezin mozak ima problema odraditi jako važan posao: pronaći smisao u svijetu koji ga okružuje. Svakoga dana vaš mozak objašnjava pokrete, zvukove, mirise i ostale osjete koje doživljavate. Ako vam vaš mozak ne može pomoći da sve te stvari razumijete, imate problema s ponašanjem, govorom, odlaskom u školu i obavljanjem svakodnevnih stvari. Djeca mogu imati blaže oblike autizma i tako imati samo malenih problema u životu,a  mogu biti i jako pogođeni autizmom i onda im treba jako puno pomoći.

Što uzrokuje autizam?

Autizam pogađa jedno od 150-tero djece, ali nitko ne zna što ga uzrokuje. Neki znanstvenici misle da je veća vjerojatnost za autizam ako se on ili slični poremećaji ponavljaju u obitelji. Jako je teško pronaći pravi uzrok za autizam jer je ljudski mozak vrlo složen.

Ljudski mozak sastoji se od preko 100 milijardi živčanih ćelija koje se zovu neuroni. Svaki neuron može imati stotine ili tisuće poveznica koje prenose poruke do drugih živčanih ćelija u mozgu i tijelu. Te poveznice i kemijski prenositelji koji ih šalju (zovu se neurotransmiteri) dozvoljavaju neuronima da vam pomažu vidjeti, osjetiti, pamtiti i raditi sve stvari kako treba.

Iz nekog razloga, neke ćelije i poveznice u mozgu djeteta s autizmom – osobito one koje omogućuju komunikaciju, emocije i osjetila – ne razviju se kako treba ili se oštete. Znanstvenici još uvijek pokušavaju razumjeti kako i zašto se to događa.

Što rade liječnici?

Može biti teško otkriti da dijete ima autizam. Roditelj je obično prvi koji posumnja da nešto nije u redu. Možda je dijete dovoljno staro da može govoriti, a ipak to ne čini, djeluje nezainteresirano za ljude ili se ponaša neobično. Ali autizam nije jedini problem koji može prouzročiti takvu vrstu simptoma. Primjerice, djeca koja imaju problema sa sluhom mogu također imati problema s govorom.

Obično su kod djece s autizmom normalni i rezultati medicinskih ispitivanja, ali ih liječnici mogu napraviti kako bi se uvjerili da nema nekih drugih problema. Ovi testovi mogu provjeravati krv, urin, sluh, Eeg (test koji mjeri moždane valove) i MRI (slika koja pokazuje strukturu mozga). Može se ispitati i inteligencija (IQ).

Često specijalisti rade kao tim da shvate što nije u redu. Tim može uključivati pedijatra, neuropedijatra, razvojnog pedijatra, dječjeg psihijatra, dječjeg psihologa, terapeute za govor i ostale. Članovi tima proučavaju kako se dijete igra, uči, komunicira i ponaša. Pažljivo slušaju roditeljska opažanja. S prikupljenim informacijama mogu odlučiti ima li dijete autizam ili neki drugi problem.

Kako se liječi autizam?

Nema lijeka za autizam, ali liječnici, terapeuti i posebni učitelji mogu pomoći djeci s autizmom da prebrode mnoge poteškoće ili im se prilagode. Što se ranije počne s tretmanom, rezultati su bolji.

Različita djeca trebaju različite vrste pomoći, ali učenje sporazumijevanja je uvijek važan prvi korak. Djeci s autizmom može biti teško naučiti govoriti. Većina ih razumije riječi bolje ako ih vidi, pa ih terapeuti uče kako da se sporazumijevaju pokazujući ili uzimajući slike ili govorom znakova. To im olakšava učenje drugih stvari, i dio djece s autizmom nauči govoriti.

Terapeuti također pomažu djeci da nauče socijalne vještine, kao što su pozdravljanje ljudi, čekanje na red, slijeđenje uputa. Neka djeca trebaju posebnu pomoć sa životnim vještinama (kao što su pranje zubi ili spremanje kreveta). Drugi imaju problema s mirnim sjedenjem ili kontroliranjem ponašanja i trebaju lijekove da im pomognu u tome. Neka djeca uzimaju lijekove da im pomognu s raspoloženjem ili ponašanjem, ali nema lijeka koji će odagnati autizam.
Učenici s blažim autizmom ponekad mogu ići u redovnu školu. Ali većina djece s autizmom treba mirnije, uređenije okruženje. Trebaju im i učitelji trenirani da razumiju njihove probleme sa sporazumijevanjem i učenjem. Mogu učiti i kod kuće ili u posebnim razredima.

Živjeti s autizmom

Neka djeca s blažim autizmom će kad odrastu biti sposobna samostalno živjeti. Oni s ozbiljnijim problemima uvijek će trebati neku vrstu pomoći. Ali sva djeca s autizmom imat će svjetliju budućnost uz potporu i razumijevanje liječnika, učitelja, roditelja, braće, sestara, i prijatelja.

 

Udruga DAR