“Volim te, mama” prošaputao je moj petogodišnjak.Prošla je ponoć. Imam upalu grla koja nikako da prođe i sad sam ga kašljući probudila.

“Što kažeš, mili?” odgovorila sam mu (mada sam bila prilično sigurna da sam dobro čula).

 

“Volim te.” prošaputao je ponovo, zagrlio me, stegao i utonuo u san.

 

Eto, zbog toga. Od svih razloga na svijetu, ako bih morala izabrati jedan zbog kojeg moj petogodišnjak i dalje spava s nama, izabrala bih ovaj.

 

Nije zato što mi je tako lakše nego da noću ustajem kad ružno sanja… mada je i to točno.

Nije ni zbog toga što je za bebe i djecu najsigurnije spavati uz mamu i tatu… mada je i to točno.

Nije ni zbog toga što su sisavci stvoreni da spavaju baš tako, mladunci tik uz roditelje… mada je i to točno.

Nije ni zato što bebe i djeca spavaju više i bude se manje kad su uz mamu i tatu… mada je i to točno.

Nije čak ni zato što bebe manje plaču i duže doje kad spavaju s mamom… mada je i to točno.

Nije ni zato što srce beba koje spavaju pored mame i tate radi smirenije… mada je i to istina.

Ne, nije ni zbog jedne od ovih stvari.

 

PROČITAJTE JOŠ: Trebaju li bebe spavati s roditeljima?

 

Spavamo zajedno zbog osjećaja koji nam to pruža.

Da smo sigurni. Voljeni. Da smo zajedno.

 

Zbog one slatke sreće koju osjetim kad moje dijete prvi put dovede prijateljicu iz vrtića i pokaže joj našu sobu uz riječi “ovdje moja obitelj spava”.

Zbog ovakvih, tihih pospanih trenutaka. Momenata u kojima naša povezanost u trenutku postane dublja, jača i čvršća od Kineskog zida.

 

Znate li da Japanci čak imaju i riječ za to? Kažu “anšin” što u prijevodu, znači “osjećaj olakšanja ili mira u srcu, stanje uma u kojem nema mjesta za brigu”.

 

E pa, moja obitelj ispunjena je anšinom svake noći.

Ali, lagala bi kad bih rekla da je baš uvijek lako.

 

Spavanje s malim djetetom istovremeno znači da možete dobiti šut u glavu u bilo koje doba noći.

Da ćete se buditi otkriveni i u kutu.

Da će vam često nedostajati da se noću ušuškate uz svog partnera.

 

PROČITAJTE JOŠ: Pet činjenica o zajedničkom spavanju roditelja s djecom

 

A pored svih prepreka, birate da ipak to radite. Zato što ništa što u životu vrijedi ne dolazi lako.

 

Jer spavanje s djetetom je dio mog roditeljskog izbora i nije predmet diskusije ni za koga tko misli drugačije. Ni za dobronamjerne prijatelje, ni za zabrinute rođake. Nije ni tema za razgovor s našim pedijatrom jer to nije nikakvo medicinsko stanje.

 

To je jedan od najvećih blagoslova roditeljstva.

 

A ironija cijele priče je što će, jednog dana, moj sin zatražiti da spava sam. A kad taj dan dođe, imat ću knedlu u grlu, ali ću biti sretna što je imao slobodu da tu odluku donese sam. Ali, danas nije taj dan.

 

Noć je naša i ostat ću budna još malo da upijam njegovu ljubav i da mu šapućem “I ja tebe volim, maleni.”

 

 Preuzeto: Zelena učionica