[Sadržaj poruke je obrisan]

oba dvije bake su mi umrle pred ocima,kada je mamina mama bila na samrti dosla sam da se oprostim s njom poljubila sam je u celo samo je pustila suzu i onako znate kako na samrti udahnu kao da mi je nesto htjela reci nakon minutu izdahnula je tatina mama mada je toliko nanjela svima zla nekako sam skupila snage i otisla do postelje uhvatila je za ruku i samo rekla joj bako nisam htjela prigovrati jer nijedan covjek nezasluzuje prigovaranje na samrti isto je onako samo udahnula koda je htjela nesto reci nakon samo par sati umrla je cvrcak ova tvoja prica je uistinu tuzna 

[Sadržaj poruke je obrisan]

cvrcak skidam ti kapu,svjetska si
kad su mi bake umrle pogodilo me jako ali sam bila pribrana,djed mi je poginio kad sam bila mala,sjecam se da sam plakala ali zapravo nisam bila svjesna sto se dogodilo...
mislim da bi zadrzala pribranost,kao i ti dok sve ne bi bilo gotovo



_____________________________

IVAN 20.06.2003.
DUJE 13.01.2009.

cvrcak ako smijem pitat i ako nije bolno sto je bilo

mislim ako ti nije bolno pricat o tome

nitko mi nije umro pred ocima, ali su mi se oboje roditelja razbolili (prvo tata i onda jos mama) in na kraju umrli u roku od 2 tjedna. pritom sam brinula za sve sama jer nemam ni brace i ni sestara, a MM (tada jos moj decko) je taman dobio projekt u njemackoj. Cijelo vrijeme dok se to dogadjalo sam bila na totalnom adrenalinu, jurila sam svaki dan posjecivati ih , gnjavila lijecnike, trazila informacije o bolesti i moguce lijekove na webu, povremeno se slomila i plakala...sva sreca sto su me susjedi zvali na rucak inace ne bi ni jela...
mislila sam da cu se razboliti kada bude sve gotovo ali se hvala bogu nisam.

svi su se cudili kako sam mogla to sve prezivjeti, ali u biti mislim da nitko od nas zapravo ne zna kakvu snagu nosi u sebi dok se ne snadje u takvim situacijama...

[Sadržaj poruke je obrisan]

Uh ja sam jako teška u tim situacijama
A bakom sam se oprostila dok su ju vozili u bolnicu ali nisam vjerovala da će ju Bog uzeti,mama mi je umrla
mm baka mi pred očima umirala,sve se to dogodilo u roku 5mj
e tada sam rekla što me ne slomi to me ojača ali sam i dalje jako osječajna,sve me pogodi....npr kod dr maloj curici vade krv  a ja oči pune suza
Znam da ne volite žalosne vijesti,moj se stric jučer ubio pa još jedna tragedija


_____________________________

"Tko želi nešto napraviti nađe način,tko ne želi ništa napraviti nađe izgovor"

ajme monica,jako mi je žao..mogu razumjeti kako ti je jer se i moj bratić ubio prije nekoliko godina,nikad nismo shvatili zašto..

što se tiče kriznih situacija,radim takav posao da se s time susrećem gotovo svakodnevno..nisam se baš navikla,ali ih odrađujem bez nekakvih aktivnih osjećaja,na autopilotu..šiba adrenalin i dobro je.
kad dođem doma tek onda me to pomete..u stanju sam gledati u bijeli zid ne misleći ništa.mm se sad već naviknuo da ništa ne pita kad me vidi takvu.prođe s vremenom.

Do sada nisam hvala Bogu bila u situaciji da sam morala gledati nečiju bolest ili smrt. Mislim da bi mi bilo jako teško jer sam jako osjetljiva na te stvari. Ali, tko zna. Zaista je istina ona - što te ne ubije, jača te...

_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!

[Sadržaj poruke je obrisan]

monica moja sućut


kad sam u kriznoj situaciji imam osjećaj da sam najprisebnija nego u bilo kojem drugom stanju. Mozak mi radi 100 na sat i izvučem iz sebe snagu za koju nisam ni znala da postoji. Nekako se sva usredotočim na to kako riješiti situaciju.

_____________________________

Dominik - 18.2.2009.