Što vi velite na ovu kampanju koja zabranjuje dizanje ruku na djecu?
Moje je mišljenje da se ne može svaki problem sa djetetom rješiti razgovorom i da je batina nekad stvarno potrebna. Naravno, ne odobravam bezrazložno iskaljivanje na djetetu, ali kad napravi nešto što ne smije, zašto ga ne bi udarili?
I mene su moji koji put lupili, pa zbog toga ne mislim da su me zlostavljali, dapače, izvukla sam pouku i neke stvari nisam više ponavljala.

Već smo pisali o tome, ali mislim da je izbrisano..


Batina- možda to nije pravi izraz- bolje po guzi je meni krajnja metoda. Obično mali dobije po guzi iz afekta kad sam umorna i nemam živaca ili sam loše volje. Vrlo rijetko ga  udarim po rukici ili guzi.. Obično u krajnjim situacijama vičem "ne". Takve krajnje situacije su kod nas kad je pospan i umoran i ne zna više što bi sam sa sobom, pa samo provocira i radi ono  što ne smije..

Po meni je puno efektivniji odgoj bez batina, ali zato je potrebno imati jako puno strpljenja i dobre živce..

Batina stvarno je prejaka riječ, slažem se.
Mislim da ću se i ja koristiti rukom po guzi baš kad ću morat, nisam baš ziher može li se sve riješiti razgovorom. Ovisi od djeteta do djeteta kak će reagirat.

razuman razgovor kod nas još ne dolazi  u obzir (2,5 godine). Koristimo se skretanjem pažnje, 100 puta ponavljamo ne (pokušavamo biti konsekventni). U zadnje vrijeme upali kad mu zaprijetim da ću mu uzeti peglu, miša ili kalorifer (omiljene "igračke" )...

Mislila sam da neće nikad naučiti što znači ne, ali u zadnje vrijeme primjećujem lagani progres (struje više skoro ne dira, za štednjak mu valjda još trebam 100 puta ponoviti NE... )

i tako ti je to: svaki dan jovo na novo treniramo živce...

Apsolutno sam protiv fizičkog zlostavljanja djece tipa batina kojima je naša generacija kažnjavana, premda se zbog toga ne osjećam nimalo emocionalno ni fizički oštećena ili zlostavljanja.
U takvo zlostavljanje ne ubrajam kad mame ( ali samo mame, tatina ruka je ipak preteška ) lagano udare klince po guzi ili prstićima i vjerujem da će koji puta pobjeći i meni.
Mislim da sustav i današnja pedagogija ipak malo pretjeruju po tom pitanju, imala sam prilike pročitati par knjiga na tu temu i jako su me razočarale.S jedne strane preuveličava se problem batina, a s druge strane zatvaraju se oči pred pravim problemima u kojima se djeca danas nalaze. Lijepo je dijeliti savjete iz stajališta promatrača, a jako teško biti roditelj danas.
Susrećem se s roditeljima koji ne znaju više što bi ili ne mogu više ništa sa svojom djecom tinejdžerske dobi. I kad su svjesni gdje su pogriješili i kako su pogriješili, a nemoćni su išta učiniti. Mislim da se mora ipak znati tko je roditelj, a tko dijete i da određena doza autoriteta uvijek mora biti. Ipak je prvenstvena uloga roditelja odgojiti svoje dijete, dati mu puno ljubavi i izvesti ga na pravi put,a prijatelji su ipak nešto drugo. Divim se roditeljima koji su to uspjeli.

< Poruku je uredio Ruža -- 15.6.2008 20:37:01 >

Slažem se da je sve teže dobro odgojiti dijete. Najlakše je iz djeteta napraviti lijenu, neodgovornu i bezobraznu osobu. Ali podići vrijedno i pošteno stvorenje, danas je zbilja teško. I mislim da autoriteta treba biti, batina ne ali mislim da roditelji i djeca ne mogu biti "frendovi". Vidjela sam nekoliko primjera takvih "frendova" u svojoj okolini, danas su ta djeca ljudi, narkomani, sa nikakvom školom, bez posla, ne znaju raditi itd.
Npr. moj 15-godišnji sin koji je u pubertetu ne kuži da mora dobro učiti i skupljati dobre ocjene zbog sebe a ne zbog mene, zato sam ja tu da mu na bilo koji način to objasnim. Tako je sa svim ostalim stvarima.
I ne slažem se sa današnjim stavom, to je pretjerivanje u drugu krajnost.
U kući se mora znati tko je roditelj a tko dijete.

U potpunosti se slažem s Dajanom, ali čujte svatko ima pravo na svoje mišljenje. A što se tiče Ružinog komentara da ako je u pitanju po guzi, onda to treba samo mama, jer tata ima težu ruku. Draga Ružo kod mene nije taj slučaj, jer naime ja imam užasno tešku ruku i tu težinu ne mogu kontrolirati kao MM, tako da smo se već sada dogovorili kada bude bilo potrebno za po guzi, onda isključivo samo on smije.

Ira znači ima još takvih slučajeva, a ja mislila kao djete da samo moja mama jako udari...
Ma nisam mislila isključivo, nego onako mame su ipak mame i bez obzira koliko bile ljute ili u afektu, znaju odmjeriti granicu. A tate su ipak muški.

< Poruku je uredio Ruža -- 15.6.2008 21:25:18 >

Joj Ružo strašno koliko tešku ruku imam , to bi ti najbolje potvrdio MM.

Ajme Ira skrećem s teme, pa nije  da zlostavljaš MM_a?

Pa Ružo valjda znaš, sve po zaslugama!

Skroz se slažem s Mirnom. I ja rijetko udarim Petru i to onda kad sam umorna, razdražljiva, nemam strpljenja. Prije sam znala češće, ali sam si razmišljala u kojim te situacijama dojete izludi: kad je gladno, umorno, dosadno mu je. Na to i mi odrasli poludimo, a kako ne malo dijete koje se još ne zna kontrolirati i ne zna bonton.
I ja viknem ili skrećem pažnju.
Kad got sam udarila Petru tako me tužno ili prestrašeno pogledala ili bolno. Nije shvatila zašto sam je udarila. Kako je to onda dobra metoda?! Mislim da ima i boljih načina. Dijete se treba odgajati stalno, a ne samo kad je zločesto. Mislim da se onda mnoge krize i nepoželjno ponašanje izbjegnu.

_____________________________

PETRA 19.05.2006.
SAMUEL 19.08. 2008.
1 anđeo
REBEKA 20.07.2012.

Kada udarite djete???Kada su vam zivci toliko slabi da negdje moras izbaciti taj bijes iz sebe, pa je onda to dijete....malo i nemocno vam se suprostaviti.
Svi smo mi ponekad zivcani, razdrazljivi i meni dodje da bih negdje udarila, ali ne udarim svog zvrkica nego radije lupim po stolu ili nesto bacim (vazno je da to izade iz nas). Udarcem dijete nece bolje nauciti vec ce SAMO biti posramljeno, puno je teze ali za njegovu psihu i samopouzdanje bolje naci sto drugih stvari da ga animiramo i odvojimo od nepozeljne situacije ali zato smo tu i zato smo roditelji i sve to dobro ce nam se kasnije dobrim vratiti.

Mogu reci da sam sa mamom prijateljica i sa tatom takoder, mogu im sve reci i odgajana sam bila tako da su mi roditelji prijatelji i da u njima uvijek mogu traziti savjet ma kakav bio. Nisu me tukli. Nisam manje bolja osoba od drugih, nisam imala problema sa drogom, alkoholom i sl., skolovala sam se, zavrsila fakultet, radim imam svoju obitelj i djete i mislim da batinama ne bih bila bolja vec samo manje sigurna osoba, frustrirana itd. Budimo prijatelji svojoj djeci, prije svega!!! Oni uce iz naseg ponasanja a ne od batina!

Cokolada da napravim sažetak što je po moje cilj svih nas ovdje: autoriteta da, ali bez batina. Mislim da dajana nije mislila na to da ne treba razgovarati sa svojom djecom, vjerojatno je htjela reći da je protiv permisivnog odgoja..

Permisivni odgoj je bio neko vrijeme jako popularan, ali su posljedice u većini bile takve kakve je opisala dajana. Kod permisivnog odgoja  sve je dozvoljeno, nema nikakvih ograničenja za djecu. Svi se vjerojatno slažemo da djeca trebaju granice da bi se razvila u zrele osobnosti.

< Poruku je uredio mirna -- 16.6.2008 11:05:34 >

Trebaju granice i pravila dobrog ponasanja, nauciti djecu sto je dobro a sto ne, roditelj treba biti autoritet i djeca trebaju postivati roditelje ali sredstvo kojim bismo to trebali postici ne smije biti batina (pa ni po guzi) jer je to iskljucivo pokazivanje nase slabosti jer se nemozemo iskontrolirati u toj situaciji.
Po meni djetetu roditelj treba biti prijatelj u smislu ako djete ima problem da se ima hrabrosti nama obratiti jer cemo ga sigurno bolje upititi nego ako ce ici traziti savjet negdje drugdje iz straha kako bismo mi reagirali, a da bismo to postigli u tom smislu treba stvoriti prijateljski odnos. Tesko je ponekad pronaci granice ali je vazna volja.

Cokolda sve stoji što si rekla, ali evo par primjera kod naših prijtelja, kumova. Išli su tvojom logikom i dospjeli su tu da ih djeca ne da neslušaju, nego im se čak i inate, prkose, a to su klinci od 4-5 godina. Zamisli šta će biti kada odrastu? Mislim da ovisi i o tome kakvo je dijete, mislim da nisu sva djeca ista i da po guzi nikada nije štetilo nikome. Moja mama nikada nije svoj bijes iskaljivala na sestri ili meni, ali kada smo zaslužile naravno da smo dobile batina, i iskreno ja je ne krivim za to. Nadam se da ću i ja uspjeti odgojiti svoje dijete kako treba, pa makar se poslužila i po nekima takvom groznom tehnikom kao što je po guzi!

Slažem se s Irom u potpunosti.
Nitko normalan neće tući svoje dijete i nanositi mu bilo kakavu bol te iskaljivati svoj bijes i frustracije na djetetu.
I ja sam viđala upravo takvu djecu kao ti Ira. Dođu u goste i rasture kuću dok im roditelji jednostavno ne mogu ništa pokušavajući se razgovarati i dogovarati s njima.

mene nisu nikada tukli niti su me razmazili.Nadam se da ja svoje neču morati udariti...mora biti neka pametna metoda bez batina.Mada,gledam kako su ti klinci tako pametni.Mogla bih reći da ti jednostavno nanjuši slabost i ti si nasjeo da nisi ni skužio.Razmazimo ih možda da nismo ni svjesni.Ja čekam na bebu tako dugo i jedva čekam da je primim u ruke,i možda sam upravo zbog te silne želje u opasnosti da razmazim....

_____________________________

mm & ja..18.12.2002.
Samuel... 30.12.2008.
Mila....???