Upale dišnih puteva u dječjim kolektivima
Autor: doc. dr. sc Milivoj Jovančević | 4.5.2010



Nakon što dijete krene u predškolsku ustanovu, uobičajeno se javljaju gotovo neprekidno curenje iz nosa i kašalj.

Bez obzira na stupanj ekonomskog razvoja odredenog drustva, boravak u dječjim kolektivima nedvojbeno je povezan s povećanom učestalosti infektivnih bolesti. A kako bi se uspostavio nadzor nad tim bolestima, koje su univerzalna pojava, valja upoznati njihove osnovne uzročnike. U našoj zemlji se bilježi povećana učestalost akutnih respiratornih infekcija (virusnih i bakterijskih), a u pojedinim sredinama i u određenim razdobljima teškoće stvaraju i crijevne infektivne bolesti, kožne infekcije te intestinalne parazitarne bolesti.

Akutne respiratorne bolesti vodeći su problem u predškolskim ustanovama, kako u nas tako i u svijetu, pa im treba posvetiti osobitu pozornost. Nakon što dijete krene u predškolsku ustanovu, uobičajeno se javljaju gotovo neprekidno curenje iz nosa i kašalj. Iscjedak može biti vodenast iii gust - bistar iii obojen. Kašalj je obično produktivan (vlažan) i javlja se zbog cijedenja sekreta niz stratnju stjenku ždrijela u dušnik i bronhe. Uz gornje dišne putove, infekcija dijelom zahvaća i sluznicu dušnika i bronha. Opče stanje djeteta većinom je dobro, nema povišenu temperaturu, a nisu previše poremećeni ni san ni hranjenje. U toj fazi bolesti riječ je o bakterijskoj infekciji gornjih dišnih putova, a u brisu nosa iii ždrijela mogu se pronaći sljedeće bakterije: hemofilus influence (Haemophilus influenzae), pneumokok (Streptococcus pneumoniae), branhamela kataralis (Branch amelia catarrhal is) i zlatni stafilokok (Staphylococcus aureus). One se javljaju zbog specifična nedostatka protutijela, koja nas brane od bakterija koje imaju kapsulu. Naime, još nezreo imunološki sustav ne stvara dovoljnu količinu protutijela koja djeluju tako da se vezu na ovojnicu bakterije i razore je. Prosječno se tek nakon pete godine života stvara dovoljna količina protutijela koji mogu pružiti zaštitu. I upravo je to razlog zašto su sva mlađa predškolska djeca osjetljiva na te bakterije, neizbježne u kolektivima u kojima boravi veći broj djece iste dobi.


Još prije desetak godina pedijatri su redovno preporučivali briseve i propisivali antibiotsku terapiju kako bi izliječili bolesnu djecu i spriječili širenje zaraze. No, s vremenom se takva strategija pokazala neuspješnom. Naime, ubrzo nakon završetka antibiotske terapije dijete se u kolektivu ponovno zarazi, pa se došlo do spoznaje da, unatoč učestalim uzimanjima antibiotika, izostaje očekivani učinak. Ne samo da je dokazana neučinkovitost takvog pristupa, nego su zabilježene i potencijalno opasne I štetne posljedice. Uz to što djeluju na bakterije koje uzrokuju upalu dišnih putova, antibiotici, naime, remete bakterljsku floru u crijevu.

U posljednje vrijeme raste spoznaja o važnosti normalne bakterijske flore crijeva u razvoju imunog sustava I potencijalnoj ulozi u nastanku alergijskih i autoimunih bolesti. Učestalim izlaganjem antibioticima pojedine bakterije, pak, postaju otpome na njihovo djelovanje. Tu se posebno ističe pneumokok, koji vrlo brzo postaje otporan na sve antibiotike. Dogodi li se teža upala uzrokovana takvim sojem (gnojna upala uha, upala pluća, upala moždanih ovojnica ili sepsa), učinkovito liječenje postaje nemoguće. Za liječenje gnojnih upala nosne šupljine u praksi se često koriste antibiotske kapi za nos. Struka je, pak, dokazala da na taj način nije moguće izliječiti gnojnu upalu sluznice nosa i susjednih šupljina (sinusa). Kapi jednostavno ne dopiru u sve kutke nosne šupljine i najčešće samo skliznu po dnu nosne šupljine straga u ždrijelo. To je idealna situacija za nastanak rezistencije (otpornosti) bakterija na antibiotike. Još je gore u slučaju da se koristi kombinacija kortikosteroida i antibiotika u obliku kapi za nos. Naime, većinu ukapanog sadržaja dijete proguta (iscijedi se straga u grlo), pa se može očekivati i sistemsko djelovanje kortikosteroida (smanjenje otpornosti na infekciju).

Branhamela i zlatni stafilokok iznimno rijetko uzrokuju teže infekcije dišnih putova i nije ih potrebno liječiti. Kad je riječ o hemofilusu i pneumokoku, treba znati da među tim bakterijama postoje opasniji (agresivniji) sojevi koji mnogo češće izazivaju komplikacije u djece (upale uha, upalu pluća, sepsu i slo). Protiv agresivnih sojeva hemofilusa (tzv. tip B sojevi) sva se djeca cijepe već u dobi od dva mjeseca i do 18 mjeseci starosti prime četiri doze cjepiva. Otkako je ta mjera uvedena u Hrvatskoj, nije bilo smrtonosnih infekcija uzrokovanih tom skupinom hemofilusa influence. I među pneumokokima postoje agresivni sojevi. U nas još nije u redovitoj primjeni cjepivo protiv sedam najagresivnijih sojeva koje se primjenjuje po istom rasporedu kao i cjepivo protiv hemofilusa influence tipa B (Hib). za nešto stariju djecu (nakon dvije godine starosti) učinkovito je cjepivo koje štiti protiv 23 soja pneumokoka. Primjenjuje se samo u jednoj dozi i znatno je jeftinije od cjepiva koje se daje u dojenačkoj dobi. Postoje i cjepiva u obliku kapi ili praha. Ona sadrže razmrvljene bakterije i tako potiču stvaranje protutijela. Problem je što je njihova djelotvornost znatno manja od cjepiva koja se primjenjuju u obliku injekcija, a povoljan učinak može se očekivati tek kod trogodišnjaka (do te dobi ne izazivaju stvaranje zaštitnih razina protutijela).

No, postavlja se pitanje - kako smanjiti učestalost i težinu upala dišnih putova? Prije svega valja osigurati optimalne uvjete kako bi prirodni mehanizmi obrane bili što učinkovitiji. Optimalna prehrana (zdrava i raznovrsna), tjelesna aktivnost i boravak na svježem zraku svakako će pridonijeti učinkovitijoj kontroli infekcije. Uz to, treba redovito odstranjivati gnojni iscjedak iz nosa (ispiranjem nosa fiziološkom otopinom pomoću spreja i ispuhivanjem). Katkad je korisno primijeniti 2-postotnu otopinu kuhinjske soli umjesto fiziološke otopine (0,9%). Dvije žlice od 5 ml napunjene razom kuhinjskom (ili morskom) soli treba otopili u 0,5 I vode. Prokuhavanje nije potrebno. Ta će otopina usporiti razmnožavanje bakterija I omogućiti organizmu uspješniji nadzor nad infekcijom. Kod djece salergljsklm rlnHisom (hunjavicom) tegobe će biti manje Izražene.


Uz tegobe s dugotrajnim curenjem nosa I kašljanjem, djeca u predškolskoj ustanovi dva-tri puta mjesečno dobiju povišenu tjelesnu temperaturu. Najčešće je riječ o različitim virusnim infekcijama koje .. prolaze" kroz skupinu svakih sedam do deset dana. Upravo je to razlog zašto kod djece koja pohađaju kolektiv najčešće susrećemo tzv. miješane infekcije (virusne i bakterijske). U tom slučaju dijete svakako treba odvesti pedijatru koji će procijeniti je li vrućica uzrokovana virusom ili je bakterijska infekcija izmaknula nadzoru i proširila se (npr. na uho ili bronhe). Ako je posrijedi širenje infekcije, najčešće treba započeti antibiotsku terapiju.

Rani polazak u jaslice povezan je sa znatno češćim obolijevanjem djece (u prosjeku i do tri puta na mjesec). Tek nakon treće godine boravka u kolektivu učestalost obolijevanja pada na razinu učestalosti pobola djece koja ne pohađaju kolektiv. Nakon što trogodišnje dijete prvi put krene u vrtić, izloženo je jednoj do dvije epizode upala dišnih putova godišnje, a nakon dvije godine učestalost opada na razinu djece koja ne pohađaju kolektiv. Djeca koja imaju starijeg brata i sestru koji pohađaju vrtić bivaju imunizirani kod kuće, pa kad dođe vrijeme za njihov polazak u vrtić, rjeđe su bolesna i ranije razviju otpornost prema uzročnicima upale dišnih putova.

Upale dišnih putova češće se javljaju u gradovima, što se povezuje s većom koncentracijom djece, većim stupnjem onečišćenja zraka te prosječno duljim boravkom u zatvorenim prostorima. Uz to, djeca izložena pasivnom pušenju imaju dva-tri puta veću učestalost upala dišnlh putova. Osobito su pogođena djeca koja imaju alergijski bronhitis jer je njihova sluznica zbog alergije manje otporna na nepovoljne činitelje iz okoliša (dim, infekcije). Učestalost obolijevanja od upala dišnih putova ne smanjuje se ako dijete tijekom dana boravi kraće u vrtiću. Dakle, i djeca koja se odvedu u igraonicu na samo sat-dva jednako će često obolijevati kao i ona koja su u cjelodnevnom programu. Jedino u slučaju upala srednjeg uha dulji boravak u vrtiću ima za posljedicu veću učestalost, vjerojatno stoga što se dulje ne čisti nosna šupljina, što pridonosi nastanku upale uha.

http://www.djecji-centar.org/