Nisam dugo otvarala temu na raji, ali neki dan sam gledala 1 seriju i čula interesantnu tezu...U glavnoj ulozi Glen Close...Razgovara sa svojom suradnicom i priča kako ima 17-godišnjeg sina i iz konteksta izlazi da je problematičan...I kaže GC: mislim, stvarno ga volim, na što joj suradnica odgovara: DA TO JE NAJVAŽNIJE, a GC joj odgovara: NE, TO JE NAJJEDNOSTAVNIJE, izađe iz tebe i već ga voliš, voljeti je jednostavno, sve ostalo je teško....

Moram priznati da se slažem s njom....Pogotovo sada u Janovoj fazi 2/3 godišnjaka...Gledam koliko truda je potrebno svakodnevno ulagati u to malo-veliko biće, koliko je potrebno razumijeti ga, pravilno usmjeravati...A ne znaš uvijek sve...I da, ljubav je zaista važna, ali ljubav od nikoga neće učiniti dobrog čovjeka, nego će to učiniti stalni rad i trud u odgoju i životu s djetetom....

Što vi mislite?

_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-

da, slažem se...najlakše ih je voljeti...još dok nisam ni bila trudna već sam voljela svoje buduće djete, u trudnoći je ta ljubav samo rasla a kad su se rodili nema više smisla bez njih...a ostalo e to je teško....
Koliko straha, davanja, nebi rekla odricanja ali i njega....za to malo-veliko biće...daš mu sve od ljubavi do materijalnih stvari a ko ti garantira kakav će biti....
Mislim da večina griješi kad kaže...roditelji su krivi jer je takav-takva.....Možda kod nekih i je istina ali ja nekako gledam od sebe...toliko im se daje, posvečuje iako ih je 4 za sad....za svakog se nađe vreman, imaju aktivnosti i onda se mali potuće u školi i ko je kriv...mama i tata.....ima tu puno toga za razmišljati i mislim da nikad na to nećemo naći odgovore


_____________________________

sad sam mama za 5 :)
Tin, Iva, Theo Petar, Iris, Nino Lukas

...Nikad se ne prestani smijati, čak ni kad si tužna. Netko će se možda zaljubiti baš u tvoj osmjeh...

slažem se sa obje prethodnice...........

mislim da je jaaaaaaaaaako bitno kvalitetno provoditi vrijeme s djecom,ma kako malo ga bilo.......

životni tempo je katastrofalan,zaposleni roditelji su ograničeni samim radnim vremenom,i mora se i skuhat ručak,i oprat rublje,i radit na kompu8mm recimo,ali dijete to ne shvaća kao tako...........vidim koliko manje se sti9žem bavit starijim otkad je manji tu i duša me boli jer ne mogu koliko bih htjela-on bi se igrao sa mnom dok beba doji isl...sve češće odlazi u prizemlje kod bake,a kako tek kad opet odem raditi.................

zato,smatram da je ljubav ogromna stavka ali takva da ju dijete osjeća....i to vrijeme provedeno s njima..................
pišem držeći švrću na sebi pa i ne stignem sve što mislim napisati,ali,skužile ste šta oću reći...........

_____________________________

Ne činim drugima ono što ne želim da se meni čini..........

uf moj je još mali pa mi je kadkad  teško sve drugo osim voljeti--

_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

jakko jako je bitan odgoj i trud i vrijeme ulozeno u djete i njegov odgoj...znam to...vec odavno...

NAMA JE LAKO VOLJETI...

a koliko roditelja ima...sto ne vole i ne zele djecu...znaci UMIJECE JE LJUBAV..I TO VELIKA..NIJE TO LAKO...tu se bas i neslazem..

zamislite sina kriminalca kasnije u zatvoru ili nedaj boze ubojicu...teskko je voljeti...i tekako tesko...
nazalost...ali tako je...

to je nama lako jer smo mi mame koje vole svoju djecu...ali nije bas svima tako...

Hm...a što je drugo ljubav nego "sve ostalo".
Mislim da se ljubav ogledava u tome svemu ostalome što svakodnevno radimo za svoje dijete. Od toga da se potrudimo da zadovolji sve fiziološke potrebe, da se igramo što više, da svoje želje i potrebe u razumnoj mjeri podredimo njegovim, da mu "zabranimo" neke stvari koje su za njih opasne itd. E ako to sve uspijem, a da se ne osjećam umorna i iscrpljena fizički i psihički onda znam da sam uspjela u svojoj ljubavi prema njoj.

crex,u potpunosti se slažem sa tobom...


_____________________________

VEDRANA-21.10.1996.
IVAN-30.12.1999.
JAN I SARA- 9.5.2009.

"Knjige koje majke pišu nitko ne čita,one se vide i čuju kada njihova djeca ulicom prolaze..."

moj mali je uistinu težak,hiperaktivan,koliko vremena provedem s njime al baš kvalitetnog vremena,neide baš sve po pesu što se tiče odgoja,a možda če bit mirniji kad bude stariji,Kao što kažete najlakše je voljeti,I kad sve sebi nekad skontam kad me naljuti,odljutim se jer si uvijek kažem kakvi god da je neumoran,zločest bitno da je on meni zdrav,A valjda to sve tako mora biti

I slažem se i ne....
Ono što sam željela reći je da postoji velika razlika između ljubavi koju sam osijećala za jana kada je imao npr 5 mj i ona koju osijećam sada kada ima 2,5 godine...

S 5 mj je bila čista ljubav, nemojmo se pretvarati i reći da dijete od 5 mj odgajamo....Uživamo s njima, učimo s njima, igramo se, šećemo, zbilja, nekog velikog odgoja tu nema....Na kraju u toj fazi dijete samo otkriva svijet-ne učimo ga puziti, ono uči samo, ne učimo ga hodati, ono to uči samo....
Ljubav djeteta od 2,5 god sa sobom nosi ogromnu odgovornost, učite ga kako se ophoditi prema drugima, kako jesti, učite ga navikama, da kaže hvala, mislim bubetam banalne stvari, ali RAZLIKA POSTOJI. Ona ljubav koju sam osijećala s janovih 5 mj je bila bezbrižna, kao neka dječja ljubav, a ova sada je odrasla, ozbiljna i vrlo odgovorna.

Slažem se crex da postaviti granice i odgojiti dijete proizlazi iz ljubavi, ali po definiciji to je više odgovornost, nego ljubav....


_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-

tu se slazem s tobom


_____________________________

BEK 27.o5.o9.

Ja sam dijete koje je vrlo maleno ostalo bez prisutnosti majke. Oca nikada nisam ni poznala. Danas, nakon 30-ak godina amatram da sam odgojena, dobra osoba. Tko je to učinio od mene? Ne znam...Sama? Možda

Ako mene pitaš, trebalo mi je samo jedno...Ljubav



_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!

Ja se slažem i potpisuje citat.


_____________________________

Ja sam PAUVA!!!!
30.01.2009.

[Vsebina sporočila je bila izbrisana]

Ja bi se nadovezala na Zvonki s kojom se slažem, ali ne kažem da vi druge niste u pravu.

Puno je gledišta...istina da voljeti 5-tomjesečnu bebu i 2-godišnje djete je velika razlika, ali mislim da sam odgoj ne čini dobrog čovjeka.
Svatko ima svoj karakter i svatko ima svoju savjest, kako 10-godišnjak, tako 30-togodišnjak.

Tatu sam izgubila sa 7 godina, mama je bila s nama vikendima...znači, sama sam učila, oblačila se, jela i pisala zadaće. Samo zato  jer sam znala da je to za moje dobro i jer me bilo sram da dobijem lošu ocjenu ili budem lošije odjevena od drugih.
Evo primjera: kćer moje sestre (12 godina) je djevojčica koju ništa, ali baš ništa ne zanima iako mi je sestra pravi hitler. Do 6 godina bila je umiljata i pristojna djevojčica.
Ne želi učiti, nikad ništa ne zna od zadaće...lektire se sjeti zadnji dan. Oblačenje joj je zadnja rupa na svirali...obući će ono što joj je na dohvat ruke, pa makar bilo prljavo. Menstruaciju je jako rano dobila, ali ni dan danas ne zna kada treba dobiti, a kamoli kakve uloške koristi. Bahata je, bezobrazna i užasno prgava.
Sestra unatoč strogoći, batinama i kaznama ne zna kako ju potaknuti na bolje. Išli su na savjetovanja, psihologu, na društvene aktivnosti, ali bez rezultata...

Moje mišljenje je da je karakter upravo to....karakter
Volimo ih bezuvjetno i odgajamo najbolje što možemo...ali mislim da su oni sami ti koji će si odrediti svoje ja!


< Poruku je uredio Wukovarka -- 11.1.2011 23:59:08 >

uf wuki..., ne znam cijelu priču, ali da se moja mama ponašala ko "hitler" kad sam ja bila u pubertetu vjerojatno ni ja ne bih ništa htjela, osim joj lupat kontru, što više i zešće.

elina mama, slažem se s tobom.
A striček Fromm je napisao cijelu knjigu o Umijeću ljubavi, a na webu sam je našla na linku http://www.scribd.com/doc/8676666/Erich-Fromm-Umijece-Ljubavi
 pa koga zanima....