Znate li da je 15.10. dan sjećanja na male nađele, bebe koje su roditelji izgubili tijekom trudnoće. Znam da nas ima i na ovom forumu koje smo izgubile naše male anđele. Ja osobno na taj dan zapalim svijeću u sjećanje na svog anđela, ali i sve druge.

Postoji i link o tome http://www.october15th.com/

_____________________________

Dominik - 18.2.2009.

da ja sam zadnje 2 godine obavezno zapalila 3 svjece za moga bracu i moja 2 andjela i uvjek se raspalcem kad se sjetim njih mada su prosle godine i godine

_____________________________

Veliki braco Mihael-14.06.2008
Seka Valentina dosla 20.10.2011

nisam znala, ali sad ću misliti na to


_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

Ovo stvarno nisam znala!
Ali od sada ću se svake godine sjetiti...
Ja se svako malo sjetim svoga brata, štoviše ćesto ga i sanjam. Ja sam bila blizanka, al nas je mama prerano rodila, sa 6mjeseci, to se još kategorizira kao pobačaj, naime on je umro za 3 dana, a ja ostala u inkubatoru 3mj. nismo težili ni 1kg.
Jedino što me jako muči što nam ga nisu dali pokopati, niti ga je mama vidjela mrtvog, nego je on ostao u bolnici (kasnije sam ćula da oni takvu djecu spaljuju u velikoj peći zajedno sa amputiranim udovima i ostalim otpadom)
- zar nije to jadno, da djetetu ne možeš ni svijeću na grobu zapaliti, niti ima kakvog dokaza da je on postojao, nigdje nije evidentiran, jer on je ipak rođen živ i živio je tri dana.

Uvijek kažem da imam svog anđela čuvara, ponekad stvarno imam osjećaj da me neko čuva i imam tetovažu koja nas zauvijek povezuje.


_____________________________

Ja 32-PCO,
dragi 33-ASTHENOZOOSPERMIA

da, ja od svog anđela imam samo trudničku knjižicu i sliku sa uzv

_____________________________

Dominik - 18.2.2009.

ostala mi samo trudnička knjižica i par slikica sa uzv....;(((

Hvala na podršci i ja vama 

Grozno je to... sad mi je nešto lakše, ali kad sam bila u pubertetu htjela sam se ubiti, jer sam mislila da je on trebao biti na mome mjestu.
Jedno vrijeme sam ga često sanjala, nikad mu nisam vidjela lice već smo kao telefonski razgovarali, kao njega su iz bolnice kao dali drugoj obitelji-strašno, ali moram priznati da me ponekad još i danas to kopka-što ako?
To je kad smo se mi rodili (1981.) bilo vrlo popularno, a i pogotovo muško dijete, u bolnici bi roditeljima rekli da je dijete mrtvo, a neka bogata obitelj bi ga "posvojila", tj. upisala kao svoje biološko dijete.
Dugo sam oko toga gnjavila mamu i stalno je ispitivala, ali znam da je njoj najteže, tata je to nekako potisnuo- ma znate kakvi su muški, neće da priznaju.
Najteže je za moj rođendan, nikad ih nisam voljela, uvijek sam razmišlala kak bi on izgledal, naši razgovori, izlasci...


_____________________________

Ja 32-PCO,
dragi 33-ASTHENOZOOSPERMIA

ale1981 si ikada pričala otvoreno sa roditeljima sad kao odrasla osoba...čisto da sebi rasteretiš dušu jel ovo kako opisuješ očito je ostavilo dubok trag koji se ne briše...

ajme, curke izgubiti dijete je jako strašno...isto i braću i sestre...baš su anđeli...


_____________________________

"Dječji život je poput komada papira na koji svako ostavlja bilješku."

je Fi, gadno ja, ali nađeš snage u sebi i kreneš dalje. Iako se uvijek pitaš...i uvijek ti fali

_____________________________

Dominik - 18.2.2009.

ja neznam puno osim što mi je mama rekla, da sam trebala imati starijeg brata 2g..sad bi imao 26g.. ,
i poslije mene je još imala spontani sa dva muška ploda, uopće nije mogla zadržati ako bi bio dečko , onda je dobila moju seku..
pa je pila neke vitamine i željezo i neznam kaj sve ne.. iz australije i tek je pred 9g začela i održala muški plod, i sad mi braco ima 8g

_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

ja sam išla na AB kad sam prokrvarila i bila bolesna a da nisam znala da sam trudna...pa me dan danas proganja u glavi što bi bilo da je bilo...ali da ga nosim, čujem srce, bujam i rastem sa njim zajedno i onda jednog dana priljepe ti šamarčinu koju osjetiš da žari cijeli život....ma svaka čast...ja se nakon tog udarca poznajuč sebe ne bi oporavila..ja sam preemotivna i uzimam sve toliko k srcu da bi me to doslovno ubilo...

ak žalim za cuckom kokeg nema več dvije godine a obožavala sam ga kaj bi za svojom krvi...ma ne...ja bi pukla! Svaka čas, skidam kapu na hrabrosti i razboritost!


_____________________________

"Dječji život je poput komada papira na koji svako ostavlja bilješku."

da s mamom, sve mi je po sto puta objašnjavala, i tako svaki put, ali sam vidla da to više boli nju nego mene, a meni je teško, pa ne pitam više.
ali se često sjetimo, pogotovo za moj rođendan, uvijek su čestitke sa knedlom u grlu i najčvršćim zagrljajem...
...jedino me tješi to kaj znam da je on uvijek kraj mene, pa makar u mislima...


_____________________________

Ja 32-PCO,
dragi 33-ASTHENOZOOSPERMIA

http://media.causes.com/564357?p_id=82943932 sad sam nasla na fajsu ovu pricu i ne prestajem plakati

_____________________________

Veliki braco Mihael-14.06.2008
Seka Valentina dosla 20.10.2011

ne preporucam osjetljivima kao sto sam ja da gledaju video jer nebudu prestali misliti na tog malog andjela

_____________________________

Veliki braco Mihael-14.06.2008
Seka Valentina dosla 20.10.2011

nisam znala...hvala ti...sigurno ću za svog malog anđela zapaliti svijeću...

_____________________________

Tara 22.3.2004

"Bogatstvo se smiješi onima koji se osmjehuju"

da znam,htjela sam otvoriti temu na taj dan, pomolit cu se za malena bića,cuvali ih anđeli

drage moje,strasno je kada djecu spaljuju,mi smo svog anđela sahranili na bolnickom groblju,na tom groblju je toliko trave,grob preko groba,jednostavno moras hodati na prstima da nebi stao na grobić,krizevi su nagurani jedan pored drugog,jednostavno strasno za gledat,suze mi krenu kada vidim svu tu djecicu,zar nisu zasluzili da budu sahranjeni dostojno

u Petrovoj nemaju groblje za te malene, nisu mi dali ni da ga vidim jer se sve dogodilo u 17. tjednu trudnoće. Ja sam bila previše shrvana da inzistiram. Za mene je on na nebu, mali anđeo i znam da nas čuva odozgo.

_____________________________

Dominik - 18.2.2009.

I ja sam trebala imati seku stariju godinu i po od mene
Još uvijek se ne zna što se točno s njom dogodilo, a vjerovatno nikad se i neće znati, mami su rekli da je umrla za vrijeme poroda a mama tvrdi da ju je čula da plače
Moj tata je organizirao pogreb i mami je bilo lakše jer je imala gdje zapaliti svijeću a prije tri godine novi šok - proširivali su groblje, nama nitko ništa nije javio, mi došli tamo a našeg malog groba nema, bacili su ostatke jer se mi nismo na vrijeme javili
Što da vam više kažem, poludim čim se toga sjetim


_____________________________

Ivona, 17.06.2009.

While we try to teach our children all about life, our children teach us what life is all about.
Angela Schwindt

Na Dan sjecanja na andjele zapaliti cu svjecu za vase male andjele  

_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

Jako mi je žao za vaše malene anđele i suosjećam s vama.
A ova priča o malenom Peteru je prestrašna makar ne razumijem engleski dovoljno dobro. TAkve ljude bi zadavila golim rukama, gadovi pokvareni.

_____________________________

Mamine srećice 14.03.2009. i 2012.