Drage mame molim za pomoc sve vas koje imate klince u dobi od 3 ili 4 godine...

Nas djecak je sada 3,5 godine i strahovito je postao destruktivan, prkosan, zivcan i poprilicno zlocest. ( ne volim to ni reci ali cini se da je tako )

Jako je aktivan, puno spava od malena i to rezultira ogromnom kolicinom energije koju ocigledno nema gdje ispucati....
Spava navecer od 10 do 10 ujutro ( budenje ranije je rezultiralo jos gorim ponasanjem ) i lomi se sa snom popodne od 3-5...zaspi na podu ako ga sama ne stavim u krevet...

Naime ono sto me strahovito sekira u zadnje vrijeme je uzasna destruktivnost i to sto bez obzira na nase objasnjavanje da se igracke ne trgaju, ne gaze, pospreme kada mu ne trebaju, on nemilice kida sve sto mu dodje u ruku...ili pod nogu...bilo slucajno ili namjerno.

Jucer je dobio novi traktor, ostavio ga je na podu dok smo sastavljali garazi i 4 minute kasnije je stao na njega i odlomio mu tocak...navecer doma, nakon upozorenja i udaljavanja na Time out stolicu, vraca se u sobu, uzima orgadicu od lego kocaka, sjeda na krevet i u isto vrijeme dok mi obecaje da vise nece trgati igracke u ruci savija ogradicu....malo je reci da sam zamracila.

toliko sam bila bjesna da sam mu 90% igracaka potrpala u velike vrece i odnjela u podrum...
ostalo mu je samo nekoliko najdrazih autica, lego kocke i kuhinja...
usljedila je kazna - ne gledanje crtica prije spavanja i ujutro...

danas- on nista nije naucio...divlja i dalje i sto je jos tuznije namjerno prkosi, na sam moj spomen da cu i ostatak igracaka spremiti/baciti on sljeze ramenima i govori "pa doobro"

neide u vrtic, doma je samnom,....vani je svaki dan, 2x tjedno u igraonici, gotovo svako popodne negdje drugdje...nije istina da mu je dosadno i da sjedi doma zatvoren i da se nema gdje istrositi...

ehh da ne zaboravim i ovo,...ne zeli na vrijeme ici piskiti na toalet i svakodnevno mjenjamo gacice nekoliko puta dnevno jer obavezno pusti koju kapljicu....kada mu spomenem da ode piskiti pocne urlati i plakati kako ne mora i da se nece upiskiti......i mislim da je i to nista drugo nego cisti inat.

sto vi mislite? dali je to faza koja ce proci ili problem koji treba rjesavati na "ne"znam koji nacin?

_____________________________

Seek and find the freedom of the spirit, for where there is true freedom,
there is peace, and where there is peace, there is love,and it is love that unlocks all doors.

To ti je faza negiranja u dobi od i god. Normalna je. Ignoriraj sto vise mozes.

Ta faza od 3 pa do neke 4 godine je normalna. Obavezno kazni (ali pazi da ne nastupiš nimalo agresivno nego potpuno smireno, jer ćeš mu dati doznanja da se emocije moraju kontrolirati) a nagradi dobro ponašanje. U toj dobi davaj mu i dalje još više ljubavi i pažnje, nije ni njima lako, tu pokušavaju sastaviti svoju prvu ličnost i nije im lako uklopiti se u naše kalupe. Jedino što ti dakle savjetujem je ogromno strpljenje i jako puno ljubavi. Nauči ga da emocije ne smije iskaljivati na taj način. Ako je ljut, rađe neka udari u nešto ali ne smije raditi štetu.
Nazvala bih to malim pubertetom. Još jedan savjet. Uvijek možeš putem maila upitati neku stručnu osobu za savjet. Neki od njih vrlo rado odgovore.

_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!

nemam pojma o djeci,ali meni po opisu on djeluje koda je ljut na nekaj
držite se

_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

pinci carice,hahahaha! E to sam i ja za svog starijeg u toj ludoj fazi mislila!

Jest i faza a jest sigurno i problem koji treba rijesavati koliko vidim tvom malom nenedostaje ni sna niti ga sta sprecava u izbacivanju te energije koju on ima,sasvim dovoljno izlazi van,to sto lomi igracke to radi vecina djece i to trebas da probas kad hoce neku novu igracku ti mu kazes da nemoze da dobije jer ih lomi,i ponekad mu nekupit,znam koliko je tesko jer svi volimo da obradujemo svoju djecu,ali ponekad se mora,nemoj da se sikiras toliko oko igracki slomio slomio i mene je to nerviralo al sam prestala,dobro si postupila s igrackama mozda da svaki put kad uradi nesto dobro dones po jednu i kazes zato sto je slusao dobio je nazad.To ti mislis da nije naucio nista ali je sigurno zapamtio i vidi da nema svojih igracki on vec dovoljno razumije i zna sta ce da te izivcira,(to znam po mom)pa kaze smao tako pa dobro
Sto se tice idenja na wc on to mozda neradi namjerno vec se zaigra i onda u zadnjoj sekundi kad vise nemoze da izdrzi ono mu pobjegne,ali nepravi od toga da je nesto i to probaj da ga posjednes i razgovaraj ponekad je nemoguce i tesko,ja imam isto ko ti toliko djete i prolazim svasta, najvaznije je da se ti kontroliras kad si ljuta,jer oni sve kupe od nas pa pokusavaju isto tako da se ponasaju,nije lose potrazit ni neku strucnu osobu za razgovor i radi tebe same da si objasnis da je to sve normalno i da sve mame to prolaze nisi jedina,mnogi roditelji imaju isti problem jer neznaju granicu da postave u odgoju djece,i ja se ponekad cudim zato je ovako ili onako a ima sve od ljubavi pa nadalje....neznam

_____________________________

...Osobe koje vas mrze su samo zbunjeni ljudi koji nemogu da razumiju zasto vas svi ostali vole ;)))).....

hehe
pa da,al tak slično pirčaju roditelji djece kad krenu u jaslice,kad dođe prinova ili se razvode roditelji..

< Poruku je uredio pincirotvajler -- 8.12.2011 18:14:08 >

_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

Nemogu vjerovat, kao da si opisala moju Anteu ( 3, 5 godina). Sve je isto: odnos prema igračkama,  pišanje u gaće, a ne želi ići kada joj kažem, svakodnevno objašnjavanje, neopisive promjene raspoloženja. Ja sam to sve pripisala dolasku seke ( 8 mjeseci). Nisam znala što da radim , pitala sam se je li moje dijete normalno. Razgovarala sam sa tetama u vrtiću i rekle su da je to sve normalno, faza; dijete izgrađuje svoju ličnost, potreban mu je uzor i kontrola. Više se ne brinem, znam da će proći, ali hoću li ja preživjeti  i ostati normalna to je sasvim druga prića


_____________________________

KoKy

Hvala cure

meni to sve isto izgleda kao faza i znam sve to sto vi pricate, ali tesko je...3,5 godine s djetetom doma 24 sata na dan....
pucam vec po svim savovima jer me nimalo ne slusa zadnjih tjedana...grozno se ponasa i jako se tesko uspjevam (ili ne uspjevam) kontrolirati da ne pobjesnim, da se ne izgalamim na njega...dobije i po dupetu, a mrzim to....ali nista to kod njega ne vrijedi...na mene je sto se tice kazni i slicnih stvari...ja sam isto tako- na kaznu ili batinu sam reagirala suprotno ocekivanome, tako i on...ali stvar je u tome da meni ponestaje zivca za objasnjavanje,...bas je tezak, jako tezak...
da planiramo bebu i nadamo joj se ovaj mjesec, ali on voli djecu i niti jednom nije pokazao da to sto bi mogla doci beba njega smeta...ma ko da on kuzi to...mali je...kuzit ce da je drugacije kada beba bude dosla, ali sada dok se o tome samo prica to su njemu bajke..

u biti ovako je poceo divljati kako je zahladilo i kako je vise u stanu ili u zatvorenome...mi idemo vanka, ali cesto smo popodne ili kod baka ili kod nekih prijatelja koji imaju klince...

sekira me sto ni dok sjedi za stolom i jede ne moze mirovati,..mlati nogom, trese ju,...ili se "ljulja" u hranilici...
grrrrr.....

ne kazu bez veze da je najtezi posao na svijetu biti roditelj :) naj lijepsi, ali najtezi...
hajd tjesim se onda,...proci ce i ova faza!

_____________________________

Seek and find the freedom of the spirit, for where there is true freedom,
there is peace, and where there is peace, there is love,and it is love that unlocks all doors.