Slicna tema bila jucer na otvorenom radiju i jako me je potaknula na razmisljanje....zapravo, to je tema o kojoj jako cesto razmisljam...
cesto osjecam da sam ili diskriminirana od prijateljica/parova koji nemaju djecu, a s druge strane uhvatim se kako se ja diskriminatorski ponasam prema njima..
i u oba slucaja mi bude bas bad....

- npr. dok nisam imala djece, a prijatelji su nam poceli dobivati bebice bila sam malo-malo ljuta na njih....nema vise druzenja, nikada ne zovu, pa razmisljanja "sto ne ostave to dijete nekada kod bake", postali su asocijalni...
- onda kada sam pokusavala ostati trudna druga faza - smetalo mi je kada su pricali o svojoj djeci jer me bolilo sto ne mogu imati vlastitu pa sam ja njih izbjegavala....
- e, a sada kada imam svoju curu, a dio parova u drustvu jos uvijek nema djece, sva sam nesretna jer nas vise ne zovu na
druzenja jer je postalo pravilo da u zadnji tren otkazemo - ili se Em razobili, ili bake i djedovi ne mogu cuvati...., sto odlaze na putovanja bez nas....

naravno, ovo su sve razmisljanja ono - izmedu redaka svakodnevnice....zadrzala sam prijatelje, ali eto, ovo su misli koje imam i kojih se ne mogu rijesiti...

kako vi? diskriminirate li? jer se osjecate diskriminirano? - bez obzira da li ste osoba sa djetetom ili bez....

Uopće ne mislim da je moguće da u ovom slučaju netko nekoga diskriminira. Pogotovo ne među prijateljima. Mi smo kao mladi imali djecu, društvo je izlazilo. Naravno da shvaćaju da sa malom bebom više ne možemo živjeti kao oni. Kada nam se pridruže sa još kojim članom obitelji prihvatit ćemo i taj način zabave. To je život. Nema tu diskriminacije. Diskriminacija mi je samo u slučaju kada samohrani roditelj ima pravo na neku povlasticu koju drugi čovjek bez djeteta nema a imaju iste uvjete (financijske recimo). Iznimno cijenim samohrane roditelje ali nažalost i među njima ima krpelja koji tu činjenicu da su samohrani iskorištavaju na sve moguće načine.

< Poruku je uredio Zvonki -- 26.2.2014 7:38:19 >

_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!

E da, u ovoj temi se cijela pronalazim, ali ne zato jer diskriminiram, nego zato jer sam diskriminirana. Malo je još ljudi mojih godina, a da su bez djece koje znam. MM i ja nemamo djece (još), ali to ne znači da se ne želimo družiti sa osobama koje ih imaju. Nakon nekog vremena svi sa djecom su nas počeli izbjegavati, ne žele dolaziti na druženja kod nas, a sve pod izlikom - ma joj, tu vam je sve uvijek tako pic-pic pa ne želimo da vam naši divljaci nešto unište...(ono, pa naravno da je tako kad nemam nikaj drugo za delat jer nemam klinaca,a i vi se više ne želite družit sa mnom pa sve slobodno vrijeme ulupam u kuću!). Na dječjim rođendanima generalno nismo dobrodošli, jer kao nama bi to bilo jako dosadno, a svi ti ljudi sa djecom jednostavno nemaju vremena i želje ostavit svoju djecu na par sati da se druže i ja ih razumijem. Jednostavno ne razumijem zašto smo izopćeni iz svega, samo zato jer nemamo djecu, nije da ih ne volimo i nije da ih jednog dana nećemo imat. Ne pada mi na pamet nekome se nametati i sama se pozivati na druženja, ali mi se čini da je vrijeme krenuti tražiti novu obitelj i prijatelje.

_____________________________

Žene lako izlude muškarce, ali ih teško dovode pameti :)

rafaela sada si me malo prosvjetilla....ja sam bila misljenja da ljudi koji nemaju djecu mrze ici na te djecje rodjendane, jer, iskreno, dok nisam imala djece meni to bas i nije bila omiljena stvar....
na 1. rodjedan od moje Em sam pozvala sve prijatelje, među njima je bilo onih koji nemaju djece i imala sam osjecaj da umiru od dosade i jedva cekaju da odu...svi su manje-vise pusaci, grupirali su se vani, nisu pokazivali nikakvu zelju za druzenjem sa ostalima...ne znam, nekako sam se na kraju glupo osjecala, kao da ih nisam trebala ni zamarati sa djecjim rodjendanom....posebno nakon što sam od jednog od njih par mjeseca kasnije cula izjavu da ih netko zove na djecji rodjedan samo da se dijetetu donese poklon?!
iskreno, mislila sam da ih vise i ne zovem....ali evo, citajuci sta si napisala - mozda sam u krivu....


< Poruku je uredio Sunshine28 -- 6.3.2014 12:38:32 >

_____________________________

I + G = E & L

A gle, ja osobno nemogu govoriti u ničije ime, samo u svoje. Meni je jako nezgodno upravo to što sam izostavljena sa svih rođendana, čak i sa rođendana jednog svog kumčeta. Bez obzira koliko ja bila aktivna i vesela na takvim okupljanjima. Djecu obožavam, uvijek se nađem sa njima na razini i zaigramo se pa čak i s ničim. Ok, i ja sam pušač, ali mislim da nebi trebao biti problem ako jednom ili dva puta odem zapaliti van. Mislim da nebi ni trebao biti problem to što u kući nemam nešto puno igračaka s obzirom da nemam djecu ( tu je uvijek neka lopta, autići, papiri, bojice, plišanci, a sad da imam neku ultra cool trkaću stazu ili kuću za lutke, malo a-a jel ), uostalom, svako dijete si može ponijeti svoje igračke kad ide kod mene. Prije kad su klinci dolazili k meni uvijek sam se potrudila napraviti im neke zanimljive i šarene obroke. Neznam što je postao problem zbilja. Najvjerojatnije MM-a i mene svi polako osuđuju jer ni nakon skoro 7 god. braka nemamo djece. Draga, nemoj generalizirati prijatelje, možda neko od njih zbilja ne vole okupljanja s djecom, a s druge strane, neki ih sigurno vole i loše se bi osijećali da ih isključiš, razmisli dobro :)

_____________________________

Žene lako izlude muškarce, ali ih teško dovode pameti :)

mislim da je stvarno ruzno da te nisu zvali na rodjendan od kumceta?! i moja Em ima kuma koji nema djece, ali boze moj pa on je kum, njega zovemo prvog! stvarnos i upravu, ne trea generalizirati....

hmmm....ajde da probam poci tebi....
iskreno, ima ljudi kod kojih vise bas i ne dolazim od kako imam dijete....ali razlog nije to da ce im moja cura nesto polomiti, ona nije taj tip dijeteta, niti da ce joj biti dosadno - djeca se mogu igrati sa bilo cime...
problem je najprije u tom pusenju.....i ja sam pusac ali kod nas kuci od kako imamo Em se ne pusi, svi moji prijatelji puse u svojim domovima i onda kada me na poslijepodnevno druzenje kod nje zove prijateljica koja pali jednu za drugom nekako ju uvijek pokusava usmjeriti da ona dode do mene...
probala sam ja ici kod nje, ali uvijek se pije kava, a uz kava-cigareta....ajde prva se ode zapaliti van, druga na otvorenom prozoru, treća već u kuhinji...i tako, dodem kuci, dijete mi smrdi po cigaretama i postanem svjesna da sam ju ipak nadimila....ponavljam, mm i ja smo oboje pusaci i kod nas se kuci dimilo godinama sve u 16, ali sam donjela odluku da necu izglati dijete pasivnom pusenju i necu...
probala sam to prijateljici objasniti, ali nije islo...samo se uvrjedila.....
drugi razlog zbog kojega sam smanjila druzenja sa prijateljima koji nemaju djecu je cinjenica da oni ne kuze koliko dijete mijenja život i koliko sam ja morala promijeniti nacin zivota...
primjer, cure me uporno zovu na poslijepodnevna druzenja petkom na kojima se uredno pije, 3-4 čaše vina, priča, zeza, prije sam to obozavala.....ali sada ja to jednostavno ne mogu....one misle da je kod mog dolaska jedino upitno to gdje ostaviti dijete, ali to je najmanji problem....ja ne mogu s njima pijuckati i onda takva "vesela" doci kuci i spremati dijete na spavanje, pa se onda po noci polumamurna 3-4 puta ustajati...pa onda biti mamurna cijeli slijedeći jer se ja moram ustati u 6.30 kada se moje dijete probudi, ići raditi i kada dodem s posla pratiti njene aktivnosti do kraja dana....jedva to uspijem bez da padne s nogu i bez mamurluka...one, kao sto sam i ja prije dijeteta nakon druzenja odu kuci ili u nocni izlazak, dodu kuci kada zele, drugi dan spavaju do podneva, pa se cijelo poslijepodne vuku po kaucu i drijemaju....ili u najgorem slucaju ujutro odu raditi, prezive nakako i dodu kuci i prespavaju cijeli dan i noc....
problem je sto ljudi bez dijece, barem moji prijatelji i dalje zive mladenckim zivotom u smislu da im je posao jedina obaveza , izlaze, puše, piju, zabavljaju se...i ja ih kuzim, i ja sam tako zivjela, ali vise ne mogu, a oni to nikako da shvate....uvijek misle da je jedina zapreka "tko ce cuvati dijete"...nije, zapreka za takva slobodna druzenja je sama cinjenica da je dijete tu uvijek, zahtjeva punu pozornost.....


_____________________________

I + G = E & L

Eto, citajuci ovo skuzih da sam osoba koja zivi kao roditelj, samo bez djeteta :) u kuci nisam nikako ni pusila, bez obzira na to sto nema djece u njoj, osobno ne volim zadimljene prostore bez obzira sto sam pusac godinama, stvarno me ubija dim u zatvorenom, a i fuj je taj smrad kad se uvuce u svu kucnu tkaninu i zidove, pa nepotrebno krecenje radi svih nijansa zute po stropovima...zbilja mi je jednostavnije izaci na terasu, tako da se kod mene djeca nikako ne mogu nadimiti, a alkohol i ludi izlasci su me davno prestali zanimati, vise volim popodnevne kavice na suncanim terasama ili rostiljanja u prirodi. Valjda ce ljudi promijeniti misljenje jednog dana kad dobijem bebu :)

_____________________________

Žene lako izlude muškarce, ali ih teško dovode pameti :)

draga u tom slucaju ja te nikad ne bi, cak ni nenamjerno, diskriminirala kao prijateljicu
ali eto, moji prijatelji su takvi kakvi jesu - zive kao da im je jos uvijek 18
sto je ok, i ja sam do prije 2 godine bila takva, tak da im u sustini ne zamjeram - samo sam nekada malo tuzna sto se vise toliko ne vidimo....ali eto, cekam da dobiju svoje bebace pa ce valjda opet krenuti cesca druzenja....

_____________________________

I + G = E & L

sunshine 28 zašto ti na popodnevnim druženjima nebi pila nešto nealkoholno i družila se s prijama. ja se sa svojima znam nači na nekoj večerici povremeno i one iza toga redovito idu dalje van a ja doma. opet smo proveli zajedničko vrime a dalje ide svak di mu paše. na rođendane bi zvala sve s tim da bi ima naglasila ako im je tlaka da se ne muće i da im neću zamjeriti ako ne dođu ( na kraju krajeva i ja bi ponekad preskočila svu tu gužvu)

_____________________________

16.06.2004.

28.06.2010. !!!!

Prije nego što prijeđeš ulicu uhvati me za ruku. Život je ono što ti se dešava dok ti razmišljaš o drugim stvarima.