Neznam dali sam stavila dobar naslov,da li imate ikad grižnju savjesti od neučinjenog djela? Možda ispadne da kukam il sam toliko ranjiva kad dolaze Svi sveti. Svake godine idemo svi skupa na groblje ,prvo idem kod bebe al stanemo kod bake, da se nevrtimo u krug i sve po redu i sad moja mama kuka nezna kak će do Osijeka a inače ona ide sa sestrom i šogorom ,sestru je strah vozit po toj gužvi ,ok ni meni nije svejedno ali šogor nemože on mora se nalokat ,ma povraća mi se od vlastitog sestrinog muža da na kraju neće ić ni sestra na groblje. Ne kažem ja da netko mora ići kod mog djeteta na groblje al hebote jel baš na taj božji dan mora se naroljat ko svinja ,ma fuj ,mama hoće ići vlakom, a žao mi ju da se vuče po vlakovima a opet usput stvarno moram kilometre i kilometre pravit a sestra živi u istom selu ko mama,i sad se grizem da idemo po nju ili ne, sory ženske na mom vječitom kukanju

< Poruku je uredio Ninaa -- 30.10.2011 7:37:46 >

Ako ti želiš da tvoja mama bude uz tebe taj dan, onda odi po nju. Bar bi ja tako napravila, a što se tiče sestre i šogija, vjeruj svi mi imamo nekog bisera u familiji.