Drage moje cure već danima se mislim kako bi otvorila ovu temu,ukratko ću pokušati napisati ono što me muči....

Naime kad sam bila mala izgubila sam tatu u prometnoj nesreći... otišao je na put i na povratku kući doživio je prometnu nesreću,a imao je samo 35 godina... kako tada nisam shvaćala ništa što se tada događalo oko mene,bile su mi ne pune 3 godine oca nisam upoznala u pravom smislu te riječi i od njega danas imam samo slike,ali iz priča znam da me jako volio i živio za mene... danas imam 25 godina i otac mi nedostaje svaki dan sve više i često plačem dok gledam te slike,sa vječnim pitanjem zašto se to baš meni moralo dogoditi kad sam imala najboljeg oca na svijetu? Taj gubitak je svaki dan sve veći jer se mama ponovno udala,ali odnos sa očuhom mi nikad nije bio dobar jer je čovjek koji brzo plane i sposoban je na sve,čak je pokušao i mene naučiti seksu u smislu da me dirao,moja majka to nikad nije saznala jer je pod njegovim utjecajem tako da mi ne bi ni vjerovala... zbog svih događaja iz djetinjstva oca se često sjetim i par puta sam ga sanjala tj.njegov sprovod i da razgovaram s njim i molim ga da se vrati i da me ne ostavlja i plačem u snu i molim ga... dolazim u takvo stanje da nisam ni svjesna svega,znam samo da njega vidim i da mI užasno nedostaje....

Sad sam odrasla i udana,brak mi je odličan ja i mm se slažemo odlično i uskoro ćemo biti i roditelji tako da sam sa te strane mirna...i sretna naravno,ali me iz dana u dan muči stvarnost da mog oca nema i da ga ne mogu vratiti... noći su mi najteže jer se budim sva uplakana ....

< Poruku je uredio anaxx -- 18.2.2013 15:38:13 >

_____________________________

** 27.11.2010.- najsretniji dan u mom životu-naše vjenčanje
**14.9.-mm Danijel-moja ljubav,ponos i najveća podrška
**07.6..- stigao nam David mamino i tatino najveće blago :-)))


Nebo strpljive voli....

Čak sam ga sanjala prije nego sam ostala trudna tad sam u snu prvi put razgovarala sa nji tj on je govorio ja sam ga samo slušala i tad mi je rekao da sve vidi i da ću ostati trudna prije nego mislim i da ću roditi živog i zdravog sina i da budem strpljiva.... da ću znati da je on živ bez obzira što nije sa mnom.... taj san me toliko uznemirio jer sam ga u snu vidjela živog na njegovom sprovodu...

Cure oprostite ako sam vas ugnjavila sa ovolikim pisanjem....

< Poruku je uredio anaxx -- 18.2.2013 15:16:46 >

_____________________________

** 27.11.2010.- najsretniji dan u mom životu-naše vjenčanje
**14.9.-mm Danijel-moja ljubav,ponos i najveća podrška
**07.6..- stigao nam David mamino i tatino najveće blago :-)))


Nebo strpljive voli....

emocije,hormoni,beba na putu i takav gubitak,a još neprežaljen-kako ne bi bila tako tužna
drži se,samo misli na to da te tvoj tata volio i da ćete i tm i ti biti najbolji roditelji svom djetetu kako je i on tebi bio....


_____________________________

...bejb...our be(a)st.....

....mini gospa....

bogo....priti pliiiiiiiiiz,očuvaj me od baba u životu,od ostalog ću se sama čuvati..... ;)

Draga moja hvala ti na podršci... mislim da ja njegovu smrt nikad neću u potpunosti preboljeti,a prošle su pune 22 godine,a meni kao da je bilo jučer i svaki dan boli ... on bi sad imao 58 godina i tako mi je žao što neće upoznati unuka,a kad bi me netko pitao da će mi ispuniti samo jednu želju ona bi svakako bila da je moj tata tu sa mnom jer znam da bi mi bio najveća potpora na svijetu.... kažu da vrijeme liječi sve,ali ja nisam sigurna u to jer ja što sam starija on meni nedostaje sve više....

_____________________________

** 27.11.2010.- najsretniji dan u mom životu-naše vjenčanje
**14.9.-mm Danijel-moja ljubav,ponos i najveća podrška
**07.6..- stigao nam David mamino i tatino najveće blago :-)))


Nebo strpljive voli....

mene si rasplakala....potpuno te razumijem ... nisam izgubila nikoga bliskog ali sama pomisao na to mi je grozna i zato suosječam s tobom.......beba bu malo ublažila bol....tata je s tobom i čuva te......

_____________________________

....stigao nam Kaspi.....pa Vili....pa Bal.....

Where love is, no room is too small <3

Drage moje hvala vam evo dva dana sam u redu mirno spavam iako nikad neću njegovu smrt preboljeti....

_____________________________

** 27.11.2010.- najsretniji dan u mom životu-naše vjenčanje
**14.9.-mm Danijel-moja ljubav,ponos i najveća podrška
**07.6..- stigao nam David mamino i tatino najveće blago :-)))


Nebo strpljive voli....

Reci, da li si ikad razmisljala o psihoterapiji? To je nesto sto te jako dugo i predugo boli, i uistinu ti je potrebna pomoc da bi mogla dusevno ozdraviti i biti u potpunosti predana obitelji, sadasnjosti i buducnosti. Proslost ne mozemo izmijeniti, ali mozemo mijenjati sebe u odnosu na tu proslost.

Draga, potpuno te razumijem. Imala sam divnog tatu, nisam s njim provela puno vremena jer su se moji razveli kad sam bila mala. U isto vrijeme sam saznala da sam trudna i da on ima rak. Jedva ovo pišem koliko plačem. Tako sam provela trudnoću prateći ga na terapije. Umro je ni 2 mj. nakon što sam rodila. Svi doktori su se čudili da je toliko izdržao s tim oblikom raka, a ja volim misliti da ga je na životu držala velika želja da upozna svoje prvo unuče. Prošlo je nekoliko godina, a meni on svakim danom nedostaje sve više, jako sam tužna i neću se nikada pomiriti sa tim da ga nema i da ga moje dijete nije poznavalo..

Drage moje opet su noći postale teške...sanjam ga i razgovaram s njim i sve je ok do trenutka kad on meni govori da mora ići i da me ostavlja... ne mogu vam opisati tu bol i nemoć.... nešto što nikome ne bi poželjela.... mm mi je podrška,ali i sam kaže da me ne može razumijeti u potpunosti jer nije to proživio....

Kako preboljeti jer svjesna sam da stvarnost ne mogu promijeniti da ga ne mogu vratiti .... obuzima ne osjećaj nemoći u snu jer ni tada ga ne mogu zadržati koliko bi ja htjela... i što sam starija gore mi je više mi nedostaje....

Nisam razmišljala onda o terapiji,ali osjećam da mi je potreban razgovor sa nekim neutralnim i mislim da ću otići kod jednog fratra na razgovor....

Onaj tko to nije doživio i proživio ne može me razumijeti jer ja bi dala sve na svijetu da je moj tata ovdje i nikad neću prežaliti što neće upoznati svog unuka.... možda me to sve još više mori jer je situacija kući bila takva da sam svašta proživila sa očuhom i nikad nije bio kao što je moj otac bio ni prema meni ni prema svojoj djeci....

_____________________________

** 27.11.2010.- najsretniji dan u mom životu-naše vjenčanje
**14.9.-mm Danijel-moja ljubav,ponos i najveća podrška
**07.6..- stigao nam David mamino i tatino najveće blago :-)))


Nebo strpljive voli....

Svakako razgovaraj sa nekim, psihoterapeutom ili svećenikom..treba ti pomoć jer ovakva muka kroz koju prolaziš nije zdrava ni za tebe ni za bebu. Vjerujem da razgovor sa pravom osobom može puno pomoći da razriješiš barem dio problema. Normalno je da ti tata nedostaje ali ne i da imaš noćne more nakon pretpostavljam, dvadesetak godina. Želim ti puno sreće!

Svakako razgovaraj sa nekim, svećenik ili psihoterapeut. Ovo kako se ti mučiš nije zdravo ni za tebe ni za bebu. Normalno je da ti tata nedostaje, ali ne i da imaš noćne more nakon toliko vremena. Vjerujem da razgovorom možeš razriješiti barem dio problema. Želim ti puno sreće!