evo vidim da je ovdje došlo do malog spavanja na temama pa da započnemo novu.Pišite kako ste, što radite kako idu dani i lijepo i tužno...
Ja radim, djeca izmore trudim se biti vedra zbog moje malene i mm ali svaki dan mislim na mog anđela i ne mogu da se ne zapitam kolika bi bila i kakva bi bila...
Sve su cur oko mene rodile pa uživaju a ja mojoj malenoj objašnjavam kad me pita zašto se to nama dogodilo a drugima ne.
Eto cure, pišite , jadajte se , hvalite se što god želite ...Što vam padne napamet.Tu smo jedne za druge!

[Vsebina sporočila je bila izbrisana]

..pa čestitke na malom braci...

klarita draga, trebat će ti neko vrijeme da se to sve posloži na svoje mjesto... i tvojoj malenoj isto...
moje cure su prestale ispitivati...
od srca ti želim da uskoro dobiješ novu trudnoću i novu bebu, jer tako ćeš si nekako nadomjestiti prazninu...

Ja sam dosta rano imala kiretazu pa sam bila u komi,a mogu mislit kako je tebi


_____________________________

Ništa u životu nije tako loše, da nebi moglo biti i gore, ali ni tako dobro da nebi moglo biti bolje!! :))

najgore je kad znate da je vašem djetetu gore u  mom drobu nego vsni.To me izjeda.Znam da mi je slijedeća trudnoća visoko rizičan i postoji mogućnost opet gubitka.Ne znam bili mogla podnijeti iti rani spontani. Ali o tom potom.Još nisam spremna za slijedeću trudnoći iako je želja tu...
A inače nastavljam dalje, radim, upisala sam teretanu neki dan pa cijeli dan ispunjen. Uživam sa svojom malenom koja zahtjeva puno pažnje.Hvala na podršci!

konačno mogu reći:dobro sam". nema dana da se ne sjetim svog anđelka Luke,ali nema više suza,posao me tjera naprijed. bit će malo muke oko Božića,ulovit će me teška depra,ali i to će proći

_____________________________

16.03.2012- Korana
09.10.2013- Ivan

i kod mene je manje suza, još uvijek mi noću dođe da zaplačem ali smatram da se dobro držim!Upisala sam teretanu, malo ispušnog ventila.Javlajt ću vam se , jer mi dopisivanje s vama baš odgovara!Sina samo naprijed!

Ja osobno nisam nikako.. :( Dani se vuuukuuu

Nikako!!!!
Sto upitnika iznad glave???????????
Još ovo depresivno vrijeme, nemožeš maknut nikamo, nigdje nikoga, svi se zavukli u kuće!!!
Nije baš da mi fali društvo, najviše želim biti sama, kada netko dođe ljuta sam, a tek nakon nekog vremena shvatim da mi ustvari to treba i onda mi je lijepo jer mi odvrati misli od svega što se dogodilo.....
Možda zato što je još rano, nije prošlo niti 10 dana od kad sam izgubila anđelića u 20-tom tjednu. A toliko smo ga čekali, toliko željeli!!!! Tješim se ovdje s vama na forumu, čitam vaše poruke, znam da nisam sama........
Plačem .... samo kad sam sama....... onda dušu ispustim, ali to je rijetko, pošto imam supruga koji danaonoćno strijepi nadamnom, uz mene je svaku sekundu, šta mi je da vam priznam poćelo smetat..... jer htijela bih biti sama... isplakat se malo, otugovat u miru...ako treba i lupat glavom u zid...po potrebi!!!! Ali nemogu jer je on stalno uz mene, a moram biti malo jaka i zbog njega, njega je ovo pogodilo gotovo kao i mene.... pao je u depru, samo šuti!!!!!! Tužan!!!! Takvog ga još nisam vidla!!!
Kako su vaši muževi to podnijeli???? Meni je još gore kad njega gledam!!!!!!!!!

Drage moje evo čitam vaše postove i odlučila samnešto napisati... najprije žao mi je zbog gubitka vaših anđela neizmjerno mi je žao i vjerojatno da se to meni desi ne bi mogla podnijeti... sad sam 20 tjedana trudna,na pola puta,ali jedva čekam svoje malo da upoznam....

Ali i ja sam kad sam bila mala izgubila oca u prometnoj nesreći... tada nisam shvaćala jer sam bila mala,a danas kad sam odrasla i postala supruga uskoro i majka svjesna sam da ga nema ali me nezamislivo boli i noćima se budim u suzama jer bi htjela da je ovdje sa mnom... nedostaje mi do boli.... kažu da vrijeme liječi rane,ja se ne bi složila u potpunosti s tim jer od smrti moga oca prošlo je 22 godine,a ja sad sanjam njegov sprovod i da pričam s njim ali ga ne mogu vratiti i teško mi je.... iz dana u dan sve mi više nedostaje i treba mi.... kako ispuniti tu prazninu... ?

_____________________________

** 27.11.2010.- najsretniji dan u mom životu-naše vjenčanje
**14.9.-mm Danijel-moja ljubav,ponos i najveća podrška
**07.6..- stigao nam David mamino i tatino najveće blago :-)))


Nebo strpljive voli....

Moja bebica je otišla u 15 tjednu..............prošlo je puno vremena od tad, braco će još malo jednu godinu i nema dana da ne pomislim da ih je trebalo biti dvoje i kakvo bi to bilo veselje, trudim se ne misliti o tome,ali me to često izjeda i boli. Mislim da je u onom trenu kad je doktor rekao da jedne bebe više nema svijet stao na tren i od tad se sve promijenilo.

_____________________________

Mamine srećice 14.03.2009. i 2012.