Većina roditelja kaže da bi voljeli da im se njihova djeca povjeravaju i razgovaraju s njima kad su u krizi, kad su uznemirena ili kad imaju problem. Ali često su upravo roditelji ti koji blokiraju komunikaciju koju žele, na način da, na dječju ekspresiju emocija reagiraju tako što im daju poruku da nije u redu osjećati se tako, ili da ne bi trebali biti uznemireni. Kvaliteta reakcije često ovisi o tome kako se roditelji osjećaju u momentu kad im se dijete obrati. Djeca ne dobiju podršku koju trebaju kad su roditelji rastreseni, umorni, zaposleni ili pod stresom te se susreću s nestrpljivošću, razočarenjem, nervozom, ili ljutnjom umjesto da dobiju utjehu. A ponekad, i odgovori s najboljom namjerom mogu biti u žurbi, s ciljem da se nađe brzo rješenje a bez da se posluša kako se dijete osjeća.