Evo danas je dan učitelja )))

moje pitanje je koliko vjerujete teti, njenim sugestijama i primjedbama na vaše dijete? koliko ste spremni surađivati s odgojiteljima da bi vaše dijete napredovalo i što općenito mislite o tetama?

Sama sam teta i iako imam 99% pozitivnih iskustava s roditeljima, moram priznati kako me ništa ne može izbaciti iz takta i rastužiti kao roditelj koji tvrdoglavo odbija nešto što je dobro za njegovo dijete... ponekad imam osjećaj kao da neki roditelji misle kako je vrtić strašno mjesto gdje se njihovu djecu muči dok su oni na poslu, kavi, ili negdje drugdje...
Zašto neki misle da su tete babe koje po cijele dane samo piju kavu i ne brinu ni malo za njihovu djecu????

Kolegica i ja svaki dan nakon posla (znači u naše slobodno vrijeme) raspravljamo kako pomoći nekom djetetu koje ima problem, kako poboljšati naš rad, kako nešto napraviti još bolje... a onda čujem kako netko kaže da mi ništa ne radimo???? (nije za mene ali za jednu kolegicu)

Svjesna sam da ima angažiranijih i manje angažiranijih odg. onih koji su prestari ali im glupi sustav ne omogućava pristojnu mirovinu pa rade iako su izhlapile već odavno, postoje mladi odg, koji su još neiskusni ali imaju veliku želju u sebi i vrijedno rade no nitko im ne vjeruje... i tako dalje da ne nabrajam.... ali znam da i one najgore paze na svu dječicu i vole ih i brinu se za njih....

otkud toliki otpor roditelja???? nikada neću zaboraviti rečenicu koju sam jednom čula, mislim da je i tu na raji - vrtić je nužno zlo... kako mislite da vaša djeca vole i uživaju u vrtiću ako vi sami imate strah od njega i ne volite ga???

ufff

_____________________________

Blagoslovljeni najljepšom zvjezdicom s neba - došla nam je naša Stella 6.2.2011.

ja bi da si ti naša tetaa
mi smo kratko u jaslicama i zasad sve ok
ali naravno da sam subjektivna i uvijek mislim da mu je najbolje s nama,ziher je žedan,ukakan blabla i nemislim da piju kavu nego jadne nestignu

_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

Ja moram priznati da sam jako zadovoljna sa tetama u vrtiću gdje mi curka ide. Iako imaju preko 30 godina iskustva, znači uvjete za mirovinu nisu nikako istrošene i meni je drago da se o njoj brinu osobe s toliko iskustva. A kad pomogne i teta koja kuha ili sprema nemam ništa protiv jer to je još jedan par ruku za primit, utješiti i zaigrati dječicu.
Danas (a sada znam i povod) su im sve tete priredile lutkarsku predstavu koju sam igrom slučaja vidjela i svi su kikići uživali i sudjelovali u njoj. Znam da svi imaju boljih i lošijih dana i da su nam grupe pretrpane i sve to nosi svoj danak, ali moram im se zahvaliti jer uistinu rade s njima najbolje što znaju i umiju u uvjetima koji su im dani....

Nemoguće je ostati sjediti među 20-ak kikića, ma koliko one možda i željele trenutak predaha....

Buba majo opsirniji odgovor sutra
Ali od mene si na rr cula nuzno zlo ali se nije odnosilo na vrtic,vec na jaslice.
Dakle ja jesam za da svako dijete ide u vrtic , ali sad s iskustvom kazem da tko moze pristedit djecu jaslica i ostavit ih mAkar do 2 god doma bilo bi super. Dakle za mene za djecu od 12 mj su jaslice nuzno zlo a prvenstvano zbog
1. Bolesti (jan je prvih 6 mj bio vise bolestan nego zdrav)
2. Sustav za koji nisu tete krive ali gdje je 1 teta na 12 pelenasa koji ne znaju cak ni sami jest.smjena se poklapa od 11.30 do 12 kad su 2 tete ostalo je 1 na 12 malih bica. Primjerice u SAD je na 6 jaslicara 2 tete pa sad recite....

Sutra opsirnije jer jurim u kuno al sam samo htjela objasnit tvoj citat o nuznom zlu

_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-

E da zaboravila sam napisati i još jedno iskustvo u prvom vrtiću privatnom, vrtić izgleda kao bajka i mi smo u nedostatku druge opcije bili presretni što smo našli tu prekrasnu alternativu ... Tete na prvu normalne, odgovorne, sa iskustvom ne pretjerano dugim, ali po meni važna je volja koja može sve nadoknaditi. Uglavnom prošli prilagodbu u plaču, očekivano ništa manje niti više nego što smo očekivali. Ali ono što nam se događalo sljedećih mjeseci je da curka kad dođe u vrtić i vidi jednu tetu padne u histeričan plač i jednostavno je nisi mogao dobiti da ostane...Ja uplakana idem na posao, ona plačući ostaje i tako, ali smatrala sam i to dijelom prilagodbe i mislila proći će.....nije. Čitavo vrijeme dok je tamo išla na nju je tako reagirala, a i ja sam ostala u šoku kad sam vidjela jedno jutro da moja nije jedina...dotična teta sjedi u sobi okružena vrištećom djecom (jasličarima) i ne trudi se niti najmanje ih animirati, pustiti pjesmu ili na neki drugi načim im skrenuti pozornost u toj idili od sobe, sa svim mogućim igračkama, CD-om, televizorom..... Par dana nakon tog događaja su zvali iz vrtića da pitaju kako smo zadovoljni uslugom, drugi roditelji su se izgleda žalili pa su zvali sve da provjere, tu sam morala reći da mi se čini da kod te tete ujutro kikići više plaču nego kod druge. Opet sam se suzdržala misleći možda sam pretjerano doživjela situaciju, ali izgleda da drugi nisu.... u međuvremenu mi smo prešli u državni vrtić, a od drugih mama kojima su kikići ostali u tom sam čula da je ta teta zamjenjena i da je situacija sasvim drugačija....

I zato još jedna veeeeelika hvala ovim našim tetama jer ponovno ponavljam da u vrlo oskudnim uvjetima našu djecu uče, uveseljavaju i brinu se o njima.....

Ja "skidam kapu" svim tetama u vrticima, odgojiteljima, nastavnicima, profesorima. Biti u jednoj prostoriji sa hrpetinom djece je ravno ludilu, za mene. Dakle, jedino mislim da poneki odgojitelji trebaju biti malo ostriji u discipliniranju malih agresivaca. Sve ostalo je OK.

u našem vrtiću je dijete pobjego van a tete to nisu skužile. u našem vrtiću crtići su na programu pola vremena. u napšem vrtiću dijete ako ima bilo kakav problem dijagnoza mu je razmaženo. moja cura je školarac a dok luna krene možda se šta promini mada sumnjam.

_____________________________

16.06.2004.

28.06.2010. !!!!

Prije nego što prijeđeš ulicu uhvati me za ruku. Život je ono što ti se dešava dok ti razmišljaš o drugim stvarima.

Ja vjerujem D tetama i jako sam zadovoljna s njima

_____________________________

DINO I LUKA-mamine najveće sreće!!!!!
Stigla i princeza ANA!!!

Meni su tete od M predobre..vjerujem im u potpunosti, strašno su mi drage i rado s njima o svemu pričam...L je tek sad krenuo u jaslice, ali iz viđenja znam tete i imam potpuno povjerenje..znam da im je teško boriti se s 20 i više djece i možda neće na vrijeme biti presvučeno, ali treba imati razumijevanja i podržavati ih.
Mm i ja se trudimo pomoći tetama i uključit se u sve što trebamo tako da nemamo s tim problema.

_____________________________

Da bi se osmjehnuo, čovjek treba pokrenuti sedamnaest mišića, a četrdeset_ i tri da se namršti. Stoga činite ono što morate s osmijehom, to će vas stajati mnogo manje truda..

Moja N ide u malu školu(lani u igraonicu),i teta je stvarno odlična,ima ih više od 30,i iz dana u dan,kad dolazim po nju,se ne mogu načuditi koliko ju svi oni slušaju i vole...Žena je stvarno rođena za taj posao,ljubi svu dječicu kao da su njezina.Imam skroz povjerenja u nju,i što god da mi savjetuje u vezi odgoja,trudim se surađivati.Do sada,hvala Bogu nismo imali problema,uvijek mi hvali N da je dobra.Iako to ponekad ne mou vjerovati,jer kod kuće podivlja,a tamo tetu sluša sve živo

_____________________________

Moje velike ljubavi
Nika 24.05.2006.
Ines 07.05.2010.

prezadovoljna ......ja se divim tetama kako su uopće opstale sa mojom kćerkom....ona je bila hiperaktivac, mene vrtić spasio , hvala tetama na strpljenju .

Prezadovoljna sam našim tetama u vrtiću, barem onima koje brinu o Đurcu.
Rade u groznim uvjetima ( preslab budžet ih ograničava ) s prevelikim brojem djece, no daju svoj maksimum. Kad ujutro vidim našu tetu sa tri djeteta u krilu i još s vrata zove i moje....ma....toliko krilo može imati samo tetaa u vrtiću, ... proporcionalno veličini srca...


_____________________________

Samo luda mama...

S tetama i vrtićem općenito sam prezadovoljna. Uvjeti im nisu idealni (mada su daleko bolji nego po drugim državnim vrtićima). Samo jasličari imaju dvi tete na 14 djece. Jedna je samo od 7-9, i za vrijeme spavanja a spava ih 6.Od 9-13 su dvije. Po meni su to dobri uvjeti.
I mene živciraju komentari tipa: one samo piju kavu a djeca samo gledaju crtani. Nije istina. Naši ni nemaju tv. Svaki dan kad dođem po Tonija on mi pokaže što su taj dan radili. ZNAČI SVAKI DAN NEŠTO RADE.
Živciraju me mame koje dovedu u vrtić neodgojeno djete i očekuju od tete da napravi od njega genijalca za dva dana. I pošto se to naravno ne dogodi ona su im krive tete.
Neka mi se javi mama koja je doma i posveti djetetu 8 sati vrijeme. Ali aktivno, u igri, crtanju, bojanju, a ne usput dok ona kuha pere čisti ako djete zakmeči ode mu pet munuta da ga smiri i onda nastavi kuhat-prat-peglat.  A od vrtića i teta očekuju nemoguće.
Mi smo imali roditeljski prije dva dana i od 118 djece došlo nas je 30-tak roditelja. Toliko o roditeljskoj odgovornosti i brizi. Kritika aje bilo milijun,treba ovo,treba ono. Ravnatelj se trudi da zaposli što više teta, da svaka grupa ima 2 i da imamo što bolje uvjete ali nije ni on svemoguć. Ni jedna mama osim mene nije dala ni jednu pohvalu vrtiću i tetama.
Ja sam je dala jer vrtić radi do 15h, isto kao i ja i mm, i nismo nikad u vrtiću prije 15:10 i nikad mi nitko nije riječ rekao a mogle su. Nikad mi djete nije došlo doma ni pokakano i upišano,ni musavo,ni crvene guze. Svaki dan s njima rade, trude se maksimalno i znam da je i on zadovoljan jer kad vidi u gradu jednu od njih dvi oijuri ko raketa u zagljaj im a i ujutro joj uvijek ostane u krilu i maze se.
Moram još ovo nadodat: na roditeljskom tako kritiziraju a neki bi da svako djete ima svoju tetu a ravnatelj ih je pitao kako vam je doma? Kakvi su uvjeti? Jel očevi provode vrijeme s djecom ili su po cijele dane po kafićima i pamet prodaju. U pravu je.
Veliko  za naš vrtić i naše tete.


_____________________________

Sretna i ponosna :)
Toni i Laura
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥

mariola u koji vrtić ti ide dijete? zvuči jako dobro!

ajde lijepo da mi vratite vjeru da ima i roditelja koji svoje dijete ostavljaju sa srećom i povjerenjem ))) i to za roditeljske je istina.. koliko puta dođe samo par roditelja a mi se potrudimo pripremit sve... glavno da se žale (neki naravno ne svi)

_____________________________

Blagoslovljeni najljepšom zvjezdicom s neba - došla nam je naša Stella 6.2.2011.

Kod mene je ista situacija Petra je u jaslicama u grupi od 12 beba sa dvije tete, a kad se smijene preklapaju budu 3 tete. Ja s njom jedva izlazim na kraj pa im skidam kapu.
Mislim opcenito da ce dijeca u vrticu dobiti bolje obrazovanje nego kod kuce ili teta cuvalica(iz osobnog iskustva govorim jer me cuvala jedna teta i i susjeda mi to radi, pa vidim sto se uglavnom dogadja). Ruku na srce mi provodimo vrijeme sa dijecom i igramo se i pricamo ali isto tako gledamo kako da skuhamo rucak, usisamo operemo sudje, presvucemo pelenu i da ne nabrajam sve pa jos onda i posao, a u vrticu se tete brinu kako da upotpune dijeci vrijeme, da plesu, da uce glasanje zivotinja, da idu vani vjezbati.... ima toga jako puno.


Tete svaka vam cast!!!


_____________________________

To sam ja Ellenora, stari nick mi je blokiran.


Petra 15.09.2010 godine.

Majo u Novalji.

_____________________________

Sretna i ponosna :)
Toni i Laura
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥

Imam PUUUNO pozitivnog u vezi teta, ali i jedno vrlo ružno iskustvo. Naime ,moje dijete j drugom djetetu sasipalo pijesak na glavu u pješćaniku, na što je tadašnja teta reagirala izrazito grubo(prvo je držala bukvicu djetetu od 1,5 ne susprežući se ni najmanje vrlo ružnih riječi, da bi nakon toga doalovce izvukla moju Paulu iz pješčanika tako da je dijete letjelo. I ne bih ja o tome imala pojma da moja šogorica nije šetala pored vrtića i to sve gledala!!!)
Slažem se da je kazna bila potrebna jer je Paula bila nepristojna i mora znati da ne smije sipati pijesak uokolo, ali opet baš tako reagirati...
I teta je vidjela da ju moja šogorica gleda, ali njen bijes je bio jači ,  nije  se mogla suzdžati.

Ja se i dan danas pravim da se ništa nije dogodilo (JER NISAM ZNALA KAKO BIH REAGIRALA!!!KAKO SE POSTAVITI!!!), uljudno pozdravim tetu, ali zato moja Paula čim ju vidi skiva se iza mene i vidno iskazuje strah.

Od ove godine smo u drugoj grupi kod dvije nove tete i s njima imam predivnu suradnju, apsolutno im vjerujem i mislim da ne bi mogle učiniti nešto loše ili nažao.

_____________________________

Ja sam PAUVA!!!!
30.01.2009.

Teti u vrtiću vjerujem jer u protivnom svoje dijete tamo ne bi niti ostavila...
Vjerujem joj da će se donekle brinuti o mome djetetu, paziti ga i da ću ga živog i zdravog zateći kada popodne dođem po njega....toliko vjerujem svakoj teti....
e sad , druga je stvar što mi se neke tete sviđaju a neke ne....neke su mi simpa , neke nisu uopće ....i uvijek se nadam da će baš moje dijetet naletiti na neku finu, dobru, blagu i brižnu ženicu

moja prva curka išla je u Rijeci u vrtić od 3 godine,,,Veseljko....mislim da nam je taj period svima ostao u prekrasnom sjećanju ....nikad nikakvog stresa, nikad suza...mada mi se jedna teta(njena) uopće nije sviđala
Sve u svemu uvijek sam za vrtić i socijalizaciju jer smatram da puno dobroga svako djetešce pokupi od tamo....

Jaslice su mi , kao što Njanja veli, nužno zlo, ali ne radi teta nego radi toga što je i moje mišljenje da su klinci tamo jako premali i da su skoro nesposobni bez svojih bližnjih(nemojte me tu sada doslovno čitati)...
puno malih plačljivih, popiškanih i pokakanih pelena na jednom mjestu sa samo 1-2 teta a svi traže svoju mamu...nemre mi niko reči da je to bolje od biti doma u to vrijeme i igrati se na svom poznatom terenu....na žalost , ne mogu si svi priuštiti produljeni porodiljni do 3. godine...
dakle po meni ko može neka svakako izbjegne jaslice

a generalno što se teta općenito tiče (izuzmimo par ludača koje se i tu nađu) skidam im kapu...lijepo se one pobrinu za naše draguljčiće i pridonesu u njihovom odgoju i obrazovanju

bravo za njih


_____________________________

Sebastian, 01.09.2010

...I believe in pink... I believe in being strong when everything seems to be wrong...I believe in kissing, kissing a lot...I believe that tomorrow is another day...and...I believe in miracles...

Ja sam prezadovoljna s nasim vrticem i nasim divnim tetama,ovo je druga godina da mali ide i super je prihvatio i vrtic i tete.Tete se maksimalno trude u radu s njima,svaki dan me doceka novi crtez ili nesto sta su izradivali taj dan.Prosle godine smo izrađivali čizmice za sv.Nikolu,mi sami roditelji kao iznenađenje za djecu i to mi je super bilo,malo da se i roditelji međusobno upoznaju i da se upoznamo s tetama.Svako malo ih vode na neke izletice,na predstave,rade igrokaze,ma ja prezadovoljna a jos kad vidim kako malac s osmjehom ide u vrtic to zadovoljstvo mi je jos vece,zato pohvale tetama i samo tako nastavite.

Pa ne bih možda rekla da je nužno "zlo", ali za jaslice bih rekla da je "spas u nuždi". Možda sam baš i ja bila ta koji sam to spomenula, ali naravno da tu ne mislim "zlo" kao zlo, jer bi po tome i ja bila prava zločestoba. Jaslice jesu nužda iako se često "socijalizacija" iliti "druženje s ostalom djecom" stavlja ispred potrebe malenih u sigurnosti doma i blizine mame (naravno, ako je to ikako moguće). Za djecu 3,4 - 6 vrtić je stvarno dobar uvod u život (prije škole). Naravno da ovisi o odgajatelju kako i koliko kvalitetno, to biti. "teta" samo po sebi ne mora značit nešto divno i prekrasno, nismo svi klonovi snage, strpljenja i zadovoljstva, možda smo samo malo bolje "naoružani" time. I netko svoj posao voli manje, netko više, netko više obrazuje i uči, netko više mazi i njeguje...

U svakom slučaju, slažem se, pozitivnost na tom početku u život izvan kuće, dalje od mame, tate, bake, vrlo je važna, jer ako malac, kojemu ta promjena ionako može teško pasti, koliko će biti teža, ako malac još sluša od svojih neprestano nezadovoljstvo i protivljenje. Rezultat je upravo suprotan i krug se zatvara. Mališa postaje nesiguran, ne želi ići tamo gdje (očito) nešto ne valja (iako, možda i ne shvaća što), a vi (mi) se pitamo u čemu je problem pa istražujemo...pa vidimo svašta tamo gdje zapravo i nema nečega što bi inače, zaokupilo našu pažnju.

Iskustveno: moj malac za dva mjeseca kreće u vrtić, ja također, a mm se našao gunđat "Jadan moj Noić, kako ćeš ti, jadan morat ostat u tom vrtiću....i bla, bla". Stvarno sam mu održala "bukvicu". Zar želi otpor prije nego malac i sam skupi ikakvo iskustvo. Al, tak je, različiti smo, i meni je "knedla u grlu" što više neću imati tako puno vremena uživati gledajući ih kako ujutro, još topli od spavanja, zamotani u dekice gledaju crtiće, što iduće godine, još dvoje "odlaze" u školu, ali - moram, život ide dalje i nemam više izbora, kao i puno nas.




_____________________________

MAMA SA 6 ******

Zadovoljna sam ja,a i moje dijete sto mi je najvaznije!!

_____________________________

H 07 E 09

Evo sada malo opširnije...
Prvo, Kirky, slažem se s s tvojom teorijom o "spas u nuždi" pa ću to tako zvati da ne ispadne da pričam ružno

Moram početi od toga da su moji roditelji radili (tata) i rade (mama ) u prosvjeti kao pedagozi/defektolozi odgajatelji i da sam cijeli život odgajana da moram poštovat učitelje (nikad profesor nije bio kriv jer sam ja dobila 3, nego ja jer nisam dovoljno učila) pa tako onda sam i prišla tetama u vrtiću...Jako sam se zapravo veselila jaslicama i da jan krene, međutim, nas su vrlo brzo počele loviti bolesti i to ovim redom: od pon-čet je bio u vrtiću, petak bi se razbolio i onda sljedećih 10 dana bez vrtića (znači petak, sub ned i cijeli tjedan), onda tjedan dana zdrav u vrtiću pa opet sljedeći tjedan čet/petak bolest....Ne moram vam opisivat kako to izgleda jednoj mladoj obitelji gdje su oba roditelja zaposlena, gdje se mama vratila nakon porodiljnog na posa i mora ponovno dokazivat i gdje deda i baka rade i nemamo nikoga za čuvat...Situacija koju nikome ne želim, u svakom slučaju.... Uglavnom, jana je bolest jako usporavala u adaptaciji, a sam po sebi je više na muža, nego na mene (zatvoren tip) pa je time adaptacija trajala PREdugo....Uglavnom u svemu tome, od samog starta smo imali 2 različite tete, jednu toplu i suosjećajnu koja je uvijek jana uzela u krilo i malo ga zagrlila (što mu je tada jako trebalo) i drugu (buba majo tema je tvoja, pa ti moram reći da tu 2. poznaješ jako dobro) se držala svojih principa da što dijete treba uzimati u krilo, neka dođe i samo sjedne za stol i slične stvari....I što se desilo....JA SAM JOJ VJEROVALA, vjerovala sam da 18 mjesečno dijete mora biti dovoljno zrelo i presretno što ga mama ostavlja u vrtiću i što ga nitko neće uzeti na 3 sekunde kada dođe da ga pomazi, a nisam vjerovala vlastitom djetetu da njemu navedeno treba....Osim toga, ima i previše stvari koje su sada prebolna tema i previše bi trebalo da pišem, koje sam istoj teti vjerovala i time POGRIJEŠILA jer je moje dijete evidentno time gubilo, a ja nisam toga bila svjesna....Desila se u 12 mj 1 situacija u kojoj sam ja pukla i porazgovarala s dotičnom tetom nakon koje se ona promijenila (to je već bila janova 2. jaslička godina) i nakon čega sam rekla da sljedeći razgovor vodimo s ravnateljicom, ako se ona ne promijeni. Uslijedila je promjena, čak i njeno priznanje da "nije bila poštena prema malome" (iz povjerljivog izvora) i priznanje meni da se oko Jana više treba truditi (tipo, oni su svi željeli mjesiti tijesto, a jan nije, jan je htio trčati i to je bio jako velik problem)..... Tu 2. godinu smo završili u slozi sa tom tetom, Jan se užasno nabolje promijenio i sada dolazi jakoooo zadovoljan u vrtić (3. vrtićka godina)..... Ljetos sam od 2 mame saznala da svi s istom tetom imaju problema i da su čak 2 djece preseljene u 2. grupu radi nje.....
Eto, buba Majo, znam da ćeš znati o kome se radi i mislim da ćeš potvrditi moju teoriju i da nisam jedan od onih čangrizavih roditelja čije je dijete najbolje na svijetu, a odgajatelji su niš koristi.....Nikad se nisam tako postavila jer kako sam rekla, nisam zbog mame i tate koji rade to što rade tako odgojena, ali da možda jesam, možda bi se Jan puno bolje ranije socijalizirao i za njega bi sigurno bilo bolje.....Još nešto ljetos je Jan imao 2 zamjenske tete, a jena od njih (majo Teta I. mi je rekla: čestitam mama imate jedno jako emotivno i toplo dijete, a naša teta nam nikad tako nešto ni slično nije rekla....

U svim ovim problemima, čak i kada je tata išao u penziju nisam pomislila ispisati Jana iz jaslica, tražia sam stalno odgovore u sebi, da li to što teta govori je ok, da li to što Jan traži je ok i našla sam ga nakon punih 18 mj konstantnog vrtića.....I nisam nezadovoljna, ali čisto sam ljubomorna kada Ruža kaže da njeno 3-godišnje dijete svaki dan i dalje dočeka teta da ga primi u krilo jer mi je to predivno... Neka djeca nemaju tu potrebu, ali neka imaju i zašto im u toj maloj osjetljivoj dobi to ne bi bilo na 2 minute pruženo....teti tako malo, a djetetu tako puno.....

Inače, ukolikjo budem imala 2. dijete čvrsto sam odlučila da ću ga do 2 godine prištedjeti jaslica, snaći ćemo se za tetu čuvalicu ako deda i baka ne budu u mogućnosti....



_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-

Meni je moje dijete sa 7 godina (znači tek kad je izašao iz vrtića-od straha) rekao koliko je prezirao vrtić jer su ga u njemu tete šamarale ,vukle za kosu i uši...e pa sad,da mi je to rekao kad je bio mali,ja bi ih sve pogutila...na žalost,to je iz čistog straha izašlo iz njega prekasno..inače nikad u životu nije lagao,ni bio prost ni išta sličnoga...

Slučajem okolnosti,i sama sam počela radit u vrtiću i kad sam vidjela par situacija u grupi,rekla sam sama sebi da ako ću ikad imat drugo dijete da će ići u vrtić tek kada će biti dovoljno veliko da mi može prijavit moguće zlostavljanje....
Najnevjerojatnije od svega je to što su ta zlostavljanja(psihičko,fizičko,emotivno) radile tete pred menom,a nadređena sam im...NIsam mogla vjerovat vlastitim očima!

I sva sreća da roditelj ne vidi pola toga što se događa iza zatvorenih vrata...

Naravno,ima i predobrih i divnih teta,ali neke su stvarno za odstrel...mislim da je najveći problem njihova već pozna dob koja im ne omogućava pristojan život u mirovini..I naravno da im je teško...Za sve to krivim prokletu državu koja im ne omogućava beneficirani radni staži i ne pusti mlade,strpljive,obrazovane i kreativne odgajatelje u vrtiće...

generacije su se promijenile,sve je više hiperaktivne djece koja su puno drugačija nego mi prije 30 godina i potreban im je drugačiji pristup...Logično je da ako dijete svaki dan zatvorite u sobu od 50 m2 sa istim igračkama da će mu biti dosadno...Oni su puno napredniji od nas,potreban im je stalan pritok novih informacija(pobogu oni su se rodili s gadgetima u rukama)...

Doživjela sam zlostavljanje vlastitog djeteta i na žalost nije bilo na vrijeme,a sada bi ih ganjala do zadnjeg suda...

NA kraju,da se razumijemo,vrtić je ipak odgojno obrazovna ustanova i kao takvu je poštujem i smatram da je dobra za djetetov cjelokupni razvoj....

potpisujem

_____________________________

Ništa u životu nije tako loše, da nebi moglo biti i gore, ali ni tako dobro da nebi moglo biti bolje!! :))