Ej Božo! Ja tek sad vidjela tvoju poruku, pa ću ti probat odgovorit.
10.07. mi je bio termin, pa sam dan poslije (to je bio petak) išla u Merkur na redovnu kontrolu. Pregled i CTG su prošli OK, ali sam zbog osipa zadržana u bolnici. Dobila sam nekakve crvene plikove koji su me užasno svrbili po rukama i nogama. Pa su me zadržali. Možete si zamisliti šok! Ja došla na redovnu kontrolu, torbu naravno nisam ponijela. Kad ono: ostajete! Mm brzo vozio natrag kući po torbu i ostala ja.
U sobi sam bila sa još 3 trudnice. Nije mi bilo veselo to što smo cijelu noć slušale žene koje su rađale i vikale u rađaoni. Samo smo se pogledavale i pitale se koja je slijedeća?
U subotu ujutro mi je otišao čep, bila sam otvorena 1 cm i ništa se poslije toga nije dešavalo. Čak sam imala i slabih trudova, ali su i oni popustili, tako da sam čekala šta će biti dalje.
U nedjelju po noći, oko pola 3 su počeli posjeti WC-u. Pa sam hodočastila do jutra od sobe do WC-a i natrag. Ujutro došla sestra, ja rekla da se neš dešava, ošla na CTG, ali ona nije vidjela niti jedan trud. Poslije bila vizita, cimerica i ja se žalile na bolove i onda nas je Duić poslao na pregled i CTG. I ustanovio je da sam 4 cm otvorena, da je plodna voda mutna (?!) i probušio mi vodenjak. Dalje uobičajeno: klist, pa brijanje i čekanje.
Još jedna zanimljivost: u noći sa petka na subotu se rodilo 2 ili 3 beba, a cijelu subotu ništa. A u nedjelju gužva: čak nas 8. Oni imaju 4 boksa, pa smo ležale svugdje. I samo su vikali koliko je koja otvorena i trčali od jedne do druge.
Moja priča s poroda je stvarno super! Dobila sam drip, i za divno čudo nije me ništa boljelo. Ležala sam sama u boksu, baš zbog te gužve, pa su me maknuli u hodnik, pa opet vratili u boks... Jedino mi je to seljenje išlo na živce. Kak nisam išla na tečaj, pitala sam doktoricu kad je došla u boks kako trebam disat, slušala rodilje oko sebe i tako i sama radila. Jedino mi je bio bed to što sam bila priključena na CTG, pa sam morala ležat na desnom poluboku (o tome sam već negdje i pisala...), a taj mi je položaj bio užasno neudoban kad me ulovio trud.
U 10:45 su me stavili u boks, a u 14:50 se rodila Mia. Trudovi mi nisu bili toliko bolni i nepodnošljivi, jedino mi je bilo teško suzdržat se od tiskanja, al sam i to nekako preživjela. Osjećaj kad sam ju prvi put vidjela ne mogu usporediti s ničim! Najljepši osječaj u životu! Ljubila sam ju čim su mi ju stavili na prsa, bez obzira što je bila još sva od krvi i nisu ju okupali. Otvorila je oči, smirila se kad je čula moje srce, stvarno nešto prelijepo!!!
Sa bolnicom sam i više nego zadovoljna, kao i sa osobljem. Istina, ima svakakvih sestara i doktora, svašta čuješ. Svatko ti veli nešto drugo. Doji ovako, doji onako, nemoj nosit grudnjak i jastučiće, nosi... Svatko ima svoje mišljenje. Jedino mi je bilo malčice naporno to 24 sata s djetetom. Pogotovo kad su mi ju u nedjelju prvi dan ostavili do pola 1. A ne mreš se normalno ustat, sjest... Strašno! Bila sam u trokrevetnoj sobi, djelili smo WC sa još jednom trokrevetnom sobom i imale smo toplu vodu.
Al da idem opet rodit, sigurna sam da bih opet odabrala Merkur.
_____________________________
Mia 13.07.2008
Blaž: cca 18.12.2010