Svaki članak o abortusima i ostalom me jednostavno šokira,Moja prva trudnoća je bila željena,godina,da sam čak razmišljala ma nek samo ostanem trudna bilo s kim al imat ču malenog anđela,Kad smo se ja i mm,onda zarucnik odlučili na djete molila sam iz mjeseca u mjesec da nedođe crveno,i konačno nakon godinu dana Bog mi je podario trudnoću,Iz mjeseca u mjesec ičkekivala sam pregled,cekala dan kada cu sve pripremiti za bebu,kupovala stvari sa radošću,Noč prije tog nesretnog dana ležimo u krevetu i mazimo bušu,i kažem još samo 20 dana,govorim mužu kada se sutra vratim sa pregleda sastavit ce mo krevetić i ostale stvari,Ujutro odlazim na pregled skačem na stol da vidim bebicu,Doktorica gleda i šuti,nepitam ništa jer znam da ona sve pomno gleda ,vidim i dalje šuti i klima glavom sad se počinjem brinuti pitam je sto je,kad kaže nečujem srce,ma nije moguće to sam beba spava,onako luđački drmam stomak i dallje mislim samo spava,Hitno me šalje u bolnicu,25km u autu ja i dalje drmam stomak od silnog dahtanja uvjerena sam da imam trudove i da cu rodit,Dolazim na ctg i zbilja srce nekuca gotova sam vrišim čupam kosu,Dolazi doktorica i počinje se dreat na mene da što meni nije jasno,da cu rodit ko i svaka žena,U dva sata popodne dobivam gel od kojeg se ništa nisam otvarala,i do osam naveče sam bila takva na gelu,U osam ulazim u rađaonu na drip,Slabo sam se otvarala čak su me rukama otvarali,i u pol četiri rađam djevojčicu 3800 i 51,Pupčana vrpca se spralno uvrnula na tri djela ,Moje pitanje je samo bilo jel ima pomoći za bebicu,Primalja je samo slegnula ramenima držeći moju bebu zamotanu u bjelu plahticu i rekla tužno nema gospođo pomoći,Znam da nijedna ovdje nebi napravila nešto svojoj bebici,Al znam da puno ljudi čita forume,Neka im ovakve priće i ovakva iskustva prosvjetle mali dio mozga i nek razmisle da li su ta malena čuda vrijedna života ili ne,Ja imam danas dijete koje je rođeno iz ljubavi i molitve,Kojemu je Bog podario život jer je uistinu velik i dobar,
< Poruku je uredio anaxx -- 4.7.2011 12:02:59 >