Djeca nemaju urođene manire. Pristojnost je nešto što trebaju naučiti. Najbolji način da roditelji nauče djecu pristojnosti jest da budu i sami pristojni jedni prema drugima kod kuće i da tako na svom primjeru poduče djecu. Svaki put kad vam dijete nešto doda, zahvalite mu. Svaki put kad zatražite nešto od djeteta, lijepo ga zamolite. Kad ne čujete dobro što vam neki od ukućana govori, zamolite ga lijepo da vam ponovi.

Za podučavanje djece pristojnosti važna je dosljednost. Ne odričete se svog autoriteta ako ste uljudni prema djetetu. Djeca koja žive u pristojnom okruženju, lakše se privikavaju na dobre manire i opuštenije ih koriste u raznim prilikama. Neće biti zbunjeni kad dođu na neko novo mjesto gdje trebaju biti pristojni. Njihova će pristojnost postati sastavni dio njihove osobnosti, ako se odgajaju u takvom okruženju.

Kako pristojnost pomaže djeci? Pristojnost uči djecu da se prema drugima odnose s poštovanjem. To ih uči da razmišljaju o ljudima oko sebe i da se ponašaju tako da se drugi osjećaju ugodno u njihovom društvu.


_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

sve što je napisano stoji i toga se doma maksimalno pridržavamo, no činjenica je isto tako da i jako lako i brzo nauče biti "nepristojni", odnosno usvoje ružne riječi i navike, a koje je ponekad teško iskorjeniti

_____________________________

FJ JE FRAJER

Mi smo uspjeli nusvojiti izvoli,hvala,molim,ali uz puno truda,i to bas kako je ovdje napisano,za sve sto nam je pruzala smo govorili hvala,ono sto bi smo mi njoj dali,izvoli,i tako u nedogled..Sad se ucimo ne upadati u rijec kad netko razgovara,moram reci da je tesko,ali uspjet cemo mi...

_____________________________

Moje velike ljubavi
Nika 24.05.2006.
Ines 07.05.2010.

kod nas su usvojene riječi izvoli, hvala, oprosti ali od 9.mj. krećemo u vrtić a onda će usvojiti ono drugo...

nema veze, poanta je u tome da se roditelji tako ponašaju kući jer su do puberteta oni najveći uzor djeci, poslije je to društvo

Ja se sve bojim kako će to ići kod nas, hahahha, jer nam se već dede groze kao će Paulu naučiti razne odgojne "grozote", naravno to je još šala, ali ako se držim one gdje ima dima ima i vatre bit će svega.

_____________________________

Ja sam PAUVA!!!!
30.01.2009.

ok....sad razmišljam kakvi smo ....mm i ja nikad ne psujemo,ne svađamo se,poštujemo...ajde,pola smo rješili

_____________________________

mm & ja..18.12.2002.
Samuel... 30.12.2008.
Mila....???

Floki slažem se...i isto tako je nažalost važna činjenica da mi koji puno radimo malo vremena čemo biti sa dječicom i onda nekulturna okolina i razuzdani mediji sve naučeno razljuljaju...stalno ih se treba šopati sa činjenicama i manirima....ufffffff...

_____________________________

"Dječji život je poput komada papira na koji svako ostavlja bilješku."

uf nadam se kad budem majka da ce bit pristojno psovka mi izleti nadam se da to nece bit problem

Kod mene je super funkcioniralo dok nije došao vrtić, od tad se borim s kojekakvim vrstama nepristojnosti. Dvije manje su ok, već i Katarina kaže hvala i pardon. A kad odlazimo iz dućana, obavezno "aja, đenja".
I, slažem se s FJ:
Zbilja ih je lako naučiti lošem, a teško se toga riješti. Pogotovo kako vrijeme prolazi, sve je teže.

Djeca se moraju igrati sa svojim vršnjacima...a ti vršnjaci često budu vrlo loš primjer našoj djeci.Ponekad nam se čini da sav naš trud padne u vodu,ali to ipak NIJE tako.Sve ono što su naučili od nas,što su gledali odrastajući...ostane u njihovim glavicama...i s vremenom postaju svijesni što je dobro ili loše.Svi imaju fazu kada je proste riječi fora izgovarati,kada se inate i ne žele pozdraviti...ali to je privremeno.Dobar odgoj je dobar iskorak u njihovu budučnost.Ne kaže se uzalud kakvi roditelji,takvo dijete!!! 

< Poruku je uredio Viky -- 22.6.2009 10:53:14 >

_____________________________

Tara 22.3.2004

"Bogatstvo se smiješi onima koji se osmjehuju"

tiki slažem se sa ovim što si napisala, skroz je tako...djeca najviše uče kod kuće...

moja nećakinja je prošla i vrtić i svašta tamo čula, a ipak je, kad bi meni 'pobjegla' psovka, rekla: 'rekla si ružnu riječ!'...ja bi joj se onda ispričala i rekla da ima pravo...

iako ponekad 'okinemo' koju psovku, kod nas se ne psuje za svaku sitnicu.

što se tiče ponašanja prema drugima, naučeni smo prvo poštivati starije, a onda i druge.

roditelji nas nikada nisu 'trovali' sa ogovaranjem drugih ljudi, pa ni mi danas tako ne radimo, i djeca se igraju zajedno, makar roditelji i nisu baš dobri.

eto, uglavnom, sve potječe od doma...pa ako kaže i neku ružnu riječ, ne treba stvarati drame i skandale, nego upozoriti kako se u ovoj kući ne psuje, i malo po malo će se odviknuti kad vidi da i nije neka fora psovati jer ga nitko ne abadiva (šiša 5 %).



_____________________________

Ča je život vengo fantažija....