Kako pomoći ožalošćenim roditeljima?

Kako mogu pomoći članovi obitelji i prijatelji?

Ponekad nije lako znati što reći ili kako postupiti kad netko u obitelji ili od prijatelja izgubi dijete uslijed spontanog pobačaja. Ljudi različito reagiraju na takav gubitak, stoga ne postoji neko jedinstveno pravilo kada je riječ o tome kako utješiti te osobe ili im pomoći. Pa ipak, možda će vam sljedeći prijedlozi biti od pomoći.

Praktične stvari koje možete učiniti:

◆ Ponudite se da pričuvate djecu.

◆ Pripremite obrok i donesite ga obitelji.

◆ Pružite podršku i ocu. Jedan je otac rekao: ”To su prilike za koje nećete pronaći baš puno prigodnih dopisnica s utješnim riječima za očeve.“

Što možete reći:

◆ ”Jako mi je žao što se to dogodilo.“

Ove jednostavne riječi znače mnogo i mogu otvoriti priliku za daljnji razgovor.

◆ ”Sasvim je u redu plakati.“

Nekoliko tjedana ili čak mjeseci nakon spontanog pobačaja osoba je sklona plaču. Recite joj da je nećete manje cijeniti zbog toga što pokazuje svoje osjećaje.

◆ ”Mogu li te ponovno nazvati sljedeći tjedan da vidim kako si?“

Ožalošćene osobe mogle bi u početku osjetiti podršku sa svih strana, no kako vrijeme prolazi, ali ne i njihova bol, mogle bi pomisliti da su ih drugi zaboravili. Lijepo je znati da i dalje mislite na njih. Tuga može potrajati tjednima ili mjesecima. Može se javiti čak i nakon rođenja djeteta.

◆ ”Stvarno ne znam što reći.“

Reći takvo što obično je bolje nego ne reći ništa. Vaša iskrenost i sama prisutnost pokazuju da vam je stalo do osobe.

Što ne biste trebali reći:

◆ ”Uvijek možete imati još jedno dijete.“

Iako je to možda istina, tu bi se izjavu moglo doživjeti kao nedostatak suosjećanja. Roditelji nisu željeli bilo koje dijete, oni su željeli baš to dijete. Prije nego što uopće budu mogli razmišljati o drugom djetetu, vjerojatno će morati prežaliti dijete koje su izgubili.

◆ ”Vjerojatno nešto nije bilo u redu s djetetom.“

Mada bi to moglo biti točno, ipak nije jako utješno. Majka uvijek o djetetu koje nosi razmišlja kao o zdravom djetetu.

◆ ”Barem niste poznavali to dijete. Bilo bi vam puno teže da se to dogodilo kasnije.“

Većina žena vrlo se rano veže za svoje nerođeno dijete. Zbog toga nakon njegove smrti obično nastupi tuga. Bol je još veća zbog toga što nitko drugi nije ”poznavao“ dijete onako kako ga je majka poznavala.

◆ ”Možete biti sretni što imate drugu djecu.“

Za ožalošćene roditelje to bi moglo biti isto kao da nekome tko je ostao bez ruke ili noge kažete: ”Možete biti sretni što imate drugu.“

Naravno, mora se priznati da čak i najbrižnije i najiskrenije osobe ponekad kažu nešto što ne bi trebale.

Izvor: Awake

_____________________________

Samo luda mama...

Ruzo, ovo je odlicno i hvala ti na tome 

_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

hvala ti,Ružo, na ovome.Puno si mi pomogla,jer sam imala slićnu situaciju 

Ružo dobro je ovo što si stavila. Znam da mi je bilo jako teško nakon gubitka prvog djeteta. Jedina osoba koju sam željela uz sebe je bio moj muž.Čak mi je i mama smetala. Smatrala sam da jedino on stvarno razumije ono što osječam  jer dijelimo gubitak, a i bilo mi je žao da svi mene žale, a njega tapšaju po ramenu. Kao on mora biti jak zbog mene. Svaku večer smo zajedno plakali i tješili jedno drugog. Ljudi stvarno ne znaju što reći u tim trenucima i naslušala sam se svega, ali nisam nikome ništa zamjerila. Nekako bi samo klimala glavom i mislila si da žele samo pomoći, ali eto teško im se izraziti.

Inna grozno je kad moraš proći kroz takvo iskustvo. Prebolno i preteško za vas.
Preteško je naći riječ utjehe a takve događeje, jer ni jedna ne može biti dovoljno utješna.
A voljeo bi bar u tom trenutku imati štapić da mahneš sa njim i operš tuđu bol.

_____________________________

Samo luda mama...

Inna,potpuno te razumijem.Slično iskustvo sam i ja imala.Nikad neću zaboraviti to ljeto i suze koje sam prolila za svojom tako željenom bebicom.Mm i moja mama su mi jedini mogli priči,bila sam u svojem svijetu...Nikakve riječi utjehe mi nisu odgovarale,a pogoršavalo je sve sama pomisao da me sažalijevaju.

Da Sena, slažem se. Dovoljno je bilo da me ljudi pogledaju i da vidiš u njihovom pogledu kako te žale. Ponekad mi je došlo da vičem da sam dobro, sretna što sam živa i zdrava i da me prestanu gledati tako sažalno. Meni je u početku bilo i malo gadno jer je moja šogorica rodila 2 tjedna prije nego što sam ja izgubila bebu. Nitko nije predamnom htio pričati o njoj i bebi dok im nisam objasnila da sam sretna zbog nje i šogija i da nisu oni krivi što se to nama dogodilo.

i sad mi se sve ponovo vraća... 

_____________________________

20.10.2007. - Kristina i Boris
25.12.2007. - došlo je naše sunce, Luna

[Vsebina sporočila je bila izbrisana]

teško je ispravno reagirati u toj situaciji jer svatko utjehu u tom trenu prihvaća drugačije, ali vrlo je zanimljivo i korisno ovo što si nama napisala. no nadam se da neću morati koristiti. 

_____________________________

FJ JE FRAJER