Dobar dan zene.. Odlucila sam s vama podijeliti svoju tuznu pricu jer u suprotnom cu umrijeti od tuge...
Moja prica zapocinje ovako:
Nakon duge veze moj muzic i ja oducili smo se na brak.. 2 mjeseca prije svadbe, preselili smo u svoju kucu i nasoj sreci nije bilo kraja... Medjutim, jedna kockica je falila da bude sve savrseno, a to je jedan mali anđeo ciji ce smijeh ispunjavati tu kucu...Odlucili smo pocet raditi na bebici ne ocekujuci da ce se odmah primiti, ali je...Tjedan dana pred svadbu ja saznajem da sam trudna... Plakali smo od srece.. Na dan svadbe sretnijih madenaca nije bilo... Bii smo sretni jer je i nasa mrva prisustovala vjencanju.. Par dana nakon svadbe prvi pregled, trudna 5 i po tjedana sam bila i za tu dob je bio sve ok.. Dobili smo sliku koju smo drzali kraj kreveta i prije spavanja svaku vecer mastali kako ce se zvat, na koga ce sliciti i te neke mastarije.. U biti nismo razmisljali da bi nesto moglo poci po zlu... Samo smo se radovali..onom iskrenom radoscu kojom se raduju samo buduci roditelji..Sve do tog dana...Drugi pregled je trebao biti 17.8, kad sam trebala biti trudna 9 tt, medjutim 14.8 se budim s losim predosjecajem.. I govori muzu kako idem danas ne pregled jer imam neki feeling, i da se smirim i ne stresiram se jer to skodi bebi...
Odem na pregled... Doktro okrece uzv i vidimm po licu da nije ok.. Upitah ga "Ne kuca srce, jel tak?" On odgovara, da je mozda rano..mozda je kasnija ovulacija... "Ne nije rano, znam kad je bila ovulacija, i znam kad je zaceta beba.Recite mi iskreno, gotovo je?"on je samo kimnuo glavom i rekao "velike su sanse da je kraj" Uf... Boze koliko sam taj dan plakala.. Otisla sam i po drugo misljenje koje je to potvrdilo.Predlozili su mi da pricekam tjedan dana, mozda bih sama prokrvarila pa bi kiretaza bila laksa..Pristala sam... Al ne..Nisam prokrvarila... moja mrva jednostavno kao da me nije htjela napusiti.. Kiretaza 20.8 s 10 tt.. Na zivo, bez anestezije... Vristala sam, plakala.. Govorila im da mi ne uzimaju bebu.. Koiko sam vristala od bolova, jos vise od tuge za mojom mrvom...Ali proslo je...Danima poslije sam bila napola ziva,, Nade su se rasplinule u trenu.. Preko veze sam uspjela izganjati uputnice za kojekakve pretrage.. Kad sam malo dosla sebi, obavila sam pretrage i molila Boga samo da je sve ok.. Da je moj andjeo jednostavno morao ici, da je to bila Bozja volja i da ce iduci put biti sve ok... Medjutim nemoze biti sve jednostavno.. Nasli su mi trombofiliju, homozigot 4G... teza mutacija te iduca trudnoca nece ic bez heparina...Uf.. prihvatih i to, naoruzam se nadom i pozitivnim misljenjem i nakon druge menge krecemo ponovo, opet ocekujuc da se nece odmah uhvatiti pogotovo nakon kiretaze.. Al je... Opet plus.. tocno 3 mjeseca od kiretaze.. 20.11.. ,Mislila sam da je to neki znak, da ce ovaj put morat biti ok..Pobogu znam sto je, imam ovu ginekologinju i bit ce dobro..Tako sam tjesila samu sebe.... Idem gin, koja potvrduje trudnocu, trcim na transfuziologiju, gdje dobivam inekcije... I tako, pocela sam se bosti tim inekcijama svaki dan s radoscu jer sam mislila da je svaka ta inekcija obrok za moju bebu.... Docekah i drugi pregled koji je prosog puta bio koban... 7+5tt.. Promatram doktoricino lice i iscekujem bilo kakav znak.. I kaze ona. "Evo ga, sve je ok.. Srce kuca, lijepo se razvijamo i beba odgovara tjednu..Pocela sam plakati, od srece..htjela sam izljubiti doktoricu... Izasla sam iz ordinacije presretna, izljubila muza i otisli smo na veceru da proslavimo..Opet sam mislia da je ono najgore proslo.. Al ipak ovaj put sam bila opreznija, dok je moj suprug bio pozitivan i rekao "Ova beba ide nama!" Iduca kontrola je bia tek 14.1.. Medjutim ja par dana prije opet dobivam neki los predosjecaj, neki strah.. Ojecaj da nesto ne stima..Jednostavno, znala sam da nesto nije u redu... Tad sam bila trudna 11 tt... Molim muza da me odveze u bolnicu da vidimo sto je, jer se bojim..On govori da je to strah od proslog puta i da ce me sutra ujutro odvesti...Vec je bilo kasno..Oko pol noci... Medjutim, nisam odustajala... oducila sam otici i kraj price... Odem tamo... gledam na uzv, vidim bebu, vidim mao tijelo..ruke, noge, glavu.. al miruje, ne mrda se...nit se vidi srce.. Doktor nije ni morao nista govoriti..Sve sam znala..samo sam uzdahnua i rekla "Boze, zar opet?" Opet mi predlazu da pricekam par dana da prokrvarim i opet pristajem.. I na srecu ovaj put prokrvarim, izborim se za svoje pravo da mi naprave kiretazu pod opcom anestezijom...da ne osjecam barem fizicku bol.. Tako i bi.. sa 12 tt mi naprave i drug kiretazu.. Proslo je 10 dana.. Cekam phd nalaz da idemo dalje.. Plod je zaostao tjedan dana u razvoju.. Trobmofiija je opet kriva.. Medjutim, to se sve dalo izregulirati da su mi dali odgovarajuc dozu inekcija... al dali su mi preslabu dozu inekcija na mojih 75 kg... Rijetko mi radili pretrage krvi.. Kad sam napominjala transfuzioginji da sam citala i da imam saznanja da bi mi trebala povecati dozu heparina, sturo mi je odgovoria da joj se ne petljam u posao, da valjda ona zna... Pokazala je svoje znanje.. Kako dalje... Kako se nositi s tim teretom.. Kad svi mogu imat svog andjela, a meni ga oduzima? Ne vidim nadu za boje sutra.. u jednom momentu jedva cekam iducu trudocu, dok u drugom ne zelim nikad vise biti trudna. Nije me strah kiretaze, strah me ponovnog gubitka..Ne bih se opet mogla nositi s tim.. :( Bilo bi idealno kad bi netko drugi mogao iznijeti trudnocu a da ja rodim svoje dijete.. Mrzim trudnocu i taj strah..Nikad vise necu biti mirna.. Previse me strah... Kako skupiti snagu za dalje, jer ja vise ne vidim izlaz.. Znam da ima i gorih sucajeva, al svakom je njegova bol najveca... Srce mi puca..a ja propadam i psihicki i fizicki.. Ljubim vas!

Jako mi je žao... Iz srca ti želim da će ti 3. trudnoća biti po propisu i da ćete uskoro zagrliti svoju bebu!

Jako mi je žao... poznajem tvoju tugu.
I ja sam izgubila bebu u 7 tjednu.
Plakala sam i vikala nikad više, ali sam se ipak usudila, Svakim danom sam strepila za mrvicu u meni sve do poroda, a i sada kad gledam moju smješkicu zahvaljujem na svakom danu koji mi je dan da je imam.
Život je tako krhki...

_____________________________

PETRA 19.05.2006.
SAMUEL 19.08. 2008.
1 anđeo
REBEKA 20.07.2012.

žao mi je

_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

Draga lilli, tvoja prica je pretuzna! Al moras imat snage i hrabrosti! Nemam srecom osobnog iskustva sa gubitkom, al nazalost jako draga osoba je imala puno problema i evo sad svaki dan bi mogla rodit malog djecaka!
5 godina braka, ni ne znam koliko pregleda i pretraga, potpomogbuta oplonja koja je zavrsila kiretazom... I kad svu sve ladje potonule ipak se odluci za jos jednu PO! ALI!!!! U njoj je vec kucalo jedno malo srce! :))))
Zato draga, hrabro naprijed! Pomoli se za svoje andjelcice i skupi snage da s neba cuvaju svoju seku ili bracu!

Žao mi je draga,srce mi se stisne kad čitam ovu tugu i bol,dvaput sam to prošla jednu biokemijsku i jedan bligted ovum i znam da nema rječi utjehe ali vjeruj mi vrijeme liječi i svaki novi dan je nova pobjeda i vjeruj da ćeš i ti dočekati svog anđela.Samnom u bolnici je ležala jedna djevojka s identičnom situacijom kao tvoja,prva trudnoća neznanje,druga nedovoljno heparina a treća uredno iznjeta do kraja evo i sad čeka još jednu bebicu.Od sveg srca želim tebi i tvom dragom da što prije postanete roditelji..

draga ...znam kako se osjećaš....ja nisam imala takvo iskustvo sa gubitkom bebice....ali ja i mm se već jako dugo trudimo na bebici i iz mjeseca u mjesec samo jedna velika 0..ponekad se pitam dali to sve ima smisla...posustanem, bude me strah, ali onda opet izvućem niotkud zericu snage, volje i nadam se da ću i ja jednog dana doživjeti tu radost...stoga draga moja ne posustaj, teško je ali kad se najmanje nadaš čuda se događaju....želim ti da pobjediš taj strah, šaljem ti jedan veliki ...

_____________________________

Ne budi uvjeren da si sam i da živiš samo za sebe, za nekog si rođen i netko je rođen za tebe...I&G31.07.2010.....
Naša mala curica 15.08.2014.

drage moje, želim vam svu sreću svijeta........molim za vas i držim vam fige

_____________________________

....stigao nam Kaspi.....pa Vili....pa Bal.....

Where love is, no room is too small <3

Draga moja ja se nadam da ću te bar malo utješit i dat ti snage za dalje.
Dvije od tri trudnoće sam se borila, problemi od početka, neznam odkuda sam crpila snagu, ali jesam i uspjeli smo.
Moja dijagnoza je nasljedna trombofilija,homozigot 4g pai-1,heterozigot mrhfr.
Moja doktorica je rekla da sam u njenoj praksi živo čudo što uspjevam začeti, održati koliko toliko trudnoću i na kraju rodim živu djecu.
Moja trombofilija je otkrivena tek u trećoj trudnoći.
Od 12 tjedna trudnoće sam bila na fraxiparinu.
Rodila sam 10.12. a još uvijek imam i imat ću ih vjerojatno još neko vrijeme, ožiljke i šljive po nogama od inekcija.
Hoću ti reći da se ne predaješ, uz trombofiliju možeš roditi živo i zdravo dijete.
Ne odustajte, imaj vjere i imat ćeš maleno biće kraj sebe,ja ih uz vjeru i molitvu imam troje.
Bori se!!


_____________________________

Da bi se osmjehnuo, čovjek treba pokrenuti sedamnaest mišića, a četrdeset_ i tri da se namršti. Stoga činite ono što morate s osmijehom, to će vas stajati mnogo manje truda..

Jako mi je žao što si to morala proći,znam kako se osiječaš jer sam i ja izgubila blizance sa 13tj. i ipak nam je dragi Bog podario još jedno dijete.Znam da je tvoja bol prejaka ali nikad se ne predajte i ne gubite nadu jer nada umire zadnja.

_____________________________

Matija 28.09.1994.
Ivona 12.06.1999.
Lana 22.08.2010.

Hvala vam drage moje na ovim rijecima..svaka prica sa sretnim krajem mi daje neku nadu...Medjutim, zante kako uvijek mislimo da se cuda dogadaju nekom drugom..Trenutno i ja tako razmisljam.. Jednostavno se bojim i pokusat razmmisljat o iducoj trudnoci jer znam da moze poci krivo

Jako mi je žao što si to sve prošla
Imala sam i ja prošle godine blighted ovum i mislila sam kako ću slijdeći put i 100 pitanja mi se vrtilo po glavi i hvala Bogu uspjelo je i sad imam malog dečkića od 2 tjedna
Pokušaj što više misliti pozitivno i nadam se d ačeš uskoto biti i da će biti sve ok

_____________________________

DINO I LUKA-mamine najveće sreće!!!!!
Stigla i princeza ANA!!!

ja sam u 25.tj.morala na porod,pa....
žao mi je što si tako prošla.....puno sreće ti želim

_____________________________

...bejb...our be(a)st.....

....mini gospa....

bogo....priti pliiiiiiiiiz,očuvaj me od baba u životu,od ostalog ću se sama čuvati..... ;)

Jako mi je žao.
Evo, mm i ja smo uglavnom zdravi jedino što ja imam policistične jajnike pa su ciklusi (i s time šanse za bebačem) užasno rijetke. Radimo na prvoj bebi već preko 1,5g. i imala sam biokemijsku u 8. mjesecu 2012., a prije nekih 5 tjedana sam saznala da sam trudna, no niti ovaj put nije sve kako treba biti. Beba mi je stala s razvojem u 6. tjednu (sad bi trebala biti velika za 9 tj.) i polako se smanjuje i srčeko lagano otkazuje. Već 2 tjedna hodam na UZV i nikako da krene na bolje, a niti ne mogu završiti ovu agoniju jer me nesmiju slati na kiretažu dok je plod živ.
Isto me užasno stah što će biti sljedeći put. Ne znam kako ću se veseliti sljedećem plusu na testu.
Draga, drži se i daj si malo vremena da se svi ovi osjećaji smire. Znam da nije lako, ali vrijeme liječi sve rane. Zapamti da nisi sama i da nas ima još koje bi tako htjele svoje male mrve držati u naručju, a nemamo sreće. Doći će i naše vrijeme.

_____________________________

My Ovulation Chart

17.10.2014. - M (moj pametni dečko)
19.10.2017. - D (veliki dečko koji želi biti mala beba)
24.02.2021. - L (mala ljepotica koja je stigla na mamin rođendan)

Lilli, to što si prošla ne bi nikad nitko smio proći, želim ti svu sreću
Pinky, nadam se da će ipak sve biti ok


_____________________________

zvrkica frkica 26.05.2011. <3
smjehuljica 06.09.2013. <3

voljela bi da ti mogu reci da ce strah proci, ali nece, i ja sam izgubila svoju mrvu i skroz dok nisam u ruke uzela moju Em bilo me je strah, malo bude lakse kada se beba pocne aktivno micati i kada prođe 35. tjedan, ali ne do kraja...
zelim ti svu srecu da primis svoju bebicu uskoro u ruke, ali mozda ne bi bilo lose da sada malo dulje pricekate ili da odes kod nekog boljeg strucnjaka da ti prati trudnoci, odnosno pomogne u planiranju trudnoće...


_____________________________

I + G = E & L

Moja mantra bila je "nema odustajanja". Ostala sam bez dvije djevojčice u 20 tjednu trudnoće zbog upale plodovih ovoja koje je uzrokovala bakterija e-coli. I to je bila trudnoća iz MPO postupka. I baš zbog tog MPOa u svaki postupak sam ulazila hladne glave i bez ikakvog psihičkog vezivanja uz plod sve do trenutka kad nisam dobila svoju živu i zdravu djevojčicu.
I, da, jako je bitno u trudnoći imati uza sebe liječnike kojim vjeruješ i koji su ti "sjeli".
Sretno i NEMA ODUSTAJANJA!

_____________________________

dugo željena mala BO rođena je 12.08.2012.