Danas sam davala instrukcije curici od prijateljice i skuzila da joj totalno fali samopouzdanja. uopce si ne usudi misliti sa svojom glavom... Mama joj je tipicna zaposlena zena, ima dvoje skolaraca, radi odgovoran posao, njezin M isto nonstop radi, a mala ceka na nju da dodje kuci i cim dodje u kucu je: mama ja to ne znam i ne mogu, pomogni mi... ona joj jednostavno ne moze skulirano pomoci jer je jos sva u komi od posla, pa se onda zadaca radi u negativnoj atmosferi... uglavnom tipicna situacija kada zena jednostavno ne stigne sve napraviti... predlozila sam joj da organiziraju obiteljski sastanak kako to promijeniti. U prvoj vrsti se trebaju dogovoriti da se mami da pola sata mira da se skulira nakon posla i da naprave plan kada je vrijeme da im mama pomogne oko zadace. Na taj nacin bi djeca dobila vise odgovornosti i samopouzdanja jer bi se i neki njihovi prijedlozi prihvatili pa bi tako mogli utjecati na svakodnevicu u obitelji... Sastanak bi bilo super napraviti jedanput tjedno (npr. nakon vecere) da porazgovaraju sto im smeta i sto im je u redu.

Meni se cine takvi sastanci super za rjesavanje problema u obitelji s malo vecom djecom...Da li ih netko prakticira?

doma smo to radili do moje 15,,ali ne s pozitivnim motivima

_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

[Sadržaj poruke je obrisan]

pa, nemamo baš neko ustaljeno vrijeme, ali kad se ima o čemu razgovarati, sjedne se za stol i razgovara se... nekad ide glatko nekad ne, ali Bože moj, to je život... puno toga se rješava razgovorom i dobrom organizacijom... olovka i papir obavezni - "papir trpi sve" (što bi rekla moja draga Troub )

Kao i Pinči, mrzim kad bi me starci posjeli za stol i onda pilana...
Ali za nekakav dogovor i kompromis naravno jesam.

_____________________________

Drekavac Mihael stigao 11.11.2010.

Nisam mislila na sastanak kao na metodu discipliniranja nego kao metodu za konstruktivan dogovor izmedju roditelja i djece. Naravno, da mala djeca nisu za takve stvari. Cura o kojoj govorim ima 11 godina pa mise cini dovoljno stara da i sama aktivno sudjeluje s nekim prijedlozima. 

Meni je to super stvar... Al mi smo to provodili u vrijeme ručka... U stvari, moji roditelji, ak su preko tijedna bili prezaposleni, tu su bili vikend ručkovi, gdje su trajali i po 3 sata... Sjeili smo, fino papali i pričali o mnogo čemu... Takav sistem imamo sada muž i ja... Za ručkom ili večerom, kad sve troje sjednemo (i mali Rokić), razgovaramo o "našim problemima"... I to je super...