Da li graditi ogromne kuće ili kupovati velike stanove s logikom "neka ostane djeci" ili ići na skromnije (dovoljno za komforan način života) a razliku novaca oploditi pa dijeci omogućiti bolje školovanje pa neka se snađu sami nakon punoljetnosti? Ja sam ovo drugo, život je kratak a dijeca i tako odu od kuće. Da li griješim?