Moja je M prvi razred srednje skole,
odlican je ucenik, mislim da ima nesto
od ovih problema sto si navela. Ponekad
uci 3 predmeta po 4-5h. Na kraju mi se obrati
sa zakljuckom JA NISTA NE ZNAM. Stvarno uci,
a dobije 2.
Razgovarala sam sa razrednicom i ona je to
objasnila ovako: "Moguce je da je to veliko
opterecenje za njenu glavu i da je previse
informacija za kratko vreme, dok druga informacija
stize prva se brise. U tom slucaju bolje je samo
jedan predmet procitati uvece nekoliko puta,
drugipredmet samo dva puta ujutro pre skole,
a za treci predmet doci nespreman"
Upisala je tesku gimnaziju i ima po tri provere znanja
na dan. Imala je i glavobolje od ucenja
Sada uci (vremenski) manje i mnogo je bolje

A kako tvoji djaci?


< Poruku je uredio Florijan Jakov -- 6.3.2009 19:34:41 >

_____________________________


http://www.youtube.com/watch?v=3ErpUEbjMNM&feature=related

Moj stariji ima dijagnosticiranu dislaliju, disgrafiju i poremecaj paznje, za disleksiju nisu sigurni, pa je upisano "blazi oblik". Ne moram ti ni pricati kojih krvnickih problema imam s njime i jos je k tome i ljevak

< Poruku je uredio Florijan Jakov -- 6.3.2009 19:34:58 >

_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

Imam učenicu koja je hiperaktivna, na početku mi je bilo jako teško jer te niko ne uputi u način rada s takvom djecom,pogotovo što u školi nemamo adekvatnu osobu za razgovor (ja radim u glazbenoj školi pa nemamo ni pedagoga ni psihologa, mislim imamo ga na papiru ali ništ koristi). Curica je jako pametna i inteligentna , no kao i kod svakog hip. djeteta sve joj brzo dosadi i izgubi volju te samo pouzdanje, no ja sam onda  prekopala internet i knjižnicu, ošla na par predavanja, popričala sa ljudima i nekako smo nadošle.
Moram priznati da mi je sada lijepo raditi s njom  te mi hiperaktivnost više mi nije bauk.
No sada se spravom ljutim na ljude koji kažu da su ta djeca zločesta , ljena i neodgojena,  ta djeca su sasvim normalni mladi ljudi kojima jednostavno ne pašu standardne metode rada i to je to. Smatram da svaki nastavnik , učitelj i profesor treba naći vremena i upoznati djete te na taj način učiniti da i ta djeca budu posebna a ne "posebna".

< Poruku je uredio Florijan Jakov -- 6.3.2009 19:35:13 >

_____________________________

samo je jedna......................mama

tomi, vrlo zanimljivo iskustvo, sličan problem ima moja prijateljica koja radi kao knjižničarka i sama prirpema materijale i knjige za djecu s disleksijom. i sama kaže da se na fakultetu tom ene posveti ništa vremena, a puno je djece s araznim poteškoćama u učenju i svakome treba individualno pristupiti.


_____________________________

FJ JE FRAJER

moj ima nesto slicno disleksiji,kad su dva suglasnika skupa jednoga ne vidi.ima defektologa u skoli prosli smo i logopeda i svega i svacega a mali je uz to zivo zlato.no zadovoljna sam s njegovim ocjenama4-5,tu i tam mu se zaleti

_____________________________

Prvu polovicu života unište nam roditelji,drugu dijeca.

Nažalost, u našim školama su djeca s bilo kojim od ovih problema jako zapostavljena, gurnuta pod tepih. Ne postoji prava edukacija rada s takvom djecom, osim ako se učitelji ne trude sami u slobodno vrijeme informirati i smišljati zadatke.
Poznato je da djeca s disleksijom ne mogu s razumijevanjem pročitati tekst koji je slikom podijeljen na dva dijela, a u čitankama ih ima jer lijepo izgleda grafički.
Razredi su nam pretrpani učenicima, a trebalo bi biti manje đaka da bi se kvalitetno moglo posvetiti takvom djetetu.
I ja sam majka prvašića i cijelo vrijeme podsvjesno proučavam svog sina hoće li pokazati neki od simptoma poremećaja čitanja i pisanja. Nismo ni svjesni koliko je takve djece.

Često ta djeca dođu do 5. razreda, a da ih nitko ne prepozna kao djecu s poremećajem u čitanju i pisanju. Kada mi, učitelji predmetne nastave, prepoznamo probleme, počne proces testiranja. Već je kraj 5. razreda, onda se u 6. razredu testiraju, u 7. dobiju "papir", a tada je već kasno da steknu nove navike. Oni su u svojim glavama obilježeni kao nepažljivi, "glupi". Česte su rečenice: "Ja to ne mogu. Nisam ja za školu. Nikada to neću znati." Jednosatvno odustanu. Prekasno je.

Žao mi je svakog djeteta i roditelja djeteta koji ima takvih problema. Naše Ministarstvo kao da nije čulo za te poremećaje. Nemojte misliti da u mojoj školi nema defektologa koji radi s tom djecom. Radi, svaki tjedan jedan dan u A smjeni i jedan u B smjeni, a škola broji 800 učenika (najveća u Karlovačkoj županiji). Ostale dane defektologica radi na još dvije škole u županiji. A svi znamo da defektolozi rade i s djecom koja imaju i sve druge probleme u radu i učenju (članak 58 ZOŠ).

Meni je zao svih tih defektologa i logopeda jer su zatrpani poslom, a sto se tice naseg Ministarstva, u gro slucajeva se pokazalo da je to hrpa neukih nesposobnjakovica 
Pohvalila bi cijelu ekipu koja radi u Suvagu, jer se izuzetno trude oko takve djece.


_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

a joj ja sam sama isla s malim jer sam odma nesto skuzila na pocetku 1 razreda.sada je mali 2 razred i niko nije u skoli nista poduzeo a imam od ministarstva potvrdu za individualan pristup samo sam djete bezveze vukla okolo.logopeda smo sami placali!sad nakon godinu i pol je dobio u skoli defektologa,1 st tjedno(uzme ga s nastave,pa tam izostaje)a o individualnom pristupu sam dobila jedino to da mi je uciteljica rekla da sam si bezveze obiljezila djete!vristal bi od muke i jada kad pomislim nato.

_____________________________

Prvu polovicu života unište nam roditelji,drugu dijeca.

 zaa Suvag

_____________________________

Prvu polovicu života unište nam roditelji,drugu dijeca.

kad jedna učiteljica tako nešto provali, to je stvarno za poluditi
brineš se za svoje dijete i želiš mu pomoći i onda još dobiješ po nosu, i što je najbolje od svega kod nas institucije po tom ptanju stvarno zakazuju,
djeca s problemima prepuštena su roditeljima ili rijetkim profesorima koji se žele potruditi oko njih, kao što se tomi potrudila oko hiperaktivne djevojčice

Meni je jedino pomogla logopedica u DZ Siget i psihologica u Suvagu...ovo sve ostalo je isao tek toliko da ne bude sam kod kuce i da nesto radi po tom pitanju.....