izvor: vecernji.hr


U Hrvatskoj se svake godine posvoji oko 150 djece, iako je zanimanje znatno veće. Sam je proces posvajanja dugotrajan, a mnogi potencijalni roditelji željeli bi što mlađe dijete, kakvo je u Hrvatskoj iznimno teško dobiti. Sa sličnim se problemom susrela i Adriana Sučić Roginić, koja je sa suprugom odlučila posvojiti curicu.
Godinu dana do djeteta
– U trenutku kad smo muž i ja odlučili posvojiti dijete, već smo imali troje djece, dvoje iz muževa prvog braka te jedno zajedničko biološko. Kako u Hrvatskoj nije bilo šanse da dobijemo malo dijete, odlučili smo ga posvojiti vani – kaže Sučić Roginić. S obzirom na to da je Afrika zemlja s najvećim brojem siročadi, Adriana je počela zvati državu po državu, ministarstvo po ministarstvo, sve dok nije došla do Etiopije.
– Nakon točno godinu dana, stigla sam u Zagreb sa svojom Hanom. U potragu sam krenula u siječnju 2009., a Hanu sam dobila u siječnju 2010. godine. Kako smo bili prva obitelj u regiji koja je posvojila afričko dijete, privukli smo veliku pozornost medija koji su objavili našu priču. Nakon toga počeli su nam se javljati brojni građani koje je zanimala procedura, komu se trebaju obratiti i svi ostali detalji međunarodnog posvojenja – priča Adriana Sučić Roginić. U međuvremenu je Etiopija promijenila zakone, zbog čega posvojitelji iz Hrvatske više nisu imali šansu.
– Ljudi su me i dalje zvali, a ja im više nisam mogla pomoći, iako sam željela. I onda sam razmišljala, idem vidjeti kakva je situacija, kamo bih još mogla uputiti ljude koji me zovu, i sjetila se da bih i ja mogla pokrenuti vlastiti program posvojenja. Imam znanje, znam jezik, navikla sam putovati po svijetu, imam vlastito iskustvo, znači znam kako procesi funkcioniraju – nastavlja Adriana, koja se tada bacila u potragu za državom gdje će raditi i došla do Demokratske Republike Kongo, koja je puna siročadi.
– Sljedeći korak bio je pronaći odvjetnički ured, nekoga tko će mi pravno sve to voditi, i došla sam do jednog gdje je vlasnik školovan čovjek, s prijašnjim iskustvom s međunarodnim posvojenjima te, što mi je bilo najvažnije u toj priči, sve su njegove diplome na ljudskim pravima. Cijeli siječanj bila sam u Kongu na razgovorima, s njihovim ministrom, odvjetnikom, na sudovima, svi su me podržali. Sa svima sam morala obaviti razgovore da ih uvjerim kako imam najbolje namjere, da ne želim nikakve ekscese i da samo želim pomoći – tvrdi Adriana, koja osim suradnje sa sirotištima surađuje i s bolnicama koje obavljaju sve potrebne preglede djece.

*Cijelu priču o posvajanju, te reakciji pravobraniteljice za djecu Mile Jelavić pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista

Potrebni dokumenti za posvojitelje
Međunarodni rodni list - treba tražiti list baš za DR Kongo
Vjenčani list - potreban samo ako je potencijalni posvojitelj u braku
Potvrda o prebivalištu - dobiva se u policiji
Putovnica - odnosno ovjerena kopija prve stranice putovnice
Potvrda o stalnom zaposlenju - na potvrdi treba pisati ima li kandidat zdravstveno osiguranje
Potvrda o nekažnjavanju - također se izdaje u policiji
Obrada Centra za socijalnu skrb - ista kao kad kandidat posvaja dijete u RH
Liječnička potvrda - da je kandidat zdrav i sposoban odgajati dijete
Nastupno pismo - u kojem se potencijalni posvojitelj predstavlja i traži dopuštenje za posvajanje djeteta