Tekst mi je super: http://www.ringeraja.hr/clanak/mogu-li-biti-predobar-roditelj_1187.html

Što vi kažete? Puno toga je istina... Kad se sjetim svog djetinjstva, pa mi smo se cijeli dan samo igrali i razvijali maštu... Sada djeca za takve stvari uopće više nemaju vremena, stalno su pod "kontrolom" roditelja.

članak je odličan.......
Ja se sjećam, mi smo se znali igrati na livadi cijeli dan, izmišljati neke svoje igre, bez ikakvih igračaka (kupljenih), i nikad nam nije bilo dosadno.
A danas ... žalosno ali istinito.......

_____________________________

sara, 20.04.2004
dora, 18.11.2008

I sama se puno puta uhvatim u razmišljanju koje aktivnosti bi sve moglo i trebalo posjećivati naše dijete... Čak ovdje na selu su sva djeca puno zaposlena: obavezno trebaju učiti neki jezik, neki instrument trebaju isto znati svirati, onda još neka sportska aktivnost... Svi moraju kod kuće imati raznorazne sprave za igranje od trampolina nadalje, da kompjutere i mobitele ne spominjem... Uopće nemaju vremena za misliti, samo obaveze, obaveze, obaveze...A roditelji u stalnom natjecanju: što zna moje dijete, što ima moje dijete....

Mislim da stvaramo idealnu potrošačku generaciju, koja neće znati misliti svojom glavom... Žalosno...

< Poruku je uredio mirna -- 8.6.2011 10:56:14 >

dobar tekst....
danas je takvo  vrijeme da se od djece očekuje da znaju,mogu i nauče puno više nego što smo mi znali u njihovoj dobi....
uvijek se sjetim mamine kolegice s posla...veli ona:DANAŠNJA DJECA MORAJUU ZNATI JEZIKE,MORAJU BITI NAJNAJ,MORAJU,MORAJU,MORAJU...I RODITELJI MORAJU IMATI SUPER DIJETE...A ŠTA MI? PRIJE 50 GODINA BI TE ODNIJELI NA NJIVU,MAMA KOPA,A TEBE TUT U HLAD POD DRVO I NAVALI....IL SE DERI ILI BACAJ BUSE I ŠTA MI FALI....

tome se sa busama uvijek nasmijem....jbg,al istina...a danas djeca ne znaju kud bi gledala od silnih pomagala i igračaka...


_____________________________

...bejb...our be(a)st.....

....mini gospa....

bogo....priti pliiiiiiiiiz,očuvaj me od baba u životu,od ostalog ću se sama čuvati..... ;)

mi smo si radili konja od štapa i komada stiropora, stavili bi među noge ko vještice na metli i divljali po livadama oko naše ulice...
s jedne strane, ne možemo očekivati da su naša djeca kao mi, jer činjenica je da mi nismo imali kamo kupiti igračke, a oni imaju i to za male novce, ali isto tako svaki roditelj će se pohvaliti kako mu dijete na ajfonu slaže puzle, a kasnije će se čuditi što dijete ne zna slagati one klasične kartonske puzle....Ili igratio memori na kompjuteru, a ne zna one kartonske....
Mislim da je stvar i kako se mi postavimo u svemu tome....

_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-

tako je bas tako

ne postoje predobri roditelji, mogu biti dobri ili ne

dobar roditelj je onaj koji shvaća da je 15 minuta kvalitetnog vremena s djetetom puno više od 3 sata zajedničkog gledanja tv-a ili samog kohabitiranja...
znam da smo danas svi umorni, svi radimo, oba roditelja od jutra do mraka (živio kapitalizam) i dođemo smoždeni doma dok nam dijete odgajaju institucije, tv, mobiteli i igrice...
to je žalosna istina našeg doba, ali tome se može doskočiti na nekoliko jednostavnih načina

15 minuta dnevno ugasite sve po kući i poigrajte se sa svojim djetetom, ako je mlađe slažite kocke, ako je starije igrajte društvenu igru, ako je tinejđer možete zajedno poslušati neku glazbu koju on voli ili porazgovarati a da to nije što je bilo u školi, koliko si jeo?, seksaš li se?? odvedite svog tinejđera na sladoled ili u šoping bez kupovine tako ćete otkriti njegove interese i teme
15 minuta možete i najumorniji odvojiti za kvalitetno druženje, a djeca će biti zahvalna.. ako krenete dok su mali, kasnije će vam biti super kad odrastu ))

_____________________________

Blagoslovljeni najljepšom zvjezdicom s neba - došla nam je naša Stella 6.2.2011.

Buba Majo od tebe uvijek nešto pametno, malo prije sam upamtila ono sa hranjenjem, malo onoga što ne voli i više onoga što voli, pa postepeno smanjujemo ono što više voli i povećavamo ono što manje voli? Jel?
Sljedeći put ćeš sa nama ka kaficu..
Ovako dobru riječku skupinu kao što je na RR nisam odavno upoznala.


_____________________________

Drekavac Mihael stigao 11.11.2010.

van teme smo, ali moram

i anaxx, nemoj se usuditi da ne dođeš slj. put...

_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-

Tekst je fantastičan. Danery, iako sam mlađa, moje djetinjstvo je bilo slično onome što si napisala. Obrađivala se zemlja, ja mala, ali vodili su me sa sobom, ako ništa-dodala bih im vode, alat i pošteno bi se istrčala, izigrala sa bubama, kamenčićima i pentrala se po stablima. Mislim da zbog toga danas obožavam prirodu i raditi oko zemlje, vrta i biljaka općenito.

Na žalost, da danas tako nešto uradiš svome djetetu-seljak si. Jednostavno je nastupio konzumerizam koji prenosimo na svoju djecu.
Da se posvetimo kao što je Buba Maja rekla po 15 min.svojoj djeci, stvari bi bile puno drugačije. Ovako stvaramo samo emocionalno otupjele robote nesposobne samostalno odlučivati. Stvaramo od djece odrasle osobe koje, na žalost, ne stignu proživjeti djetinjstvo u pravom smislu. Budi mali, bit ćeš i veliki-to su mi uvijek govorili i to je tako.

U neku ruku su i roditelji krivi jer se lako povedu za društvom i ne žele ispasti ''jadniji'' od susjeda pa se na pogrešan način ''natječu'' sa njima. Draži su mi bili trenuci sa roditeljima nego ne znam kakva igračka i aktivnost-jer ništa ti ne može nadomjestiti njihovu ljubav i osjećaj sigurnosti. I danas je tako-samo se nadam da ću uspjet prenijeti to i na svoju dječicu...

_____________________________

Naše malo zlato stiglo nam je 02.08.2011.
Koja sreća i blagoslov....

neš sam napisala, ali sam malo skrenula....
brišem


< Poruku je uredio njanja -- 8.6.2011 14:55:14 >

_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-

a joj hvala
ne znam ja komplimente primati )))))

_____________________________

Blagoslovljeni najljepšom zvjezdicom s neba - došla nam je naša Stella 6.2.2011.

sve bi dala da je ko prije da i moj L može uživati,vječito smo bili vani,igrali se loptom,svaki drugi dan kupujemo loptu jer je probušimo,trčali smo i valjali se po žitu,po livadama gazili baš neki dan mužu kažem nebi se sad usudila ugazid u neku veču travu pokraj svakakih gmazova,Sječam se ljetne kiše svi se izujemo i skačemo po lokvi,Nikad mama nije strepila e istrčat ču na cestu pred auto,bili su to dani za pamčenje

siroka tema...
nemam odgovor koji ce dati neki savrsen rezultat..
danas je zivot brz i zato pun stresa...
roditelji NEMAJU dovoljno vremena sa svojom djecom...
prije su majke imale vise vremena sa djecom a sada nemaju ni ocevi ni majke dovoljno vremena zbog posla i stresa..
bliskost izmedzu roditelja i djeteta je  skoro pa nestao...
jer ovdje kod nas vec od 1 godine zivota djeca idu u vrtic..
uciteljice im nemogu pruziti njeznost ali nemogu ni roditelji..
roditelji dodzu kuci preumorni i taj stres ji uvjek goni u pokret..
u tom nekom stresu roditeljima je lakse da nastave skoro istim tempom i da salju,voze djecu dalje na treninge itd...
nego da sjednu i odmore se sa svojom djecom...
s druge strane danasnja djeca barem ovdje u vecim gradovima gdje je prisutno cesto seljenje tesko (kao i roditelji) pronalaze sebi bliske prijatelje..
djeca se vise druze sa drugom djecom kada nadzu sebi iste zainteresovanje... hobije,sport itd...prije su ljudi zivjeli cjeli zivot u svom selu,gradu imali iste komsije...
i tada je bilo lakse pustiti djecu u mahali jer svi znaju cije je djete i drzali su oko na svako djete..
da li su danasnji roditelji predobri?
Ne mislim tako jer ono sto je osnoovno za zdrav razvoj djetetu djetetu nedostaje...
svako djete ima po 10 haljinica,mobitela ali nema paznju i ljubav roditelja...

< Poruku je uredio jagodicabobica -- 8.6.2011 21:32:35 >

Ja sam odrasla u jako lijepom mjestascu u Hrv. Zagorju. Nesto predivno. Ljudi su se poznavali, cuvali su si medjusobno djecu. Ja sam uzivala vani, po cijele dane bez briga. Danas, na zalost, djeca nemaju iste uvjete. Moram nad svojima bdjeti u parku, ne daj Boze da ih pustim na ulicu same jer je previse prometna, mislim da su dani bezbriznog igranja po vani na zalost iza nas, ja svojoj djeci mogu priustiti uzivanciju po vani samo ako odemo na izlet u prirodu, i to spojimo u piknik. Kada odem s njima u prebukirani park, nakon toga trebam anti-stres terapiju, jer svako dijete zeli na drugu zanimaciju, pa ja nadjem sredisnju poziciju i kao radar se okrecem za svima.

big potpis, ovo mi je najsmislenije šta sam na ovoj temi pročitala.

Članak govori o roditeljima kojima su djeca kao projekt i koji pritom zaborave na sve svoje potrebe. Takvi roditelji su "predobri" roditelji jer sa svojim totalnim uključivanjem u djetetov život sprječavaju razvoj djetetove samostalnosti, kreativnosti...Svi oni koji nemaju vremena za svoju djecu nisu u opasnosti od "hiperroditeljstva"...U većoj opasnosti smo svi mi koji smo trenutno bez posla...

_____________________________

Mara 04.10.2010. mamina i tatina princeza
Toni 08.07.2013. mamin i tatin princ