Tikica a, kako ragira na nagrade i kazne? Tipa oduzmeš mu mobitel ili smanjiš džeparac, a za dobro učinjene stvari nagrada i pohvala?
Ponekda djeca koriste svoje dijagnoze kao opravdanje za svoje postupke, jer su svjesni da tako neće morati preuzeti odgovornost i trpiti posljedice.


_____________________________

Samo luda mama...

Ne reagira na kaznu uopce, kad dobije nagradu na njemu se vidi ponos i sreca ali mu to ocito nije dovoljna motivacija. Obicno ga nagradim tako da ga pustim u kino, odvedemo na nogometnu utakmicu (vatreni je Dinamovac), kupim mu neku sitnicu koju si pozeli....ali, ne pomaze. Pomogne vrlo kratkorocno, na dva-tri dana najvise.

_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

Probaj s nečim što mu je jako drago, iskreno mislim da iskorištava pomalo situaciju. Vjerujem u sistem nagrađivanja i kazni , naravno ne mislim na fizičko kažnjavanje. Ne bih ti željela previše pametovati, ali najgore je kad izgubi autoritet i tvoja riječ više ništa ne znači. A pravi pubertet tek dolazi, obično se s njim problemi ne riješavaju nego postaju još veći.
On mora znati da je tvoja zadnja i ako ti danas nešto obeća, a sutra to već prekrši da će preuzeti odgovornost za to.
Koliko si sama dosljedna kad mu nešto zabraniš?

_____________________________

Samo luda mama...

Vjerujem da ti je ovo teško razdoblje s njim  kud ga čapa pubertet tu još i sve ovo. Najbolje znaš koliko možeš daleko ići s njim s obzirom da ne možeš zaostaviti i drugog sina. Mi imamo česte ispade našeg sina koji jew sličnog karaktera nema nikakvih poteškoča u učenju već da bi bio u centru istiće se lošim primjerom, izrazito je inteligentan i nije mi jasno kako onda ne može biti u školi na miru. Tako sam prije dve tjedna uzela stvar u svoje ruke. Bio je bolestan a ja uporna u tome da ga neću štediti, ni hvaliti, ni nagrađivati. Svaki dan je od 9-10 bio na kompijutoru, Nakon toga rješavanje zadataka. Bilo čega što god mi je palo na pamet. Kažu da crtanje i bojanje jako smiruje. Nakon toga je bio ručak, odmor od 1 do 3 tad je radio šta je htio u svojoj sobi. Poslije šetnja i navečer čitanje gdje je on čitao nama. I tako cjeli tjedan pod mojom kontrolom. Istina već sam bila luda od ispada bjesa i njegove histerije ali smirio se kad je shvatio da se više ne šalim. Draga hodaj s njim do škole dolazi po njega neka malo i on razmisli o svojim postupcima. Šta radi cjeli dan kad markira?

_____________________________

sad sam mama za 5 :)
Tin, Iva, Theo Petar, Iris, Nino Lukas

...Nikad se ne prestani smijati, čak ni kad si tužna. Netko će se možda zaljubiti baš u tvoj osmjeh...

Danas je recimo bio u A. Mall-u i cijelo prijepodne igrao igrice u PS ducanu.

Za razliku od tebe ja često popustim. Mislim ono ,mali je pa ajde, znam da griješim al pokušavam to popraviti. Reagiraj ko i ja nema đeparca, nema ničega. Ako se može koncentrirati na igrice cjeli dan može i učiti. Takav je i moj uz komp ako treba od jutra do mraka. Mene pubertet tek ćeka. Budi ustrajana u svojim kaznama i nadam se da će brzo prerast tu fazu

_____________________________

sad sam mama za 5 :)
Tin, Iva, Theo Petar, Iris, Nino Lukas

...Nikad se ne prestani smijati, čak ni kad si tužna. Netko će se možda zaljubiti baš u tvoj osmjeh...

tikice stvarno neznam ništa o tome..čeka me to vrijeme.... se znam zapitatai kako ćemo mi sa pubertetom..za sada je sve u šali ali kada stvarno dođe..malo se bojim



_____________________________

idem micat rit...

Moj muž je puno dosljedniji od mene u odgoju.
Ja imam dečka koji je debelo u pubertetu i djevojčicu koja ulazi u pubertet. njih dvoje se ne mogu smisliti i uglavnom vode rat, verbalni. ponekad se malo i naguravaju ali rijetko. Oboje su odlični učenici i s tim nemam problema.
Vrlo je teško odgajati djecu i na kraju ih odgojiti u dobre ljude.
Mi također pribjegavamo zabranama, najčešće kompjutera i tV-a. I toga se drže. Kad nemaju školskih i izvanškolskih aktivnosti, uvijek su doma a kad negdje žele ići, obavezno se dogovorimo i uvijek znamo točno gdje su i do kada će ostati. To se jednostavno zna u našoj kući. Nema šanse da netko od njih ode u Av. Mall i igra igrice. Kod kuće dobiju zadatke što treba napraviti, npr. pokositi travu i urediti dvorište, usisati, ispeglati veš, staviti veš sušiti, obrisati suđe i sl. To su sve poslovi koje mogu i znaju obaviti. Ne treba im dati puno slobodnog vremena i treba ih zaposliti da nešto rade. Mislim da je rad dobar lijek za neprihvatljivo ponašanje pubertetlija.

Eto ja od danas pokusavam primijeniti taktiku "rasporeda sati" za po doma. Nakon skole, doceka ga raspored ucenja, radnih zadataka i slobodnog vremena. Kombiniram pospremanje sobe, zadacu, telku, ucenje, komp, izlazak...sve po malo da ga sad ne ubijem samo ucenjem i skolom.
Vidjet cemo kako ce to funkcionirati.....
Hvala na svakom savjetu


_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

tikica ja nemam iskustva s djecom u pubertetu, ali čini mi se zanimljiva ova ideja: terapija s radom...

Pokušajte zajedno pronaći neku aktivnost u kojoj je dobar i neka s njom konkurira svojim vršnjacima, a ne s brojem markiranih satova...

Nadam se samo da nije razlog markiranja neko loše društvo jer onda će tvoj posao biti puno teži..

Joooj kaj nas još čeka...

Bravo tikice budi dosljedna i uporna za svoje i njegovo dobro

_____________________________

sad sam mama za 5 :)
Tin, Iva, Theo Petar, Iris, Nino Lukas

...Nikad se ne prestani smijati, čak ni kad si tužna. Netko će se možda zaljubiti baš u tvoj osmjeh...

Draga Tikice, jako teška situacija u kojoj se nalaziš. Savjet nemam, ali ako moja Ema bude imala pubertet upola kakav sam imala ja, bacit ću se sa dravskog mosta. Naime moja mama je u jednom danu skoro pa skroz posjedila samnom. Mislim da sam ti bar malo približila kakav sam ja krasan pubertet imala!
Žao mi je što ti ne mogu pomoći!

Koliko god to nama bilo teško dosljednost je jako važna u odgoju djece,Ovaj tvoj plan tikice čini se super i moraš biti čvrsta i jaka, nadam se da nisi sama u svemu tome. SRETNO !!!!!

Tikice,
slučajno sam nabasala na ovaj forum i pročitala o tvojem problemu sa sinom pa sam se zbog tebe učlanila da ti pošaljem svoj odgovor ako može i malo pomoći jer ja sam imala (imam?) vrlo sličan problem. Vidim da je tvoja poruka tu još od 11. mjeseca, pa ne znam da li ćeš uopće vidjeti moj odgovor, ali pokušat ću.
Ja potpuno shvaćam o čemu govoriš jer sam prošla slično, da ne kažem isto. Moj sin sad ima 20 godina i s njim smo prošli pakao, pogotovo sa školom, međutim on je uspio završiti i srednju strukovnu školu koja i nije laka i to s čak vrlo dobrim i maturirao s vrlo dobrim, dalje više nije htio, a mislim da bi to bilo za njega previše. U jednom trenutku negdje oko 7. razreda izgledalo je sve više nego mračno, međutim izvukli smo ga. On je isto prošao sve moguće testove, ne znam koliko psihijatara, ponašanje je bilo agresivno prema nama doma, a izvan kuće je bio ok po ponašanju, ali škola katastrofa. Psihološkim detaljnim testiranjem utvrđena je normalna inteligencija sa elementima hiperaktivnosti, tj. poremećaja pažnje i specifičnim poteškoćama u nekim aspektima intelektualnog funkcioniranja, osobito matematičke sposobnosti itd.  On je razvio totalni otpor prema školi, nije ništa više htio raditi, razgovori s psihijatrima nisu nikud vodili. Znaš što smo napravili? Našli smo osobu za poduku iz svih predmeta i još posebnog profesora za poduku iz matematike. Ne pitaj koliko smo financijski iskrvarili, to se ne da reći, ali on je uspostavio dobar odnos s tom osobom koja ga je vodila i organizirala učenje, pojednostavljivala gradivo, radila s njim bilješke i ispitivala. To sve zvuči ludilo. I jest, gledajući sa strane nekog ko takvih problema nije imao. Ali, ja mislim da druge nema. Ti nećeš na sebe moći preuzeti taj težak zadatak rada s njim, moj je ušao i u otpor prema meni, nije htio ni sa mnom raditi, ja sa m bila na rubu živaca. Uglavnom radom s te dvije osobe on je postajao sve bolji. Drugi je problem nesigurnost trajna koju takva djeca razviju, to će ga pratiti kroz cijeli život. Sve je to za tu djecu traumatično, i oni su više nego jadni zbog toga, a mi skupa s njima, jer njima je zagorčen život,a i nama, Ali treba biti svjestan da očito problema ima i to objektivnih problema u funkcioniranju pri procesu učenja - inače moj sin je u praktičnom životu savršeno snalažljiv, nema problema, ti, recimo nikad ne bi rekla da ima neki problem da ga vidiš i razgovaraš s njim, ali ipak ima neki kurčlus u glavi kad dođe do učenja. Na žalost!! Nismo mi jedini, ima takvih roditelja više nego što ti se čini, ali ljudi koliko mogu to skrivaju. Ja sam isplakala ocean suza i još danas plačem jer i danas on te svoje frustracije iskaljuje na nama, užoj obitelji, bratu, meni itd. Zna biti teških scena. Sve to je neopisivo, neopisivo teško i to je nadasve veliki peh u životu, ali očito je bila takva sudbina. Ljudi koji to nemaju ne znaju koliko su sretni. Ako nađeš takvu osobu koja bi redovito radila s njim (to bi trebalo biti po prilici 3 puta tjedno), odahnut ćete. Ako si ikako možete to platiti, napravite to jer to je jedini izlaz da ga izvučete, da završi neku školu, da stekne minimum samopouzdanja, da vi dođete k sebi. Evo, ne znam koliko je moj savjet efikasan, došlo mi spontano da ti napišem nešto iz svog iskustva, jer znam kako je to strašno, strašno teško. Budite hrabri, nema druge, a ja vam želim svu sreću. roza

Hvala ti na svemu sto napisala, bas si se potrudila. Ali mi si to zaista ne mozemo financijski priustiti. On ima uspona i padova i kod njega je sve tako relativno i covjek nikad u komunikaciji sa njime ne bi pomisilo da je problematicno dijete. Svi mi u susjedstvu govore kako je ugladjen,pristojan,zlatan decko, a kad dodjem u skolu,profesorica mi servira sasvim obratno. Doma je od teske katastrofe, do najmilijeg i pokornog djeteta. Bar ne mogu reci da mi je svaki dan isti, jer nikad ne znam koje ce me sljedece sra-e docekati. No, nekad imam osjecaj da sam vec otupila na to i spremna sam na udar drugih ljudi koji ce mene optuziti da je on los jer ja nisam bila dobra majka. To tako na zalost obicno bude,ali eto, spremna sam i na taj kriz.
Hvala ti jos jednom na savjetima i trudu

_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

[Sadržaj poruke je obrisan]

Vec sam to ucinila, ovo je druga skola...no nekako je ovih dana stanje bolje, opcenito. I sto se ponasanja tice a i prekjucer sam bila na informacijama i mogu ti reci da sam se iznenadila koliko je zivnuo. Samo da potraje....

_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

Tikice,moj je brat bio katastrofalan u osnovnoj skoli,jedva sa trojkom prolazio,mama svaki dan skoro isla u skolu,ludila je... On je izuzetno pametan,inteligentan,ali jednostavno je imao averziju prema skoli i to se nikako nije dalo iskorijeniti... Kada je krenuo u srednju,kao da mu se mozak okrenuo,to je bilo za nepovjerovati,nije markirao,imao je dobre ocjene,cak bio i omiljen kod vrsnjaka i profesora..Maturirao je sa cetvorkom,evo sad ima 21 godinu,skroz je stabilna osoba,cak bi rekla i preodgovoran za svoje godine... Nadam se da ce te ovo bar malo utjesiti...

_____________________________

Moje velike ljubavi
Nika 24.05.2006.
Ines 07.05.2010.

Utjesio me danas prolaz iz matise i to 37 bodova od mogucih 40. Tocno se izgleda igra nasim zivcima prasac balavi

_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

 za njega...On malo iskusava svoju mamu,sve moze,samo nece... Joj,joj,sta cemo s njima,kakvi su,takvi su,nasi su,reklo bi se...


_____________________________

Moje velike ljubavi
Nika 24.05.2006.
Ines 07.05.2010.