Veceras sam prisustvovala roditeljskim sastanku za svog sina koji ide u 5. razred. Naime, kraj je skolske godine, i vecinom je sta je tu je, no peti je razred sam po sebi veliki skok, i gradivo je dosta kompliciranije od 1.-4. razreda. U nasem kolektivu ima dosta djece ciji roditelji uopce ne vode racuna o djecjoj domacoj zadaci i sta uce i koliko uce, i onda, pred kraj sk. godine dodju na sastanak i saznaju da imaju probleme sa jedinicama, ne napisamnim zadacama. Moje pitanje je, koliko vas koji imate stariju djecu, kontrolirate djetetovu zadacu, i pratite sta vam dijete uci i koliko uci? Ja moram sa svojim sinom biti na skoku svaki dan, ako ne propitkujem za zadacu on bi to nonsalantno i mozda bi ili ne bi napisao. Priznam, moje dijete jos muku muci sa hrvatskim jezikom (ne sa ocjenom nego sa razumijevanjem zbog dvojezicnosti), no veceras sam imala priliku cuti da djeca koja nemaju problema sa jezikom, dakle pricaju i razumiju bez problema imaju jako lose ocjene. I istoj toj djeci se roditelji bas puno ne petljaju u njihovo ucenje, zadace i ne kontroliraju toliko dijete da vide sta rade.
Moj je stav, da je u redu dijete uciti odgovornosti, no u isto vrijeme je vrlo potrebno biti roditelj i nadgledati dijete u njegovu radu, jer ja ga imam do 18. godine, Do tada je maloljetan, i pod mojim je budnim okom, nakon toga je svoj na svome. Nadajmo se da ce sav moj trud biti pozitivan. Cak i sada razrednica nam napominje da se vise moramo baviti nasom djecom. Istina, dijete u skoli ne nauci svo gradivo, potrebno mu je pomoci oko usvajanja odredjenog programa. Tko bi to djetetu trebao pokazati ako ne roditelj? Ja ucim paralelno s njim. Imam osjecaj da svaki ispit sto ga on priprema, i ja usvojim. Da se razumijemo, imam 4 djece, svako dijete zahtijeva drugaciji pristup, ali bez individualnog rada kod kuce, ne vidim kako bi to dijete moglo savladati gradivo koje mu je ponudjeno. Svaka cast onima koji su samostalni, ali ovo je upit za one cija su djeca prosjecna.

imati dijete znači brinuti se za njega, bilo ono malo ili veliko

moj je još mali ali čeka ga stroga kontrola domaćih

ocijene su od 1-5 ali to neznači da ne treba raditi sa djetom,a s druge strane ako je dijete samostalno treba ga pustiti ali uvik ići na roditeljske i naravno puno,puno,puuuno priče sa dijetetom i strpljenja naravno



_____________________________

-mamin miš-
Alen 19.05.2010.

slažem se s tobom mamacita. moja je tek 2. razred ali moram je provjeravati što se tiće zadaća. ne treba joj pomoć u pisanju istih ali moram provjeriti jeli uredna i da li je sve napisala jer u žurbi zna štogod i ispustiti. redovito idem na informacije i pratim rezultate i ako negdje zaškripi malo je stisnem da se popravi.

_____________________________

16.06.2004.

28.06.2010. !!!!

Prije nego što prijeđeš ulicu uhvati me za ruku. Život je ono što ti se dešava dok ti razmišljaš o drugim stvarima.

Naš dečko je u 1. razredu i treba ga provjeravati. Ne samo da zaboravlja, počeo je i muljati (kao možda učiteljica neće kontrolirati...) i uvijek traži najbrži način da napravi zadaću.

pozz.
Evo ja sam mama petašice i potpuno sve što si napisala stoji i nalazim se u tvojoj priči.
Laura je ove godine ušla u pubertet i to naglo, nažalost odrazilo se i na ocjenama .
Nikada nije bila odlikaš, prolazi sa solidnom čvrtom četvorkom i ja sam zadovoljna . Nisam od onih mama koja zahtjeva petice.
Iskreno od 1-4 raz.sjedila sam po 3h  uz nju i učila,provjeravala svaki predmet...ispitivala,ma sve...ali početkom 5-tog sam ju pustila.Pustila u smislu da shvati svoje baveze bez mene,da shvati da mora postati ogovorna i izvršavati svoje obaveze i bez mene. To se naravno nije pokazalo uspješnim .
Prestala je pisati zadaće iz pojedinih predmeta,gradivo se nagomilavalo i nije učila odmah kad bi došla iz škole to što je radila na satu...ma užas...i onda kad sam došla nakon 2mj. na infor. imala sam kaj vidjeti.  Jednim djelom drago mi je da sam pustila,jer zapravo sad vidim da su ovo njezine ocjene...Još uvijek sam uz nju,provjeravam i držim ju pod kontrolom...Mislim da je i sama vidjela i shvatila i da joj je ovaj 5 raz.bio pouka kako bude dalje.Užasno mi je kaj se 5 raz.već sad gleda za upis,jer smatram daa dijete ni završetkom 8 raz.nije izgrađena osoba i još uvijek se traži,a kamoli sa 11. god.
L ne ide povijest i matematika...mislim i iskreno se nadam da nebu ni jedna zaključena 2-ka.
I ja još imam dvoje djece i puno obaveza uz njih, ali samo razgovorom i razgovorom se postiže neki pomak..Podrška sam joj uvijek,i kad dobije lošu ocjenu-podignem ju da ju ispravi ,a ne ubijam ju u pojam, i to za sada funkcionira.

_____________________________

LAURA 11.01.2002
LANA 23.05.2006
DIAN 21.08.2012-mamin lavić (4180g,50cm)
Mrvica (anđeo)- 29.10.2013
MARIA ROSA 4.11.2014 -4,460 g, 54cm (mamina bumbarica )

Naravno, vodimo brigu o curama i školi. Jedna završava šesti, druga četvrti. Ima dana kada ne možemo jer oboje radimo od jutra do 5 popodne. Sve i da želimo, umorni smo i nekad imamo druge obaveze... Sretna sam jer sam ipak uspjela curama usaditi svijest da moraju same voditi brigu o svojoj školi i da im je to ulaznica u bolji život. Starija je u prvom polugodištu malo popustila (više četvorki nego petica i poneka trojka) a sada na kraju krvari jer hoće imati zaključene petice a to je sada teško...Ali, ona je toga svjesna i nadam se da zna za sljedeći razred da nije imati petice lako. Mlađoj ide nešto teže ali ona je uporna i želi držati korak sa sekom. Kako će biti u višim razredima - vidjet ćemo. U svakom slučaju, tu smo i ja i mm kad treba za školu, idemo redovito na informacije i roditeljske ali, prošle godine smo prestali bdijeti nad njima i pitati jeli zadaća napisana...Lagano prebacujemo odgovornost na njih i to smatram ispravno...Naravno, nisu ni sva djeca ista pa kod nekih to vjerojatno ne ide.

_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!