Veliki pozdrav svima na forumu, a naročito očevima!

Hvala bogu, pa se je netko sjetio i na nas očeve i otvorio temu samo za nas!

Imam jedno veoma jednostavno pitanje za sve očeve:

ZAŠTO ŽENA, KOJU SMO OŽENILI, POSLIJE PORODA VIŠE NIJE ISTA ŽENA?

Zaista me interesuju vaša iskustva, jer moj život sa ženom postaje svaki dan sve više nalik paklu: stres, nemir, nevolja, grube riječi,... pa tako nismo pričali od kad smo u braku več 8 godina ali naša prva kćerka Ivana je promijenila sve.

Ja joj pomažem gdje i šta god stignem ali nikad nije ništa dovoljno dobro. Tako mi se čini, da od kad se je Ivana rodila, da ja više opće ne postojim u njenom životu.

Ne znam više, šta da učinim ali volim svoju ženu i kćerku od prvog dana i ne bi si odpustio, da se naša familija raspane.

Zanima me, da li je to u svake žene isto kad se rodi prvo djete odnosno beba i da li je takvo stanje kratkotrajno?

Pozdrav svima iz Karlovca od Stipe!

Halo Stipe! 

Da, da, tako ti je kad se nam rodi djete!

Ali bez brige kompa, to ti samo prvi mjesec dana a onda se te muhe naših žena hlade - hvala bogu!

Ipak su umorne, bez glave, u brigi šta i kako sa bebom, jer nije lako stari. Ne znam za tvoju kćerkicu, ali naš Tomica je imao užasne grčeve u stomaku 3 mjeseca, pa onda je došla rast zubića, pa onda...uvjek nešto.

Ali ne sekiraj se, onda već upoznaš pravi plač bebe - da li je stvarno boli ili je gladna, ili joj nešto "ne šmeka"!

Ja i moja Anita smo bili na istom, samo da nije samo ona bila luda, več i ja! Ali na kraju dana smo se uvjek nasmijali našim riječima, jer smo znali da tako postupamo zbog stresa.

Tako, da smo zaista prva 3 mjeseca bili ni na nebu ni na zemlji, a onda su se stvari same od sebe uredile, kad smo shvatili narav i ritam našeg Tomice!

Hej, ali baš super da možemo mi "stari" časkati po svoje, ne da se nam žene mješaju! Ali bi volio i čuti kakav komentar i od žena, da vidim šta one kažu zašto su takve prvi mjesec nakon rođenja naših beba!

Uživaj Stipe, nadam se da sam ti rekao i previše!

Pozdrav iz Pule u Karlovac!

ŠMRC... to je fakat tužno za čut.
kaj postanemo takve? mislim...ja još nisam ni trudna ali... šmrc. a da odustanem? hej ali...pazi ovo beba mjenja stvari, ja sam totalno jedna luda i otkačena osoba , bar sam bila, i nikad nisam pu no cmoljila ni plakala, mioslim muž me nikad nije vidio da plačem, i sad kad me puca da bi bebu-čim ga vidim s nekim bebačem -pune su mi oči susza jer mi je to tak dirljiva scena. HELLO, pa to nisam ja!...KOJI MI JE KU...? sad mi jedino nije jasno zašto bi te suzice prerasle u viku kad bi rodila? jel koji od vas o tome pričao sa ženom? mene sad zanima kak do toga dođe, jel to ono "babinje" iliti postporđajni stres?

Nemoj vjerovati ovim muškim forama. dijete mijenja oba dva a ne samo ženu. žene su jedino nakon poroda puno emotivnije i osjetljivije...pa logično je da ima više stresa kad je puno posla sa bebom- to je sasvim normalno. životne okolnosti se mijenjaju a ne žene..

_____________________________

Always look on the bright side of life:)

 hajpozdrav svim tatama ili buducim tatama, mamama i svima koji citaju sve ovo..sigurno da zene nisu iste poslije poroda, ako se dogode velike promijenen onda treba razgovarati sa ginekologom da se da terapija jer mnoge zene imaju poslije porodjajnu depresiju koja je jako neugodna a zena je slomnjena i nezna kako da se ponasa i sto da radi vec ima jake promijenen raspolozenja, sada place , pa se smije , lose volje, nezadovoljna, cangrizava..vjerujte mi ta depresija je jako losa ..ja imam troje dijece i sa svakim je drugacije biko , prvi dvoje nista sve je bilo isto ali trece kada sam rodila malo kasnije bilo mi je 6 mjeseci jako lose..u svakom slucju trebate puno razgovarati i u toku razgovora ce te osjetiti ako je doslo do velike promijenenodici do dr i razgovarati i traziti pomoc.. ..nemojte cekati da se stanje pogorsa vec pomozite i njoj i sebi i svojoj dijecici.. ..zene prolaze u tih 9 mjs veliku promijenu i kusnju, i muskarci se mijenjaju uz trudnocu svoje voljenen osobe ali zenama je puno teze i psioholoski neke stvari se dogode kako se dogode.. ..zato puno pricati i nema srama u trazenju pomoci..jer lakse je rijesiti problem ako je pocetak problema nego kada problem pusti korijen i ode duboko u brak.. ..eto toliko od mene za sve tate..lijepi pozdrav iz Zagreba..Danica..

ja ću uskoro postati tata i sumljam da je krivica samo žena nego i mi jer smo bili mi prije glavna uloga a sad je djete ali njveću ulogu igramo mi sami je ne razumijemo sta naša žena proživi sve tokom proda
normalno da smo mi uvjek krivi i sve pgrešno radimo jer ga je ona rodila a ne mi dali dobro razmišljam ili sam suviše mlad neznam ali znam da iza svega stoji odgovornost i pretrpjeti sve za svoju ženu!

lijepi pozdrav od elvisa

Potpuno se slažem s tobom Danica.Ja imam dvoje djece jedno ima 5 godina a drugo mjesec dana.Trenutno sam u nekom ,nadam se da će to brzo proć.Jednostavno si ne mogu pomoć malo sam ok malo totalno jadna a sa prvim nije bilo nikakvih promjena sve je bilo .Mislim da bi muževi trebali pomoć svojim ženama da ta faza prođe lakše.Meni moj pokušava pomoć ali me baš i ne razumije potpuno ali bar se trudi. [/color]POMOZITE SVOJIM ŽENAMA!!!!!!!