Gotovo svako dijete ponekad slaže, a ni roditelji nisu izuzetak. I dok roditelji koriste laži kao prečac do željenog cilja, djeca lažima najčešće pokazuju strah od posljedica njihovog postupka. Laže li vaše dijete kako bi izbjeglo kaznu, vrijeme je da se zapitati jesu li ‘kućna pravila’ prestroga i ima li dijete povjerenja u vas.
Također, tvrde psiholozi, djeca lažu da bi zaštitila nekoga drugoga ili im je stvarnost, jednostavno rečeno, dosadna. Primjerice, izusti li dijete kakvu tvrdnju primjereniju knjizi o Pipi Dugoj Čarapi, jasno je da je mašta nadvladala osjećaj za realnost.
Osim toga, laži su odličan način za izmicanje pred neugodnim razgovorima. Na primjer, kada svoje dijete upitate je li opralo zube, bacilo smeće, pospremilo igračke…
Djeca, zaista, ponekad lažu i nehotično. Kada ih uhvatite ‘s prstima u pekmezu’ ona nemaju ni vremena razmisliti o laganju pa laž ‘sama od sebe’, gotovo instinktivno, ‘iskoči kroz usta’.
Često puta će vaši najmlađi lagati kako bi zadobili odobravanje i ljubav ljudi koji ih okružuju. Laž je u tom slučaju samo pogrešno sredstvo brzog i jednostavnog impresioniranja okoline.
I prije nego što dođete u situaciju da ne razlikujete laž od istine, a roditeljski posao zamijenite isljedničkim, vrijeme je dijete naučite da se laž ne isplati. Ne odgađajte taj posao, jer će s odrastanjem vašeg djeteta i laži postajati veće. Ne zaboravite da malo dijete najčešće laže da bi se zaštitilo. Zbog toga ga ne dovodite u bezizlazne situacije iz kojih će se spašavati lažima.
Kako spriječiti laganje?
U žarište razgovora uvijek stavljajte ono što se dogodilo, a ne tko je kriv za to što se dogodilo.
Ne igrajte se isljednika. Ne postavljajte djetetu niz pitanja kako biste ga zbunili i naposljetku ‘slomili’. Verbalno nasilje nije odgojna mjera te će samo stvoriti veće nepovjerenje i distancu između vas i djeteta.
Uvijek vrednujte namjere. Je li namjera koja je dovela do ‘loše situacije’ bila dobra?
Ne imputirajte odgovore. Pustite da dijete kaže što se dogodilo. Primjerice, ako je dijete došlo poderanih hlača doma, nemojte odmah vikati ‘Jesi li se opet potukao?’ Radije ga pitajte što se dogodilo. Smirenim tonom i bez nasilja, dakako.
Ne zaboravite da je ponekad najteže reći istinu. Ukoliko vam vaše dijete prizna ‘zlodjelo’, a znate da mu to nije bilo lako, pohvalite ga. Kažite mu koliko cijenite njegovu iskrenost. Tek nakon toga možete razgovarati o posljedicama. Na taj način djetetu olakšavate prihvaćanje ‘kazne’ i dajete mu poticaj da razvije svoj osjećaj za etiku.
Nikad ne budite strogi prema djetetu zato što vam je reklo istinu.
Ne zaboravite da i vi trebati biti iskreni prema djetetu. No još je važnije da dijete nikada, ali baš nikada, ne optužite za laž, ukoliko niste 100 posto sigurni da je doista lagalo. Da biste shvatili što proživljava lažno optuženo dijete, stavite se u njegovu poziciju, a onda intenzitet tih osjećaja pomnožite sa tisuću.
_____________________________
David 2008.
Lena 2010.