Danas sam bila u trgovini dva puta,i obadva puta su se mame borile s djecom koja su plakala, odnosno urlala da žele nešto.igračku,sladoled...i onda si mislim kako ću ja prolaziti u budućnosti kad moj jakov naraste i kad bude znao tražiti. pretpostavljam da u samom startu treba odgajati djecu tako da se zna da se u trgovini kupuje ono što roditelj odredi a ne što dijete želi, jer dijete te stvarno može dovesti u vrlo neugodnu situaciju.
kako vi mame s većom djecom riješavate taj problem?

kod nas nije problem da bi on nešto jako želio, više je problem u tome da uvijek juri kroz cijeli dučan i uvijek želi pomoći: nosi košaricu, sam stavlja voće u vrečicu, trga si vrečice, uzima stvari koje nam ne trebaju...

Ja mu obično kupim pecivo, pa mu ga dam dok kupujem. s jednom slobodnom rukicom ne može napraviti toliko štete.. Općenito: ponavljam se sto puta: ovo nećemo kupiti, ovo hoćemo kupiti... Ako nešto želi, ja mu to dozvolim: uz uvjet da je dobar i da uzme jedno stvar. danas recimo sok..

A što se tiče jurenja po dučanu: prvo sam gubila živce zbog toga i jurila za njim dok su se svi ostali smijali, a njemu je bio još veći gušt ...cirkus   sada sam skužila da ga moram pustiti i da će se vratiti k meni. Najbolje prolazimo u dučanu ako mu dam neki zadatak: npr. on uzima stvari s police, nosi košaru, ili da novce teti na blagajni..

Svegra: ako nešto nećeš kupiti onda ne budeš kupila ni za cijenu plača u trgovini. Dijete mora skužiti da  ne može stvari dobiti plačem ili histeričnim napadom..

u biti ih moraš zabaviti i pustiti da sudjeluju u kupovini u određenim granicama.danas je ta djevojčica toliko plakala,da je to strašno.a nedavno sam vidjela isto tako djevojčicu koju je otac vukao jer se opustila i nije htjela hodati,ima nekih 3god.i stavio ju je u kolica da sjedi a ona je i dalje cvilila: hoću ovo,hoću ono, moraš mi to kupiti.e baš moraš.užassss
mislim da se takva djeca ni kod kuće ne ponašaju bolje.
ja ću moga dječačića odmah u startu navikavati da nema urlanja, i onako svaki put kad idem u trgovinu ide samnom i uvijek kupujem nešto za njega.

Jedini način je da od početka ignoriraš dijete ako te želi iznuditi plačem.. tako će naučiti da ne može stvari dobiti na taj način.

Ovi roditelji u dučanu: teško sudim o njima, možda su napravili neke pogreške u odgoju..   Imamo na RR puno odgajateljica, možda imaju  one neku stručno mišljenje o tome... Puli, Anne, Florijan Jakov, DEA... help!

nisam ni znala da ima tako puno teta na rr

Ja sam svoje dijete od početka uvijek vodila sa sobom svugdje, pa tako i u dućan. Nije nikada bilo takvih situacija.
Ja mislim da je to zbilja stvar kućnog odgoja, jer će se dijete koje se tako ne ponaša i u vlastitom domu, razmaženo ponašati bilo gdje.
Ista je stvar i u Crkvi, kod susjeda, u parku...
Kako dijete odrasta trebaš s njim razgovarati, objašnjavati, davati primjer svojim vlastitim ponašanjem i sve će biti OK  vjeruj mi...
 

čim je prohodala pao je dogovor - u trgovini smiješ staviti u kolica samo ono što ja odobrim....
ponekad bi to bila neka sitnica, a ponekad ništa....ovisi o situaciji...
mogu li - može...dobro, ne može - opet dobro...
i išlo je to tako sve do jednom...
zaletjela se mala princeza (sad već velika princeza) na žele bombone...imala je tada 3 i nešto...
mogu li - ne može....
zašto, kako, molim te....i sve već po redu...
a mama dosljedna...(i kad srce puca) :)
-e onda ću ja to sama kupiti!
-dobro, gdje ti je novac?
-ostao mi je kući....posudi mi ti, pa ću ti vratiti...
-ne može tako...
u međuvremenu smo došetale do kase, ispred nas je bilo nekoliko ljudi...
a moja mala mudrica na moje ponovno odbijanje kaže: ONDA ĆU JA PROĆI!...i uputi se pored onih ljudi s kesicom žele bombona ka izlazu iz trgovine...
:)
što biste napravile u takvoj situaciji?
:)
ja sam, kao prava mama i osviješteni pripadnik društva stala vikati
LOPOV! LOPOV! KRADE!
svi su pogledali....blagajnica je odmah shvatila o čemu se radi i samo je pogledala moju sreću...
a ona...stala, ukipila se....okrenula se na peti...i odnijela vrećicu s bombonima natrag na policu....
...
ne treba napominjati da se do danas (brzo će joj  9 godina) nikad ništa slično nije dogodilo....ali se zato uvijek veselo smijemo kad se sjetimo ove zgode :)

Dobra fora troubled... jedino moj mali još ne zna što znači krađa.  

Potpisujem Mirnu....
Ja svog zvrkica ukljucim u kupovinu da dodaje stvari i to ga zadovolji, obicno mu kupim pecivo a ponekad i nesto drugo i rijetko kada imamo problema.

Pronašla sam jedan članak na ovu temu: http://www.ringeraja.com.hr/tvrdoglavost_281.html

LOPOV LOPOv -nasmijala si me troubled-super dosjetka-tako treba

Baš smo maloprije došle iz dućana-ona  je prvo stajala i gledala sladoled-nisam joj uzela moram priznat uz veliki napor(oće i oće sladoled)-Kažem joj kupila sam lubenicu to ćemo umjesto sladoleda
Dođemo na blagajnu ona plati i krenemo prema van-a ona juriš do sokića-i opet po nju NE MOŽE-imaš doma soka-budeš ga pila kada dođemo doma-i neda se ona uoprna pokušava-i jedva sam je odvukla prema van.

Da baš sam ju morala odvući jer se nije dala-mudrica mala
Doma kada smo došli nije pila sok

I ja malog ponekad vućem iz dučana...   Ali jučer je bio jako dobar, pomagao mi je i razgovarao s prodavačicama... Pohvalila sam ga nakon toga: nadam se da je sada zapamtio kako se treba ponašati u trgovini .