molim vas za pomoć i mišljenje,moja kći ide u 6 razred i nikako nemože se uklopit i naći prijatelje,a tako je od uvijek još od kad je bila malo dijete,živimo u selu u kojem nema puno djece samo 2 djevojčice koje je od malih nogu ignoriraju ona se pokušavala uklopit s njima ali bezuspješno.moja kćer je odličan đak ali nije neka štreberica,lijepa je pametna i jako vrijedna ali je i dosta tvrdoglava i mislim da zbog tog odbacivanja iz djetinjstva nema samopouzdanja i strah ju je otvorit se prema novim prijateljstvima,ona kaže da zbog toga ne pati ali to kaže samo da se ja ne brinem ali znam da u sebi nije sretna nego tužna zbog toga,kod kuće ima 1 brata i u stvari je stalno s menom ,bratom i bakam i koliko god da joj mi želimo nadomjestit prijatelje ne možemo jer je moje mišljenje da dijete mora bit djete i družit se i proživljavat djetinjstvo s prijateljima.Da li neko ima slična iskustva i molim pomoć.

zanimljiv nick
welcome
neznam ti baš pametno reći osim da me tvoja kći podsjetila na mene
meni uopće nije bilo potrebno puno ljudi oko mene,vuk samotnjak..nit sam voljela druženja,izlaženja,ljude-asocijalna..nije me to uopće rastuživalo,jer sam znala da JA hoću imala bi puno frendova.
jednostavno je možda takva osoba

_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

ejšan dobrodosla

ja ti nemrem nis pametno rec,pojma nemam....stvarno moze bit da ju to ne zamara,da je jedostavno takva,a opet moze bit da duboko u sebi pati zbog toga....

budu se javile ipak malo iskusnije mame,mozda one kazu nekaj vise


_____________________________

BEK 27.o5.o9.

I ja sam bila takva kao dijete..Nisam sa nikim voljela komunicirat...

I dan danas volim svoj mir.. Vjerojatno je greška u horoskopu...

_____________________________

10.09.2009 Gabrijela