razmišljate li vi, koji još uvijek imate žive roditelje, o njihovom "vječnom" odlasku? Ja da. Sjetim se koliko puta bi se naljutila na njih radi gluposti, čak se i izderala, uzimala ih zdravo za gotovo....a zapravo su ti oni koji su nas, ma kako spretno ili nespretno, vodili kroz život s najboljim i iskrenim namjerama!
Ponekad zamislim taj trenutak, kad čujem takvu vijest. Ne mogu ga zamisliti, to mi je kao znanstvena fantastika. Oduvijek su tu. I tad gorko zaplačem, prisjetim se svega...poželim im barem nekako uzvratiti 15 onog što su mi pružili, što su se za mene žrtvovali..
Vjerojatno im to nikad nećemo vartiti. Evo jedan poticajan teksta na koji sam naišla i rasplakala se:

 
Dragi sine/kćeri

.. Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti.

.. Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi
strpljiv.

.. Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.

.. I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me prekidati, saslušaj me!

.. Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo, prije no što si utonuo u san.

.. Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj.
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ti ušao u kadu.

.. Kada opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmijehom na licu.

.. Ja sam tebe naučio mnoge stvari:
pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom.

.. Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati.

.. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš slušati.

.. Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.
Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

.. Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku
jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si pravio prve korake.

.. I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti,
ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, želio samo
najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

.. Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog.
Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi
tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

.. Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću.
Vratit ću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za
tebe.

Volim te sine/kćeri,

Tvoj tata/tvoja mama !
 


_____________________________

U dobro vjeruje samo malo onih koji ga čine

 ja sam svojim sve oprostila...glavno da smo svi zdravi...život je takav i moram shvatiti da je to tako...

_____________________________

Alex 2.5.2009
pravi sam decko veliki :) stize mi brat 11.12. 2013

Moji su roditelji relativno mladi još, tata 48 god.a mama 45 tako da o tome još neželim razmišljati!

_____________________________

PATRICK 30.04.2008. 01:55h
MATEO 06.03.2010. 01:17h

nažalost ''život''se zna jako poigrati sa ''našim dječijim''životom
ni ja nisam o tako nećemu razmišljala dok nisam dovedena bila pred gotov čin i to radi drugih,ali nema veze jer ŽIVOT MORA DA IDE DALJE sa njima ili bez

---

Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi
tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

.. Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću.

---

ovo je tako teško.kako pomoći netkome kome je tško pomoći mi koji neznamo kako????

---

bolje da nisam ništa pisala jer sada ne mogu da prestanem
jučer je bilo mjesec dana da sam mamu pokopala i još se nisam ''natjerala''da odem na grob upaliti sviječu i staviti koji cvijet.....tako mi je to teško pogotovo jer su mi baka i mama ''zajedno''.
uhhhhhh

_____________________________

Život ponekad traži od nas više no što mislimo da možemo podnijeti.IPAK,vrijedi se potruditi!
zvrkić došao 17.06.2005.
zvrkica došla 08.12.2010.

ne volim razmisljati o takvim stvarima dok se tako nesto ne desi...mislim da iako se posvadjamo cesto (u zadnje vrijeme) znaju da ih volim bez obzira na sve...

po meni ljubav nije nikada diskutabilna

_____________________________

Život ponekad traži od nas više no što mislimo da možemo podnijeti.IPAK,vrijedi se potruditi!
zvrkić došao 17.06.2005.
zvrkica došla 08.12.2010.

Da,i meni padne na pamet kako bi nastavila živjeti bez njih,ali se brzo prenem iz tih misli,otjeram ih s uma,jer jednostavno želim uživati sa mojim roditeljima dok su tu.

_____________________________

Moje velike ljubavi
Nika 24.05.2006.
Ines 07.05.2010.

jako lep tekst, i stvarno coveka natera na razmisljanje...mnoge stvari o svojim roditeljima sam shvatila tek kad sam otisla od kuce, udala se i dobila Saru. Od tad su nam odnosi znatno bolji, jer tek sad neke stvati razumem.

u većini slućajeva -......neznamo šta smo imali dok to ne izgubimo

_____________________________

Život ponekad traži od nas više no što mislimo da možemo podnijeti.IPAK,vrijedi se potruditi!
zvrkić došao 17.06.2005.
zvrkica došla 08.12.2010.

Nažalost, nema tog teksta, i nema te riječi utjehe koja pomogne kad se to dogodi.....

nažalost draga,kad odem kod tate na grob ćesto me uhvati bol u srcu sto sam mu zamjerala neke stvari a danas kad sam majka vidim da je bio u pravu i da se je bojao da mi se nešto nedogodi,nadam se da mi je oprostio

opce ne zelim razmisljati o tome...a ovo sto je napisano je prekrasno.....

_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

tata od mm je imao 43, a moj 51, ni ja nisam o tome razmišljala, ali nažalost dogodilo se


_____________________________

H 07 E 09

MOjih vise nema.. Prestrasno je to kada izgubis roditelje- kao da te je netko iz korena iscupao ... Jos uvijek se osjecam izgubljenom bez njih, pogotovo kada dodjem doma i nitko me ne doceka...

< Poruku je uredio mirna -- 14.12.2009 22:43:37 >

tate nema već 2 god,hvala Bogu mama je živa i zdrava,da sad nemam nju,pukla bih.Neću objašnjavati što je danas napravila,ali to je jako veliko i pomogla mi je toliko da ne znam kako ću joj se odužiti.To može samo mama!!Mama,hvala,čuvat ću te da mi još dugo budeš tu.


_____________________________

lucija je svjetlo u mom životu
07.05.2005.

Tatu nemam vec dugih 18 godina, a zivot bez mame ne mogu ni zamisliti...

Vodila sam burno djetinjstvo ili bolje reci tinejdjerstvo....otisla do doma mlada....vracala se...ali sada kad sam zrela osoba i imam djete shvacam kako joj je bilo tesko gledati koliko grijesim a ne zelim njen savjet.
Sada kad su nasli tatu opet imam onaj osjecaj praznine i sutnje....opet sam ga izgubila

Ne zelim uopce razmisljati o gubitku, jer iovako ni dan ne mogu zamisliti a da ju ne nazovem i cujem joj glas

ne želim ni razmišlati o tome, kako bi dalje bez njih neznam....

_____________________________

sad sam mama za 5 :)
Tin, Iva, Theo Petar, Iris, Nino Lukas

...Nikad se ne prestani smijati, čak ni kad si tužna. Netko će se možda zaljubiti baš u tvoj osmjeh...

iskreno, sa svojima nema otvoren odnos...žao mi je zbog toga...uvijek znam čuti pa promijeni...pokreni ti razgovore...
nažalost ja ne mogu mjenjati njih ako več i promjenim sebe...koliko god se ja otvorim oni su konzervativne kugle koje ne daju da se vrti osim kako oni žele...

bilo je svega od sreće do tuge...od dobrih do ružnih trenutaka...i tako je i dalje...

nažalost svojima sam rekla otvoreno radi imovine da budu toliko razumni da njihovu smrt doživim kao gubitak a ne kao borbu za nešto što nije moje....

sve se svodi danas na to...kad umru imam njihov satn ili kuću pa ću to prodati...nitko ne gleda da više nečeš imati mamu...ej, aloooo MAMU!!!!...ILI TATU!!!

sama pomisao me naježi...

dok su živim imam dom...kad odu kad mi malena odraste ostat ću sama...muž je tu...ali krv je krv...shvatite ovo kako hoćete ali mene to pomalo plaši i rađe uopće ne pričam o tome...kad dođe morat ću se učiti nositi sa time...


_____________________________

"Dječji život je poput komada papira na koji svako ostavlja bilješku."

ni ja ne razmisljam o tome,nikad.nekako ne mogu....
a  tekst je predirljiv


_____________________________

Karlo.03.2009 mamin vragolan
Renato nam stigao-26.01.2011

ne zelim uopce razmisljati o tome

_____________________________

Ništa u životu nije tako loše, da nebi moglo biti i gore, ali ni tako dobro da nebi moglo biti bolje!! :))

Ja ne želim razmišljati o tome, jel mislim da bi se osjećala ko da mi je netko isčupao korijenje. MM je tata umro prije 4 godine,a mama ove godine i sa svojih 28 godina je ostao bez roditelja. Često veli da smo mi sve kaj ima. Ima sestre ali nije to to. Meni uvijek dođu suze na oči kad to veli jel mi je svekrvina smrt jako teško pala a o svojim roditeljima ne želim ni razmišljati na taj način jel kad do tog dođe nadam se da ću biti u nekim godinama kad ću to moći donekle podnijeti.

_____________________________

Mamine srećice 14.03.2009. i 2012.

Nažalost, ja sam bila prisiljena razmišljati o tome...tata je živio daleko ("privremeni" rad u Ch), jednog dana, dok sam još bila mala, pokušao je odustati od života. Kad sam već imala svoju obitelj i dvoje mališana, a moji bili već razvedeni, to je pokušala i mama, a prije tri godine i brat kojeg sam dobila kao tinejđerka i kad je bio beba kupala, hranila, učila prve korake. Nitko od njih nije uspio u svojoj ludoj namjeri, hvala Bogu, ali pomisao da će jednom stvarno otići, stalno mi je nad glavom. Kao da se neprestano psihički pripremam. Prije par godina, tata mi je obolio i lječnici mu nisu davali još puno. Ipak, pomisao da moja baka, koja je sa svojih 86 g. vitalna i pokretna, jednog dana više  ne bude tu...ne volim ni pomislit...

_____________________________

MAMA SA 6 ******

ona koja mi je zivot bila vec je otisla...moja baka...
a moja mama to nesmije niti misliti....mislim da zelim da je bog dugo pozivi jer je jako vec godinama bolesna..ali nekad zdravi umru prije nego bolesljivi..nadam se ...da ce i ona tako..
a otac ko kolac...oprostila sam mu mnoge stvari a bog je zadnji....svejedno ne zelim da umru...nikada ako je moguce...a znam da nije...ali eto vjerujem da cu ih sresti tamo gore zauvijek...gdje je bog stvoritelj..