Jedan od uzroka kontradiktornih izjava majki i stručnjaka jeste – selektivno pamćenje. Kad psiholozi općenito upitaju majke da li vole provoditi vrijeme sa svojom djecom, ogromna većina će reći da, jer pritom misle na zabavne aktivnosti poput čitanja knjige ili igranja u parku. Međutim, kad ih specifično pitate da opišu svoju stvarnu dnevnu rutinu, one se sjete sati koje su provele pokušavajući obući svoje dijete ili ga spremiti za spavanje.
Ja općenito mislim da roditeljstvo apsolutno nije divno....Prekrasno je imati dijete, voljeti ga, gledati njegov napredak i rast, vidjeti ljubav u njegovim očima....Ali činjenica jest da je i to vrlo naporno, iscrpljujuće, da je vrlo odgovorno.
Da se mene pita, rekla bi da mi je život bio ljepši prije djeteta jer sma sama bila lepršava, slobodnija, otvorenija, zvuči sebično, ali iskreno govorim. Život od kada sam mama mi je puno ispunjeniji i ima više smisla, ali sam puno više u grču i manje sam poletna, puna sam brige i nikad se ne mogu opustiti ono baš do kraja, uvijek je neka kočnica tu.
Primjer ovoga je i što kada je Vita od sestre bila mala glupirala sam se s njom 100/h i uživala u svakoj minuti, ali ona je imala mamu za odgajanje i ja sam se brinula samo za "glupiranje". S janom se i kod glupiranja moram brinuti o pravilnom usmjeravanju.
Uz to, različito je biti roditelj na porodiljnom kada ti je samo na pameti dijete i njergove potrebe, a drugačije je biti zaposlen roditelj koji ima 100 frustracija na poslu, dođe doma, dočekaju ga kućanski poslovi.
NIje lako, i meni zaista nije SAVRŠENO, niti ću reći da sam počela živjeti kada sma rodila. Dijelim svoj život na život prije Jana i poslije Jana i svaki ima svoje prednosti (i nedostatke)....
Možda sam malo skrenula s teme, ali eto, sasvim iskreno....
_____________________________
JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!
"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-