ne znam kako uopće počet pisat,naime ja i mm smo oboje nezaposleni.ja godinu dana već,a on 8 i pol mjeseci. iscrpili smo već sve mogućnosti,na rubu snage,bez imalo nade u novo zaposlenje.imamo dvoje djece,a božić dolazi,kako im objasnit da im ne možemo priuštit sve ono što su lani imali.toliko se jadno osjećam,bespomoćno.znate onaj osjećaj kad kucate na vrata,a nitko vam ne otvara.

ooo jako mi je poznat taj osjećaj bespomoćnosti zato suosjećam sa tobom jer smo u istoj situaciji
isuse kako zalosno,sta smo dočekali .... ja ti jedino mogu poslati hagic ako ce ti nesto znaciti i samo se nadam da ce to uskoro biti iza nas i da ce doci neka bolja vremena

oh, vjerujem da smo se sa ovim kriza više manje svi prepoznali....nadajmo se da će skoro biti bolje, ja vjerujem da hoće.....

Draga anonimna, ajde reci kolika su ti djeca? Mozda mogu nesto pronaci sto bi im uljepsalo Blagdane. I sama sam u istoj situaciji,mm i ja ne radimo, zivimo sa mojima, i na tome smo Bogu zahvalini za cijeli zivot. Kada je najcrnje, negdje se otvori "prozor". Ne daj se. Ako mozes, posalji mi pp. Klikni na moj nick pa ces valjda dobiti tu mogucnost.

žao mi je
ja neradim 3g,mm evo nakon 11mj konačno našao posao
hvala svekijima na pomoći

_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."