za kažnjavanje radi kažnjavanja nisam...pa tako ni za fizičko...
ali discipliniranje djeteta je nužno...
postoje mnogi načini discipliniranja...kako dijete raste sve ih  je više...pa se lakše odlučiti za neku nefizičku metodu...
dok je dijete maleno ponekad zaista ne vidim drugog načina nego dva puta po guzi...
ne mislim da je to kažnjavanje ni zlostavljanje...niti da će djeca imati radi toga bilo kakvu traumu...
mjeru naravno treba imati u svemu pa tako i u tome...

i ja sam protiv toga da se djete mlati. postoje metode gdje ne moraš dignut ruku na djete a da zna da je tvoja zadnja. ja sam kao djete više strahovala kada je mama dreknula nego ako bi dobila po guzi.meni je povišen ton znak da je vrag odnio šalu.

_____________________________

mm & ja..18.12.2002.
Samuel... 30.12.2008.
Mila....???

Upravo sam ga po guzi...   Danima je opsjednut roletama i nikako da prestane vući trake... danas ju je opet uspjeo povući, roleta je pala, a traka pobjegla iz mehanizma.. Uspjeo je pokvariti već 3. roletu... MM će opet imati posla navečer.. Stalno ponavljam ne, ne, ne... i eto ga opet. stojim kraj njega, kažem nemoj, roleta će pasti, a on ignorira.. toliko o teoriji i praksi...

[Sadržaj poruke je obrisan]

[Sadržaj poruke je obrisan]

Ma ne tučem ja dijete za takve sitnice... vrlo rijetko mi pobjegne ruka. Ali s ovim roletama me stvarno izluđuje.. a ako ga po guzi kao danas, uopće ne plače, kaže samo mama sada puhaj ili zašto se ljutiš?...teška kazna

Možda sam ga trebala staviti u krevetić, ali bilo je još prerano..

[Sadržaj poruke je obrisan]

liliviana-sviđa mi se tvoj pristup odgoja

_____________________________

idem micat rit...

[Sadržaj poruke je obrisan]

 Drage moje, moje je generalno: protiv! Ali ova kampanja me podsjeća na famoznog dr- a Spocka koji je bio popularan 70-ih poput današnje Penelope koji je među prvima progovorio protiv fizičkog kažnjavanja djece, a vjerujem da je tako odgajao svog sina. Koliko mu je to pomoglo, ne znam, ali nije uspio sačuvati sina da ne digne ruku na sebe. Vjerujem da to ništa ne mora značiti, ali, njegovo je dijete imalo, očito, velikih problema koje nije moglo riješiti, tako da ni taj aspekt nekažnjavanja nije baš imao utjecaja. A to, kako je u sličnoj temi bilo: "Kakvi to roditelji tuku svoju djecu", moglo bi se ponešto...Imala sam priliku prisustvovati kad je jedna mama došla po svog dvoipogodišnjeg mališu u vrtić (mama-psiholog po profesiji), mališa nije htio doma pa je mamu nogometaški lupao nogom po cjevanici, svom snagom, a ona mu se smješkala i govorila: "Pa nemoj tako prijatelju!" E, pa drage moje, ja vam moram reći da su moji mali "prijatelji"- isto stari blizanci, dobili po guzi kad su me mlatili nogama jer se nisu dali presvući, to vam kažem bez srama i bez osijećaja krivice iako, kažem nisam "za" i to je krajnja mjera. Jednom će odrast u odrasle ljude, imat će gomilu prijatelja, i mi (roditelji) bit ćemo tu i kao podrška i kao pomoć, ali ne želim da se dogodi da dijete diže ruku na mene, ni sad ni kasnije, a da se to ne smije oni shvate i u ovoj dobi. Naravno, ispred toga je uvijek objašnjenje da se to ne smije, da boli. Ali i mnogi se, kao i ja, nađu u zamci, pa generaliziraju, poput onoga "Ista sam i isto odgajam svu svoju djecu". Nisu sva djeca jednaka, a mi nismo strojevi, kao ni naši malci pa da ide sve kao po traci. Valjda bih mogla nabrojat na prste jedne ruke koliko je puta Dina (danas 14 g.) dobila po guzani. Jednostavno nije bilo potrebno, bila je razumno dijete kod koje se sve moglo rješavat objašnjenjima i blagom riječi (jednom je dobila nakon mog obješnjenja da se ne naginje kroz prozor jer je vrlo opasno, ponovila isto s pola trupa nagnuta preko prozorskog okvira, imala oko 6 g.). S 2. malcem bilo slično, no blizanci su uporni i ustrajni i sva objašnjenja i molbe prihvate teorijski, ali od svojega ne odustaju (iako imamo zaštite na utičnicama, i nakon što je jednog stresla struja nakon guranja nastavaka za mikser u utičnicu) i dalje guraju prste i slamčice. U takvim slučajevima više ne objašnjavam i istog trena je ružna sankcija tu, pa zar da čekam da ga još koji put stepe?! Možete me i osuđivat i možemo svi mi razmišljat da bi mi ovako ili onako, ali nitko od nas nije u tuđoj koži, i nisu sva djeca ista. Nama je inače glavna sankcija "hlađenje u sobi", u slučaja histeričnog bacanja (sebe) ili stvari na pod i to najbolje djeluje". Malca odvedemo u njihovu sobu i objasni mu se da je to zato i zato, nakon kratkog vremena onaj tko ga je odaslao dođe po njega i povede ga bez ljutnje i sve ok. MM-u djeluje već pričica koja započne s "Sad ćeš ti napraviti ovo, pa ću ja ovo, onda ćeš ti ovo..." sve u tonu pričanja bajke. Dok dođe do kraja, kriza je prošla. Ja često urlam pa ne djeluje, oni nikom ništa, ja u komi. Ajme, pa, nisam ja jedina ovdje, sorry, svima


_____________________________

MAMA SA 6 ******

krky prava mama sa pravim iskustvom
hvala krky


_____________________________

idem micat rit...

super si to napisala krky!

kada čitam što rade tvoji blizanci, izgleda mi kao da opisuješ mog malog na kvadrat. i on je takav: beskrajno uporan...

 Hvala vama, drage curke, na podršci, ja pomislila:"Ajme, kad sad navale na mene". Ipak, nije baš kod nas sve tako uređeno, dotjrraju me do pravog jada i suza, jer bih sve prije nego "to". A možete li zamislit mojeg šoka kad sam nakon dva " razumna i poslušna djeteta, dobila dva malca koji su sa 10-11 mjeseci udarali glavama u pločice na podu, uz vrištanje, a ja ne bih razumjela što hoće. Tada sam bila toliko bespomoćna i uz svu svoju "stručnost" nisam znala što da radim. Ponekad bi podmetnula papuču, al oni pi otpuzali dok ne bi udarili tako da se čuje. Kad bih ih digla na ruke, bacali bi se unazad itd. I kad mi netko kaže da je "biti teta u vrtiću", teško, ma daaaj. Najteže je (ali i najljepše) BITI MAMA! 

_____________________________

MAMA SA 6 ******