za one koji nisu za nikakve fizičke kontakte u pogledu kazne...
montessori pedagogija ima zgodno rješenje...ako je dijete nervozno,ljuto,agresivno,dajte mu nešto na čemu te svoje osjećaje može slobodno izraziti...bio to jastuk ili strunjača koju može izudarati ili bacati,plastelin ili glina od koje može nešto napraviti i kasnije to "potrgati" bez stvarne krivnje,papir koji može iskidati,izrezati...
ovaj primjer sa strunjačom vidjela sam u primjeni u jednom vrtiću u sl.brodu i mogu reći da pomaže...

a za one koji smatraju da blagi udarac po turu ili prstima djetetu neće znatno naškoditi i nanijeti mu psihičke,nepopravljive posljedice...slažem se da djecu ne treba tući,ali ako nikome od nas koji smo tu na rr ništa nije bilo od kojeg udarca po guzi,pa neće ni današnjoj djeci ništa biti...

sve je stvar osobnog odgojnog stava i odabira...

Oprostite cure... ali ja NIKAKO nisam za batine!!!
mene moji nisu tukli... i ispala sam sasvim normalno i pristojno dijete... ja moje dijete ne tučem i ona je pristojna i poslušna djevojčica... od prvog dana njenog rođenja njoj su postavljene neke granice koje ona ne smije prijeći... Sjećam se imala je svega 7 mj i mm i ja smo joj 20 puta rekli neka ne vuče stoljnjak jer će sve pasti i ona je normalno vukla.. dok nije sve bacila dolje... i kasnije mm se dignuo i rekao:"Sada ideš u sobu! dignuo ju je i odnio u krevet ona je plakala... kasnije nakon 10tak min smo došli po nju... ali to je naš odgoj... ona i dan danas ne dobi batine već za kaznu ima sankciju ili ide u sobu ili nema navečer crtana ili ne može van na biciklu isl. Mi ispoštujemo zabranu ona se ljuti, ali prihvati... i stvarno nemam sa njom nikakvih problema.

_____________________________

imam dvije ljepotice jedna ljepša od druge

još bih samo nadodala da dijete koje se tuče uči kroz batine riješavati stvari!

_____________________________

imam dvije ljepotice jedna ljepša od druge

Svaka ti čast onda.
Iznmke uvijek postoje.

_____________________________

PETRA 19.05.2006.
SAMUEL 19.08. 2008.
1 anđeo
REBEKA 20.07.2012.

i ja bas ovo citam i muku mucim sa svojom malom koja ce uskoro 11mj...i kako da kaznim dijete kojem se jos uvijek nemogu objasnit neke stvari,a nemrem ju ni udarit po guzi...jer nju to nis ne boli..
..a bogme nemrem ni ostavit ju solo u sobi...kam bi ju stavila na pod,na krevet..u kindac

kaj se tice batina nisam ni ja za batine....ali da se dijete nesmije malo lupit po guzi...
nebude djetetu nikaj .....samo povrijeden ponos


_____________________________

BEK 27.o5.o9.

sad bas sibat bebu ili sta drugo lupat ju necim naravno da to nije normalno uhh to rade ludaci ali umjereno ako bas nestolose napravi ako se to mogu zvati batine neznam njeznoo ipak su oni jos mali eno hrabri telefon zove djecu ako ih se tuce da ih se zove ..sad bas tolko  tuc djecu da poplave to nebi nikada joj uzas ko zlostavljanje djece

_____________________________

moja mala cura je moje sve...

ma ok tu se ne govori o onim izviljavanjima nad djecom....nego o onom blagom udaranju po guzi....(barem sam ja tak skuzila da je post o tome)....a za one ludjake sadiste kaj se izivljavaju na djeci ..njih i njihove frustracije na goli otok pa nek tucaju kamen.... nek se medusobno soraju...

_____________________________

BEK 27.o5.o9.

Ja mislim da ne triba dite tuć u smislu udaraca po tijelu, bože sačuvaj, ali dica znaju bit jako zločesta i bez povoda i razloga... tipa, bacanje na pod u dućanu jer nije nešto dobilo i sl... I za takve slučajeve, imam božemiprosti, šibu. Malo po guzi, i to je to. NIKAD bez razloga i za gluposti, samo onda kad napravi nešto loše unatoč upozorenjima. Mene i moju braću je otac divljački mlatio cili život, i kad bi u svojim postupcima prepoznala djelić onog šta je on činija nama, ubila bi se. Ipak, ma koliko mi teško to padalo, disciplina mora postojati u nekom obliku. I granice treba postaviti dok se još može.

_____________________________

Biti manjina nekad nije najpametnije, al'' je to mnogo bolje nego biti većina, ako je većina ovakva kakva je. Ne dajte se primitivcima. Ova bajka će se završiti. Pretvorićemo se u bundeve, u miševe, u konje...
A miševi smo već i ovako.

Pa ovako..imam primjer kako se batine mogu i ne moraju obiti roditeljima o glavu. Ja sam bila osjetljivo i dobro dijete, ali naravno znala sam svoje izluditi i dobiti batina. Kad je to činio moj otac nisam imala osjećaj da sam to zaslužila i nisam mu to oprostila. Nekako sam imala osjećaj da liječi svoje frustracije. S mamom je bio drugi slučaj, znala sam dobiti po guzici i točno sam znala zašto, danas se uopće ne sjećam takvih situacija, niti joj zamjeram. Mislim da dijete itekako osjeća razliku!

ja osobno nisam mozda par puta dobila batine ko dijete,i tu svoje roditelje jako cijenim jer mislim da batine nisu rjesenje problema.ja svoju miu mozda sam par puta po guzi istukla,i toliko sam se lose poslije osjecala i obecala sam sebi da cu se potruditi da to vise ne radim.i sad sto je starija,to mi je teze udariti ju.npr.jucer je otisla s prijateljicom u drugu ulicu bez da mi se javila,i dok sam je trazila premrla sam,ali kad sam je nasla nije mi ni palo na pamet da je istucem,sjele smo i lijepo,smireno sam joj rekla da to vise ne smije raditi jer se ja onda prepadnem da joj se nesto nije dogodilo,i hvala bogu toliko je razumna da shvaca sto joj govorim i znam da vise to nece ponoviti,ali ipak je malo plakala jer se prepala da cu galamiti na nju,i mislim da batine nisu pravilan odgoj djece.ja nekad kad zagalamim na miu kod svojih,oni odmah na mene da kao ne smim galamit na nju,da nisam normalna,i to mi se stvarno sviđa kod mojih roditelja.


_____________________________

mjenjam potpis....

Moj Dajo je dijete s posebnim potrebama, iako ima skoro 6 godina, on je još uvijek na razini 1 godišnjeg djeteta, puno se s njim razgovara, bilo ja, bilo moj suprug i njegov otac, kada prevrši mjeru i stvar krene po njegovom opasnosti, dobije krevet, ne dugo 10-15 min, za njega sve dulje baš nema smisla. Po guzi je dobio par puta vidjeli smo da to ne vodi k boljemu, već na gore pa smo od toga odustali.
Osobno mislim da isto kako mi odrasli ponekad puknemo jer dosta nam je svega da tako i djeca ne mogu se uvijek suzdržati i vrlo često puknu ali dok mi znam to i kontrolirati, oni ne znaju....

Drage mame, ja sam završila za odgajateljicu i 3 god sam slušala i učila o nekakvom primjerenom odgoju i ponašanju prema djeci. Tako nadobudna mislila sam da sam spremna za taj zadatak... Sad moram priznati da mi se čini da velikim dijelom nisam spremna na "kažnjavanje", dovesti u red dijete koje je toliko tvrdoglavo i inatljivo. Naravno da pokušavam ponavljati 100 puta i objašnjavati, ali nikako da upali, moja mala (2,5g)je jako pametna ( nije poanta da se pohvalim) i jako dobro zna šta se smije a šta ne, ali to njoj ništa ne znači, kao da voli izazivati i dovoditi me do ruba živaca. Mogu shvatiti da je dijete živo i puno energije i da to treba izbaciti iz sebe, ali ne mora to biti baš na stvarima koje ne smije i na način da uporno radi ono što ZNA da se ne radi.
Nikad nisam bila za "batine" i za iskaljivanje svojih frustracija na djeci. Ako odrasli imaju problem neka ga riješe dalje od djeteta.
Moj problem, a vjerujem da nisam jedina, je taj što mene moje dijete frustrira svojim ponašanjem! Nisam sigurna da ovakve situacije mogu proći kaznom "u sobu", dogovaranjem, objašnjavanjem i sličnim metodama, već "po riti" i to da malo i zaboli....
Zadnja 3 dana sam totalno žalosna i ljuta na sebe, jer se osjećam kao da nisam dobra mama jer ju stalno moram kažnjavati i vikati na nju....
Ako ima koja od vas savjet neka mi ga da, jer mi je ovakva situacija već došla do grla...!!!

jamama :

Ti nikako nisi jedina mama koja je ponekad prepuna ideja na koji nacin kazniti inatljivo dijete. Ako neka zena nije tako reagirala kod inacenja 2.5 godisnjaka, onda je zasigurno na tabletama za smirenje i ona se ne racuna.
Dakle, ja imam 4 djece, i bilo je tu i po guzici (rijetko, no trebalo je), zatim sjedenja u time-out zoni, uvjeravanja svih vrsta, cak i podmicivanja (ako oni nesto onda cu ja nesto), deranja, cak i plakanja s moje strane, jer nikako drugacije nisam mogla kroz glavu svog 10-godisnjaka, i izazivanja griznje savijesti. Pred spavanje nastojim odvojiti nesto vremena za svakoga, poljubiti ih zazeljeti laku noc,  ispricati im kratku pricu ili ju procitati i to je to. Kad zaspu svaki put imam griznju savijesti da sam u datim trenucima postupila nerazumno, no u jutro svane novi dan, nova iskusenja i nove radosti. Nemam granicu do koje cu ih voljeti, no zato imam granicu za neposluh, a to rijesavam kako najbolje znam i umijem. Zato, draga, ne daj se, tek si zapocela.

hvala mamacita, trudim se biti što mirnija, naravno da volim svoju malecku i da ju grlim i ljubim u svakom trenutku i posvećujem joj maksimalno pažnje, osim onda kad se baš naljutim jako, ali evo dovede me do trenutka kada počnem sumnjati u sebe. Pogotovo kad mi moja mama kaže da je kod nje dobra, da nije takva. Nije ni njoj "zlato" jer je živa i puna energije,ali je drukčija nego doma.

Nije svako dijete isto i ne ide sa svakim djetetom odgoj jednako. Treba puno strpljenja i pažnje, a nekad i koja batina po guzi (kad drukčije ne ide). Mislim da trebaju znati što se smije, a što ne i to im jasno pokazati i to već od malih nogu.
Znam da je to sve u teoriji lako, ali i ja nekad puknem i derem se i vičem, kada me dovede do ruba živaca...