Na nas u zadnje vrijeme previše... Uvijek nam je  u glavi da trebamo štediti i bilo kaj si priuštimo  prati me osjećaj krivnje... Još pogotovo, jer je MM jedini u radnom odnosu..  A koliko god mi štedili, nikada nećemo imati dovoljno da bi kupili stan ili zidali kuću bez kredita..  Meni je to tako obeshrabrujuće...   Ne mogu se naviknuti na život u takvoj nesigurnosti (dijete socijalizma)...

Čini mi se da ponekad zaboravljamo biti zadovoljni time što imamo.. Kako vi podnosite nedostatak novaca?

ne razmišljamo o tome previše i ne opterećujem se
ne trošim previše kupujem osnovno
ako bude frke obitelj će nam pomoći dok se ja ne vratim na posao

a uvijek postoji opcija prodaje stana na moru ako ne daj bože bude gore(pa isplatimo kredit koji imamo a još bi nam i ostalo)
ali to je zadnja opcija i to ako mužu posao ne bude išao kako treba
ali ne vjerujem
posla ima sezona se zahuktava

Vidiš Puli kod nas je problem u tome  da nemamo nikoga tko bi nam pomogao u frci.. zbog toga nas je još više  strah, jer znamo da samo od nas zavisi budućnost našeg djeteta. I mi imamo kuću za prodati, nadam se da ćemo ju brzo prodati, jer za sada imamo samo troškove s njom i mrtvi kapital...

Aloha cure moje!
Evo da se i ja javim. Nažalost nemam više internet, tako da ću Vas rijetko kada moći posjetiti. Rzlog što više nemam internet je sljedeći; naime imala sam Vip homebox i bezobrazno su počeli slati previsoke račune, a obzirom da nemam baš love na bacanje, ja ga otkazala. A sada da se vratimo na temu neimaštine !
I bojim se i ne, ne znam kako da objasnim! Sve što MM i ja imamo, sami smo stekli, nismo se imali na koga osloniti za bilo kakvu pomoć. Tko da gledajući s te strane, ako smo mogli sami ovih 10 godina, pa nadam se da će se tako i nastaviti. Još jedan plus je taj što sam ja borac i ne predajem se tako lako. Radim od svoje 15-e godine i nije mi problem ništa raditi. Bio je čak i period u životu prije 4 godine kada mi je bilo dosadno pokraj stalnog zaposlenja ( poslovođa u trgovini ) da sam si našla i honorarni posao kao spremačica ureda. Napominjem da nije bilo zbog novaca, nego iz čiste dosade. Optimista sam , pa sam tako i optimistična da ću u životu uvijek imati dovoljno, ne previše, ne premalo, samo dovoljno !

ja nasreću imam super bratića koji će nam posuditi nešto na duži rok ako bude frka

valjda sam zato ok

Može Mirna, kad god poželiš, ja sam uvijek za!

Mislim da nedostatak novca uvijek utjece na obitelj i da je on glavni razlog za svadu. MM i ja dobro zaradujemo pa trenutno nemamo problema s novcem kako je u ljudima da bi uvijek sto vise u proljece krecemo graditi stanove za prodaju, sami, dignut cemo jako veliki kredit da bismo to isfinancirali naravno uz novce koje smo zastedili i moram priznati da me toga dosta strah jer cemo imati veliku ratu kredita i nece ostati bas novca za potrositi na sto smo sada navikli, ali zato ce nam se valjda to isplatiti, nadam se.
Inace kroz razlicite zivotne faze sam prosla od previse pa do premalo novca, ali tada nisam bila nesretnija ili sretnija nego sada, novac te ne cini sretnim, ali je lijepo ako ga imas. Najvaznije je da se slazes i volis s muzom i da su nam djetesca nasa zdrava i sretna a ostalo je onda lakse.

Mi na svu sreću za sada imamo dovoljno novca za normalan život. Kuću smo dobili, polako je namještamo kad uhvatimo nešto novca, ali neidemo u kredite da bi bila odmah sređena! Muž radi u državnoj firmi,  poslije posla radi doma, je da se baš i ne viđamo ali živimo od tog posla. Ja se nemam kuda vratiti poslije porodiljnog tako da ću morati nešto potražiti jer je ipak lakše sa dvije plaće, inače će mi se muž osušiti

_____________________________

"Dok je prije postojalo samo jedno bez čega ne mogu živjeti, sada je nastalo dvoje.
Nije bilo diobe - moja se ljubav nije sada podijelila između njih; nije to bilo tako. Prije kao da mi je srce naraslo, nabujalo do dvostruke veličine u tom trenutku."

Moram priznat da me nedostatak novaca brine.
Radila sam do 4 mjeseca konstantno od faksa i nisam nikada morala razmišljati kaj ću i hoću li kupiti. I sad kad sam otišla na bolovanje odjednom sam bez ikakvih primanja bila mjesec i pol, a osim toga plaća mi se smanjila za 1.500 kn i šok. Naravno, tu je i mm sa svojom plaćom, ali mi je promjena bila odjednom totalno čudna. Plus činjenica da je moja plaća veća od njegove. Al kaj veli Puli, u slučaju nužde ima nam tko uletit s parama, pa se i ne moram brinuti previše.
Samo kaj je to nekak jače od mene. Naučiš se da imaš koliko ti treba, i onda odjednom pitanje: a kaj sad?
Ali hvala Bogu, nije tako strašno da se ne može progurat iz mjeseca u mjesec.

Majo nisi valjda dobila otkaz nakon što si ostala trudna???!!!

ja nemam ni djece, ni auta, ni vikendice, ni kuće, ni stana, ni uvijeta za kredit, nemamo nikog tražiti za pomoć ni jedni roditelji nemaju, imam muža kojeg obožavam, zdravi smo Bogu hvala, ali takva nam je situacija i nismo jedini, pusa svima!

Nisam zato, nego zato što sam radila svaku nedjelju pa mi došla radna inspekcija i ja im to rekla i dobio veliku kaznu.Ali nije mi žao, imala sam plaću 1800kn, neću se zbog toga opterećivati, nadam se da ću naći neki normalan posao bez rada nedjeljom

_____________________________

"Dok je prije postojalo samo jedno bez čega ne mogu živjeti, sada je nastalo dvoje.
Nije bilo diobe - moja se ljubav nije sada podijelila između njih; nije to bilo tako. Prije kao da mi je srce naraslo, nabujalo do dvostruke veličine u tom trenutku."

Kad čujem tak neš, odma mi je zlo. Jadne žene rade po cijele dane, vikendima, stalno, a plaća 1800 kn?! Katastrofa!

mi uvijek imamo za osnovno,hrana i stan i sada kada dode beba cemo imati,nemamo za luxuzno ali moj muz uvijek nalazi neke nove izvore prihoda pa se ne bojim.Prije mi je znalo biti muka ako si ne bi priuštila neke cipele ili sl, a sada su nam prijoriteti nešto drugo pa te novce dajemo u novu sobu,uredivanje stana. Onako,pomalo. Nije lako ali se moze. Teze je nego prije ali se može.cak prije oni koji bas na nikoga ne mogu racunati,znam masu takvih primjera.  

_____________________________

mm & ja..18.12.2002.
Samuel... 30.12.2008.
Mila....???

Meni je muka kad odem na plac kupiti voće i povrće, zbilja je užasno preskupo. S obzirom da imamo četvero djece, u današnje vrijeme, zbilja to treba prehraniti a da ne kažem ostale stvari.
Cijene su jako otišle gore a plaće su ostale iste (porodiljne su mizerne) i to se zbilja jako osjeti.
Kako će biti dalje, sam Bog zna, ali iz iskustva, čini mi se sve gore, nikako bolje. Inače nisam pesimist ali nikad nije išlo na bolje pa zašto bi sad krenulo.

Baš dobra tema....Ja sam se zadnjih par godina (od kada sma se zaposlila) brinula samo za sebe i svoje potrebe..Bila su tu putovanja, pa uređenje stana, pa cipelice, roba.....Uglavnom guštala sam 100/h.....