[Vsebina sporočila je bila izbrisana]

http://www.youtube.com/watch?v=FVJqRLU3J0I&feature=related


ovo je mene tako dotaklo...rasplakalo me.... curke koje ste mi se javile-anne ovo obavezno pogledaj!!



_____________________________

mm & ja..18.12.2002.
Samuel... 30.12.2008.
Mila....???

vidjela sam to ranije....odlično....svakako za pogledati

Leptir
Čovjek je pronašao kukuljicu leptira. Jednog se dana malena rupica otvorila; sjedio je i gledao leptira nekoliko sati kako se bori i muči da prođe kroz tu malenu rupicu. Tada se učinilo da se prestao micati. Činilo se da je došao do kuda je mogao i više nije mogao dalje.

Tada mu je čovjek odlučio pomoći, uzeo je malene škarice i proširio otvor. Leptir je tada lagano izašao, ali imao je debelo tijelo i malena, kržljava krila.

Čovjek je nastavio gledati leptira jer je očekivao, da će svakoga trenutka, krila se povećati i moći će nositi veliko tijelo, koje će se smanjiti s vremenom.

Ništa se nije dogodilo! Štoviše, leptir je proveo ostatak života puzajući sa svojim debelim tijelom i kržljavim krilcima. Nikad nije uspio poletiti.

Što čovjek u svojoj brižnosti nije shvatio je da su tvrda kukuljica i veliki napor leptira kako bi prošao kroz maleni otvor bili prirodni način da se tekućina iz tijela prenese u njegova krila i tako mu omogući letenje.

Ponekad su borbe upravo ono što trebamo u životu. Da nam je priroda dozvolila da kročimo kroz život bez ikakvih problema, okržljala bi nas. Nebismo uspjeli biti snažni i nebismo se naučili boriti.

I nikada nebi poletjeli ...

 Bravo Troubled.      

_____________________________

Leon 19.04.2007

Banka sjećanja
Jedan čovjek star 92 godine, mali, dobro držeći i ponosan, koji je svakog jutra u osam sati bio komplet obučen, sa modernom frizurom i savršeno obrijan, iako je skoro sasvim slijep, danas se doselio u starački dom.
Njegova 70-to godišnja žena skoro je umrla i time selidbu u dom učinila neophodnom.
Poslije mnogo sati strpljivog čekanja u holu doma, ugodno se nasmiješio kada su mu rekli da mu je soba spremna.
Dok je upravljao svojom hodalicom ka liftu, opisao sam mu njegovu malu sobu, uključujući i rolete koje su bile na prozoru.
"Sviđa mi se" rekao je sa entuzijazmom osmogodišnjaka kome su upravo pokazali novo štene.
"Gosp. Johns, još uvijek niste vidjeli sobu, pričekajte još malo."
"To nema nikakve veze s ovim" odgovorio je.
"Sreća je nešto o čemu odlučujete unaprijed. Da li će mi se sviđati soba ne zavisi od toga kako je raspoređen namještaj, već kako ja rasporedim svoje misli...Već sam odlučio da mi se sviđa. To je odluka koju donosim svakoga jutra kad se probudim.
Ja imam izbor: mogu provesti dan u krevetu brojeći teškoće koje imam sa dijelovima tijela koji više ne rade, ili mogu ustati izkreveta sretan zbog onih koji još uvijek rade.
Svaki dan je poklon, i dok su mi oči otvorene, mislit ću na novi dan i na sve sretne uspomene koje sam odložio baš za ovo doba svog života. Starost je kao bankovni račun. Sa njega podižete ono što ste uložili.
Moj savjet vam je da uložite mnogo sreće u banku sjećanja!
Hvala vam za vaš dio u banci sjećanja. Ja još uvijek ulažem!!"

Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću:

1. Oslobodite svoje srce od mržnje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Živite jednostavno.
4. Pružajte više.
5. Očekujte manje.

Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete
nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je Dosada zijevnula treci put,
Ludost je, uvijek tako luda, predlozila:

"Hajdemo se igrati skrivaca!
Tko se najbolje sakrije, Pobjednik je medju osjecajima."
Intriga je podigla desnu obrvu,
a Radoznalost je, ne mogavsi presutjeti, zapitala:
"Skrivaca? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", zapocela je objasnjavati Ludost,
"u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu,
i koga zadnjeg pronadjem, taj je Pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Odusevljenje.
Sreca je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada nista nije interesiralo.
Ali nisu se svi htjeli igrati.
Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju.
Ponos je mislio da je to glupa ideja,
iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj koji se sjetio predloziti igru.
Oprez nije htio riskirati.
"Jedan, dva, tri..." pocela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta.
Velikodusnost se nikako nije mogla odluciti gdje da se sakrije
jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja.
Ljepota je uskocila u kristalno cisto jezero,
a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.
Sebicnost je pronasla skroviste, ali samo za sebe!
Laz se sakrila na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana),
a Pozuda i Strast u krateru vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.
Kada je Ludost izbrojala 999.999,
Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun", zavikala je Ludost i zapocela svoju potragu.
Prvu je pronasla Lijenost, iza najblizeg kamena.
Ubrzo je zacula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha.
Slucajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebicnost se nije trebalo niti traziti.
Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom.
Od tolikog trazenja Ludost je ozednila,
i tako u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste
pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju zita,
Tjeskobu u izgorjeloj travi,
Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana),
a Zaborav je zaboravio da su se uopce igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaci.
Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se vec razbijesnila, ugledala je ruzicnjak.
Zasla je medju ruze, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla,
pocela udarati po prekrasnim ruzinim pupoljcima.
Odjednom se zacu bolan krik.
Ruzino trnje izgreblo je Ljubavi oci.
Ludost nije znala sto da ucini.
Pronasla je Pobjedu, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti
i na posljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjecajima, ali je ostala slijepa,
a Ludost je prati gdje god ide.

htjela sam nešto iskopirati pa nisam uspjela  

< Poruku je uredio 3curke -- 28.10.2008 15:47:19 >

prekrasna misao
jako se trudim ne uzimati nikoga zdravo za gotovo....mislim da je to jedna od najvažnijih stvari

a gdje je nestala sličica????
vrati jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee

< Poruku je uredio troubled -- 28.10.2008 15:47:38 >

a znači ti si ju vidjela
ops kaj sam onda napravila?

Never take someone for garanted.
Hold every person close to your heart
because you might wake up one day
and realize that you've lost a diamond
while you were too busy collecting stones...

< Poruku je uredio 3curke -- 28.10.2008 15:52:07 >

hej, troubled, uspjela sam, ovaj put sam prepisala.

 iako je i sličica bila jako lijepa

maknula sam sličicu jer sam ju iskopirala s frendovog fun spacea na facebooku, pa se onda otvori njegov profil ak na nju klikneš. Zaštita privatnosti.

ja nisam na facebooku pa je meni otvorilo početnu stranu da se registiriram kad sam kliknula

i, jesi?

nisam
ne sviđa mi se što ne mogu prvo škicnuti, pa se onda odlučiti....
ne volim ići naslijepo....uglavnom....