Moj Đurac u zadnjih par dana počeo je opasno sa siljenjem. Čim nešto nije po njegovom baca se, dere, sili, urliče, udara... Moram priznati da me iznenadila ta faza i nisam sigurna kako bi odreagirala?
Danas je nakon takvog ponašanja dobio malo po guzi što nije urodilo plodom, pa sam ga zatvorila u boravak samog( to mi je jedino palo na pamet) i nisam mu dala van sve dok se nije smirio. U početku je urlao, lupao, protestirao, ali brzo se smirio i kad sam ga pustila samo se mazio i nije me više pokušao udariti.
Kako je najbolje reagirati na takvo ponašanje? Kako ga vi riješavate?
Ima 17mj pa je još prerano za neke razgovore, ali za silovno ponašanje izgleda nije.
Malo o.t., ali nema me zadnje vrijeme na raji jer sam u strci s vremenom, ali baš mi nedostajete.

_____________________________

Samo luda mama...

[Sadržaj poruke je obrisan]

hej ružo...
naš je Theo tako i mi smo reagirali da ga kaznimo da mora sjediti negdje ili biti u svojoj sobi... danas kad napravi nešto sam ode u sobu i sjedne na krevet. Za razgovor nije, za batine ja osobno nisam znači kazna. Dobro si napravila... stai ga na neko mjesto gdje će mu biti kazna i kad bude zločko ide tamo


_____________________________

sad sam mama za 5 :)
Tin, Iva, Theo Petar, Iris, Nino Lukas

...Nikad se ne prestani smijati, čak ni kad si tužna. Netko će se možda zaljubiti baš u tvoj osmjeh...

Joj baš mi falite, izgleda da ću ipak morati na drugo da mogu visiti na raji.  
Neko mjesto za kaznu tipa vrtić ili stolica/kut ne pali jedino da ga zavežem, a ignoriranje kao i kod tebe Cvrči samo izazove još burniju reakciju.
Ajme odmah si zamislim koje će mi sve scene raditi.  Inače do sad je po guzi znalo bar kratkotrajno upaliti kad su opasne stvari u pitanju ili ne pali NE.

_____________________________

Samo luda mama...

[Sadržaj poruke je obrisan]

Jooj Ružo, poznato mi, poznato. Moji su od sile znali povratit (namjerno izazvati), lupat glavom o pločice uz urlanje. Imali su onda oko 15 mjeseci. Bila sam šokirana i njima i sva jadna jer nisam znala što da radim jer ignoriranje nije pomoglo, a stvarno su "fest" nabijali čelom o pod. Grozno za gledat. Jednom sam jednom podmetnula papuču jer sam se već bojala da će dobit potres mozga, a malac se pomaknuo i opet o pod. Prvo sam ignorirala, al par mjeseci kasnije dok sam jednog nosila niz stubište, a drugog vodila za ruku, ovaj što sam ga vodila se bacio na stepenice i namjerno lupao zatiljkom dok se guzom vukao niz stepenice. Tad sam i ja primjenila silu. Nije pomoglo. Dok je trajalo, mislila sam da nikad neće prestat, al trajalo je dok nisu progovorili i dok nisu bili malo zreliji za "hlađenje" u sobi. Danas je i to hlađenje rijetko jer imaju 4 godine i ne da im se "čamit" u sobi dok se drugi igra i zabavlja. Ali tu i tamo kad dobije netko "šizitis"priupitam da li hoće tamo na hlađenje gdje ga nitko ne smeta ili zato što ja ne želim slušat i gledat takvo ponašanje. Samo ustrajno, kad vidi da te time ne može dobiti, prestat će.

_____________________________

MAMA SA 6 ******

Mom je kazna bila tepih u sobi. Znao je plakat na samom rubu tepiha ,al nije silazio s njega.
Prvih nekoliko puta je dolazio za mnom, a ja bi ga vraćala na tepih, s vremenom je naučio da ne smije s tepiha.
Prvo bi plakao, i to svaki put sve kraće i kraće, kad bi se smirio onda bi me zvao.

Sjetih se kako  je moj 1/2 jednom prilikom bio ljut ali čak nije ni šizio, a ni ja nisam reagirala, pa ima pravo na ljutnju.Digne se frajer i ode. Pitam ga:"Kud ćeš ti?" "Idem se u sobu ohladit" Imao već tada preko 2 godine. A znalo je bit i gadno kad bi znali čak i udarat po staklu na vratima, onda bi dobili dodatne poene. Joj, bili su pravi mali "terorci". Naravno, narav im je ostala, ali sad više "verbalno piluckaju" moje žifčeke, ali bar me ne ucjenjuju svojim pokušajima da se ozlijede.

_____________________________

MAMA SA 6 ******

ali zašto razgovor ne bi palio? možda ne kuži riječi, ali kuži ton.

oliver uvijek bolje odreagira na to kad mu objasnim pričom, nego kad viknem NE! ili što radiš! ili neku takvu glupost.

ne pada mi na pamet zatvarat ga negdje ili udariti po guzi, pak to ne bi skužio...a najgore ga je izignorirati...

dakle, razgovor OBAVEZNO!

staneš na njegovu razinu, gledaš ga u oči i kažeš mu: ljut si zbog toga i toga na mamu. mama ti ne da to i to jer je opasno/otrovno ili što ja znam što....

mene on uvijek posluša sa zanimanjem i prestane se nervirati - a bude dobro živčan, par puta me i ugrizao ful jako!

ne znam u kojoj ste vi situaciji bili, ali sigurno se sve može riješiti razgovorom...to je super, samo treba znati kako...



_____________________________

Ča je život vengo fantažija....

slažem se s novamama.
A i čitala sam da prije navršene druge godine oni te kazne uopće ne kuže

_____________________________

Sretna i ponosna :)
Toni i Laura
♥ ♥ ♥ ♥ ♥ ♥

E pa drage moje, nekad nije sve tako jednostavno, na žalost i na šo i na razočaranje i na osijećaj krivnje i na preispitivanje:"Gdje ja to griješim" itd. Ja znam što znači i pričati i razgovarati i maziti i moliti i objašnjavati. Znam, reći i blago "Nee, nee", ali znam i dobro zaurlati. Ovisno o situaciji, a ovisno i o djetetu o kojem se radi. Jer kao što smo različiti mi, tako su različiti i naši malci, netko ima toliko jaku volju i ti možeš samo gledati u nevjerici kao ti se malac, ničim izazvan sili, vrišti i baca po podu i udara glavom, a ti pojma nemaš zašto. Pa se pitaš da li je tvoje dijete u redu jer pouzdano znaš da nije to ni od koga vidjelo. Mislite da prije ovih ružnih mjera nije bilo lijepog razgovora, ne - ne, ja sam svoje čak pokušavala uzeti u krilo i maziti i lkjuljati. Izvijali bi se i klizili ponovno na pod i nastavljali. Ma cure moje, grozno je to za vidjet, i nemate pojma kako je osijećati se nemoćnim dok vam se dijete nesretno baca i šizi, a ne zna govoriti. Ja sam još kao neki "profesionalac". Baš! Nikad mi takve situacije nisu bile teške na poslu, a ni neriješive. A doma, sa moja dva dupla nestaška mi je dolazilo da plačem od muke. A 3/5 društva bilo je odmah za ovu metodu koja vama uspijeva. I ja sam mislila da je sve moguće lijepim riječima, a sad mogu razumjeti i kako se osijećaju roditelji čije dijete ugrize nekoga u vrtiću. Lako je kad je - lako.

_____________________________

MAMA SA 6 ******

[Sadržaj poruke je obrisan]

[Sadržaj poruke je obrisan]

Ružo, da te "utješim" i ja sam ovu temu htjela otvoriti. Istih su mjeseci, da nije kakva faza?
Ne znam, prve dvije curke su bile zaista lako odgojiva djeca i strana su mi ta bacakanja po podu i vrištanje (ne plakanje, već vrištanje na sav glas ) Ružo, iz mog dugogodišnjeg iskustva  samo razgovor, razgovor i razgovor. Nekada će ti se činiti da nema smisla, da lupaš u prazno, ali vjeruj, uđe im to u glavu. kod ovako malo življe djece mislim da dupla doza nježnosti na njihovu "agresiju" možda pomogne? Ne spustiti se na njihov nivo. Joj, taj strah da ne zabrljamo, zar ne?

_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!

ispitivanje granica..uh toga se i ja bojim..

_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

Imamo slične probleme Ružo, samo sam ja mom Noi prepisala teški karakter koji je identičan mome, jer sam se i ja tako znala bacati kad mi nije bilo po volji (tješim se)
Ne znam ali kod nas razgovor baš i ne pomaže, ali ne pomaže ni udarac po guzi niti moje vikanje. Stvarno ni ja ne znam kako. Zadnji put smo imali incident kad je uzeo bat za meso i udarao po staklenim vratima, ja sam samo došla i uzela mu iz ruke na što je on bjesno primio žice koje su vodile do termostata za grijanje što nam je spalilo vajlant . Sad znam da sam prvo trebala reći mama će ti to sada uzeti iz ruke, pa sad pazim da ga prije upozorim pa onda napravim, jer me već počelo biti strah njegovog reagiranja.

Moram još samo napomenut da kad je MM doma da ga on samo pogleda i mali odmah prestane, znači na mene je imun, ali ima straha očito negdje samo moram naći gdje

< Poruku je uredio maja -- 16.2.2010 10:11:25 >

_____________________________

"Dok je prije postojalo samo jedno bez čega ne mogu živjeti, sada je nastalo dvoje.
Nije bilo diobe - moja se ljubav nije sada podijelila između njih; nije to bilo tako. Prije kao da mi je srce naraslo, nabujalo do dvostruke veličine u tom trenutku."

kako ga naučiti da ne dira i ne radi neke stvari? uporno gasi pali komp....i kažem ne to radit i on me gleda i namjerno! i kako to zapamti... mobiteli...čim ih vidi,odma drpi  i gleda u nas (zna da ne smije) a ako mu kažem nemoj to dirati...on pobjegne ili ga tresne u pod!...živčani čim nešto ne dobije a to je uvijek ono što ne smije!....ako zagalamin i kažem NE! još gore napravim jer ga zainteresiram za to nešto.....kako ga odviknuti? ništa ne sluša a sve razumije....

_____________________________

mm & ja..18.12.2002.
Samuel... 30.12.2008.
Mila....???

meni je zvrkić imao izvršenje kazne prvo vrijeme u sobi a onda kada je počeo sam izlaziti iz sobe i paliti tv onda je izvršenje buio u kupatilu jer nenAMO drugih prostorija.

moje NE je počelo kada je počeo sda hodalicom

cure nema baš pametnih savjeta šta uraditi ali ako neide drugačije neka si odviče svoje a vi čepiće u uši i nemojte reagirati(ako možete)

_____________________________

Život ponekad traži od nas više no što mislimo da možemo podnijeti.IPAK,vrijedi se potruditi!
zvrkić došao 17.06.2005.
zvrkica došla 08.12.2010.

upravo si opisala moju kiku, samo sto ona stvarno poslusa kada se kaze ne, i nakon sat vremena kao da zaboravi da to ne smije i opet za istu stvar grabi a dvadeset puta joj kazem to se ne smije
a koristim sve metode i ne, i po peleni zna dobiti i blagim glasom joj objasnjavati sve zavisi koliko mi je taj dan skijala se po zivcima..
u principu je dobra ali ima dana kada od jutra pa dok ne legne bude zlo, cudoviste samo takvo

milla, ovakav je i oliver, isti....uporan je sa mobitelima, pa mi zove ljude okolo. kad mu ne dam, ljuti se i plače i živčani...uglavnom, treba biti uporan i sto puta ponavljati jedno te isto, objasniti zašto mu ne dam...i predložiti mu nešto drugo za igru...ne odustaje on od mobitela, ali niti ne živčani više toliko...najgore je kada mu ga samo oduzmem bez riječi...pa niti ja ne volim da se netko tako ponaša prema meni...ja vjerujem čvrsto da se takve stvari uče od malena...

npr. on se penje po stepenicama, ja mu redovito kažem 'ne sam gore, opasno je, dođi dole' i tako pet puta ako treba. on me gleda, pa stane, pa krene, pa stane pa se na kraju vrati. ali u početku je bilo situacija da bih išla po njega i zainteresirala ga za nešto drugo...
da sam se drugačije postavila, npr. da sam ga samo uzimala sa stepenica i govorila mu: ajde dole, ne smiješ gore, ma šta radiš, zašto ne slušaš ili tako nešto? vjerujem da bi odgovor bio isto tako nejasan i živčan!

što se tiče kompa, i gledanja u oči, ista stvar je sa oliverom...stavili smo traku na dugme za paljenje jer nismo mogli nikako zaustaviti - previše ga mami ...isto on otvara, i isto sam uporna sa objašnjavanjem, i malo po malo ga pušta...

najteže mi ga je odgovoriti da ne baca stvari dok ga npr. hranim i sjedi u svojoj stolici...te hrane ima svugdje...prijetila sam mu prstom: 'ne bacati hranu', vikala 'ne oliver!', i ništa...gleda u oči i sa strane drži ruku i samo baci (dođe mi da umrem od smijeha, koji frajer...)...uglavnom, znaš što je upalilo? kad kažem: 'daj mami!' i kada mi da, onda kažem 'bravo oliver!' tako da je to sada puno manje nego prije...

< Poruku je uredio novamama -- 16.2.2010 11:14:20 >

_____________________________

Ča je život vengo fantažija....

potpisujem
usput RUZO ja i mm te cesto spominjemo moja cura KAKA KO TVOJ DJURAC...vise puta...pa se smijemo i spominjemo tebe i djete i moju kazemo vidi ti ko DJURAC a svi se smijemo...NADAM SE DA SE NELJUTIS...isti su oboje...sto se tice kakaknja

Ja sam nakon opisanih užasa s twinsima, dobila bebu za odmor, što mu je i u značenju imena (Noa), obično "ne-nee" je dovoljno. Joooj kako je to lijepo kad ti glava ne puca od razmišljanja što i kako spriječit. Shvaćam vas cure. i one s malim "šizavcima" i s onim "razumnim". Ja sam se znala tješit time da su moji šizavci - djeca jake volje i da će im to bit kasnije dobro u životu. Izdržala sam,pa se sad mogu smijat svemu što su mi radili, al kad ponekad pogledam neki stari video...sjećanja navru. Držite se!

_____________________________

MAMA SA 6 ******

kod nas sjedenje na miru isto nije pomoglo.. sto god ucinis, samo nemoj popustiti na urlanje. kada jednom shvati da s tim nista ne postigne nece to vise ni raditi... probaj ga ignorirati, ako te mlati primi ga za rucice i reci glasno, strogo ne. Najbolje je maknuti se dok se ne smiri... no, sve zavisi o djetetu, o tome kako ono reagira na odredjenu kaznu...

uf, prava tema za mene jer je i Domija počela hvatati ta faza. Svaki put pali nešto drugo. Nekad je dovoljno reći ne, a nekad moram duboookooo udahnuti i probati ga ili zaigrati s nečim drugim ili ga maknuti iz te prostorije. Najgore je kad ga ulovi šizika da kad na nešto kažem ne ide namjerno do druge, treće, pete stote stvari za koju zna da nesmije i namjerno dira. Kao da mi hoće pokazati e sad ćeš vidjeti da znam što sve nesmijem i baš hoću.  
Za sad se najučinkovitije pokazalo kad ga strogo pogledam i zaprijetim prstom i kažem kakvo je to ponašanje, baš me ljuti. Onda zna malo zastati. Makar ni to nekad ne pali.

_____________________________

Dominik - 18.2.2009.