eeeeeeeee,da,sjetih se jedne šoferske od mog tate
dakle,tatek mi je duuuugo vozio bus,pa je često furao kojekakve kudove,klubove i crkvene skupine na izlete i nastupe....
e jedne godine krenuo čopor bogobojaznih baba u mariju bistricu....
kraj tate se nasadiše svećenik i moja sveta baka kao predvodnici hodočasnika.....
ostatak stada sjeđaše po busu uzduž i poprijeko i cvokotaše od zime,jer je snijeg bio dobrano zakrkačio po cesti,a grijanje u busu te '86.nije bilo baš reprezentativno....
dovuče se bus sa svojim putnicima do zagorskih brega i zaštuca,zahikne i uz glasan konačni BUUUUURP! motora i oblačić dima ostade u miru i ne oglasi se više....
uzgrajaše se babe,zavapiše svim svecima iz kalendara i knjiga....velečasni kaže ma to je do mehanike,nema tu božje volje....
tata se uzvrtio,uzmuvao,rastavio pol motora,potpalio vatricu da ga odledi,vratio se mokar ko miš i smrznut od čeprkanja po snijegu i veli NEMA POMOĆI,STALI SMO....
JEDINO OSTAJE DA SE MAJCI BOŽJOJ BISTRIČKOJ POMOLIMO,PA NEKA NAM SE SMILUJE....
ajd,probali su sve,reče popo,pa da i to probaju.....uzalelujaše se babe predvođene mojom svetom bakom,zagrajaše uglas sve znane i neznane litanije,i na kraju reće velečasni e sad kako nam bude....majko božja,pomozi....
tata okrene ključ.autobus zaštuca,kašljucne,i dr,dr,dr,drrrrrrrrrrrrrrž nedaj upali se
a velečasni,sav van sebe,klekne u snijeg do koljena i zavapi dignutih ruku MAJKO BOŽJA BISTRIČKA,PA TI STVARNO POSTOJIŠ
reakcije baba ne smijem ni zamislit,al kako sam čula,nije mu se dobro pisalo
_____________________________
...bejb...our be(a)st.....
....mini gospa....
bogo....priti pliiiiiiiiiz,očuvaj me od baba u životu,od ostalog ću se sama čuvati..... ;)