Slažem se cure u potpunosti sa vama, i ja sam odmah napisala neka se javi stručnoj osobi, puno se stvari riješi samo od sebe ali u Irinom slučaju meni alarm zvoni za uzbunu.
Njanja, moja poznanica ima curicu od 2 i pol godine koja uopće ne priča, samo mama, tata, kad je gladna am,am, sve ju ova mora pitat da bi joj malena odgovorila sa da ili ne. I ona tu ne vidi nikakav problem, kao da bježi od toga, ma prppričat će ona sama od sebe, kad tad. Ja se ne želim zamjerat da joj nešto kažem ali to mi nije u redu. Zato bolje kako je rekla Martina, puhat i na hladno. Samo ti vodi Jana logopedu, ja pozdravljam takvo razmišljanje.

_____________________________

Drekavac Mihael stigao 11.11.2010.

Pošto radim u vrtiću kao stručni suradnik,često se susrećem s djecom koja imaju probleme kao što su npr.hiperaktivnost,ispadi bijesa,agresivnost...mi ih šaljemo na obradu,ali nitko,baš nitko neće potpisati i napisati diijagnozu..čeka se škola...djeca su još mala,a kako je poznato da su djeca stalno u nekoj fazi,nitko to ne shvaća tako alarmantno baš zbog tog skokovitog razvoja...Mislim da smo mi svi roditelji vrlo subjektivni i premekani prema našim malim princezama i prinčevima,pa bi možda barem bilo dobro da popiričamo s psihologom koji bi nam možda dao jasnije smjernice oko odgoja-npr.kako biti dosljedan u odgoju i kako reagirati u nekim situacijama...to nije sramota...
također,smatram da je za masu stvari kriv i današnji način života i preglupi i agresivni crtići...to sam također primjetila u vrtiću-npr.dječaci su pod utjecajem tzv Ben Tena,Ninđa kornjača i sl. i svaka njihova igra se svodi na to kako nešto uništiti,razbiti,ubiti...katasrofa...
Zapravo sam htjela reći da se kod ove djevojčice možda ipak radi o prolaznoj fazi-sada s dvije godine ona počinje pokazivati svoju volju i testira granice do kojih može ići...Ali,nikad se ne zna..Ja se iskreno nadam da je to ipak samo faza... ...
Život nam govori "Prolazi sve",samo kaj to sve treba izdržat i preživjet ...
Ja se sad npr.borim s pubertetlijom i sve ono kaj mi je radio kad je bio mali gledam kao sitnicu...Eto,s djecom nikad dosadno

Njanja me podsjetila da Vam nisam ništa javila. Evo zadnjih par dana smo malo stali na loptu i sa malo drukčijim pristupom probali. Mogu je pohvaliti da je puno bolja, još je zna uhvatiti "ludilo" ali prođe za maximalno desetak minuta i to ne svaki dan!
Za sada je da kucnem od drvo odlično, nadam se da će tako i ostati.
Cure moje puno Vam hvala na savjetima i podršci!
I dalje ću Vas izvještavati ako bude kakvih promjena.

Kakav vam je pristup Ira?

Mozda ce nekome drugome isto dobro doci... eto vidis da su to sve samo faze... nakon 4. godine je malo lakse...

U Mirna jesi me utješila, pa zar još 2 godine?!?!??!?
Taktika je ta da samo jedno od nas dvoje se upetlja, a drugo mora ostati po strani i ignorirati ju kao da nije tu. Čak smo primjetili da se lakše smiri kada sam ja ta koja ignorira, a tata glumi autoritet. Do kada će to potrajati, nemam pojma. Nadam se da nam neće još dugo trebati izmišljanje pristupa za njeno divljanje.

[Sadržaj poruke je obrisan]

Ira, pričala sam malo sa svojom kolegicom koja je dječji psiholog i baš radi s klincima i njihovim roditeljima. Ona kaže da teško da je tu riječ o poremećaju ponašanja. Općenito, poremećaji ponašanja se ne dijagnosticiraju tako rano. Riječ je najvjerojatnije o jednoj fazi koja će proći uz tvoj manji ili veći angažman. Također, treba se zapitati zašto to u vrtiću ne radi. Ponašanje nije konstantno već je očito situacijski uvjetovano. Ona iz nekog razloga to radi doma. Da je u pitanju poremećaj, ona se nigdje ne bi mogla kontrolirati.
Teško je sad napisati što da radiš i kako da se nosiš s time jer to je strašno teško za podnijeti bilo kome, a kamoli ne roditelju. Kod moje je kod takvih ispada pomagalo mjesto na kojem ona sjedi dok se ja par metara od nje igram s kockama i smije doći tek kad se smiri (tu treba i pomoć mm jer ona krene prema meni urlajući, a on je vraća na mjesto). No to ne znači da će kod tvoje curice isto upaliti.
Ja bih na tvom mjestu pokušala posjetiti psihologa ne zato da njoj dijagnosticira poremećaj već da vama pomogne nositi se s time. AKo trebaš kakve detalje, javi mi se na pp.
SRETNO! Drži se, znam da nije lako...

E da, i ne bih sad otvarala raspravu, ali moje je mišljenje da je ne bi trebala udarati. Jer na agresivu se može odgovarati samo agresivom. Udaranje nema veze sa strogošću već bespomoćnošću roditelja...

_____________________________

Već nas je puna kuća...

Draga po tvom opisu mislim da ima blagi ADHD, ali to bi ti trebala dijagnosticirati defektolog kao kod moga Daje, djeca ispod 8 god. nemaju poremećaj u ponašanju već poremećaj slike o sebi koja u odrasloj dobi prelazi u poremećaj u ponašanju. S takvom djecom zahtjeva se mnogo više rada i rad kod stručnjaka, ili neka tjelesna aktivnost kao gimnastika, košarka, da dijete se ispuca, tj. iskoristi svoju energiju u pozitivno. Ja sam Daju dala na terapijska jahanja. I vidim puno pomaka na bolje.

 Draga Ira, problem koji imas sa svojom cerkom nije nije mali, a to ti kao student socijalne pedagogije (prevencija i tretman poremecaja ponasanja) mogu reci mirne duse. to stvarno lici na adhd, hiperkineticki sindrom a on iziskuje poseban tretman i metod vaspitanja od strane strucnjaka i roditelja. Dobro je da je na vrijeme prepoznat problem jer se obicno prepoznaje po polasku u skolu kad su vec posledice dugorocne. Obavezno se obrati nekom socijalnom pedagogu koji radi sa adhd-om. on ce ti jedini moci dati detaljne smjernice o nacinu na koji moras pristupiti problemu. Ono sto se ne smije raditi sa djetetom je stalna promjena pristupa, od popustljivog ka ostrom. Doslednost i unapred definisana pravila su jedini nacin na koji se djetetu moze pomoci  

Dragi Dzidzojko, oprosti, ali moram reagirati. Mislim da kao budući socijalni pedagog moraš znati da se ovakve ishitrene dijagnoze ne daju na prvu, a posebno ne na temelju opisa druge osobe već da se dijete treba pomno pregledati i testirati.
Nadam se da ćeš do kraja fakulteta ipak shvatiti kakve posljedice ovakvo ishitreno "postavljanje dijagnoze" može imati.

Ira, molim te nemoj dopustiti da ti dijete na prvu etiketiraju nestručne ili polustručne osobe. Kako sam ti već napisala, svajetujem ti da posjetiš psihologa da se umiriš. Ukoliko je potrebna i pomoć defektologa, psiholog će ti je svakako savjetovati.
Javi kako ide!

_____________________________

Već nas je puna kuća...

Jesi pitala tete u vrtiću za savijet?

_____________________________

Samo luda mama...

Ira, javi nam ima li novosti.....

_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-