Moji nisu vidjeli unuka...

Rasplakala si me,pogotovo jer proživljavam slično kao ti. Mama mi je umrla prije godinu i tri mjeseca i
moj život je tog trenutka stao.Imala sam sreću što mi mama upoznala kčer i što joj je uspjela prenjeti svu ljubav ovog svijeta.Bile smo najbolje prijateljice i iskrene jedna prema drugoj.Nedostaje mi svakog dana,nedostaju mi naši razgovori.Ponekad imam osjećaj kao da ću otići za njom.A onda me trgne moja malena i shvatim da sve ono što sam dobila od mame,a dobia sam puno,moram prenjeti na svoje dijete.To je moj zadatak.Bol neće prestati.Mama je samo jedna,jedina osoba koja te voli bezuvjetno.Čuvaj uspomenu na nju,plači,vrišti,ali nedaj se,Ona to ne bi željela.Ona ti je dala život i želi sve najbolje za tebe.Svaku mudrost koju je prenjela na tebe,prenesi svojem djetetu.To je najbolji poklon koji joj možeš dati u ovom trenutku...SRETNO OD SRCA



_____________________________

Tara 22.3.2004

"Bogatstvo se smiješi onima koji se osmjehuju"

Iskreno mi je žao,zaista.Kroz fotografije i priče vaših anegdota upoznaj  svoje dijete sa svojim roditeljima.Neka ih upozna,njegov život će biti puno bogatiji.


_____________________________

Tara 22.3.2004

"Bogatstvo se smiješi onima koji se osmjehuju"

Drage moje,ja sam ovdje nova!I ja sam kao i sve vi nekog izgubila--baku.Zenu uz koju sam odrasla(roditelji su radili),s kojom sam djelila i radost i bol.sestricna i ja smo naizmjenice spavale kod nje da nebi nikad bila sama.I tu vece sestricna je trebala biti s njom ali se dogovorila sa deckom da idu izaci i nije ni dolazila kod bake(meni nije javila da nece biti s njom).oko pola dva u noci iz sna me trgnuo vrisak ali vise kao ono kad sova se oglasi.jako sam se uplasila pogotovo sto su moji svi spavali i nitko nista nije cuo.ujutro su nam dosli javiti da je moja baka umrla tu noc u pola dva.voda joj je usla u pluca i utusila ju je.Sestricni nikad nisam oprostila to jer da je bila tamo kao sto je trebala biti baki se moglo pomoci.nakon toga sam je tri noci za redom sanjala i stalno me zvala da podem s njom,cetvrti sam dan otisla u crkvu i molila se za nju i ti snovi su prestali.Sada imam jedno pitanje.neizmjerno sam baku voljela,nerazumijem zasto nemogu joj otici na grob.jednostavno snage nemogu skupit da tamo odem.Dali se to nekom jos desilo?

Draga lotus...
I ja sam sa svojom bakom bila jaaako povezana....I taj trenutak kada je napustila ovaj svijet neću nikada zaboraviti jer,koliko god čudno zvučalo ja sam osjetila da je došao kraj....
Bile smo udaljene stotinama kilometara ali mene je nešto presjeklo i nešto neobjašnjivo sam osjetila u tom trenutku....Stala sam nasred ulice,okrenula se i krenula prema kući...Nisam otišla na odredište kuda sam prvobitno bila krenula....Znala sam...Došla sam kući,nazvala brata i on mi je rekao :gotovo je....Nisam znala kud ću od boli,nema dana da je se ne sjetim,nosim njezin prsten na ruci i zauvijek će biti u mom srcu....Bila je najbolja baka na svijetu...
Moj savjet ti je da odeš svojoj baki na grob,koliko god bilo teško....Vidjet ćeš kako ćeš biti mirnija,spokojnija....Ona je negdje tamo gore i gleda te....Ako ti je lakše,pričaj s njom...Ja jesam...ne sramim se toga...Plakala sam i pričala s njom nad grobom...Ali,to me smirilo i znam da je njoj to drago...Zato,skupi hrabrosti,stisni srce i odi svojoj baki...Zapali svijeću,pomoli se...Biti će ti puno lakše,vjeruj mi....Ona čeka da joj dođeš ...


_____________________________

Ono što će davati svjetlo,mora izdržati izgaranje.
(V.E.Frankl)

Da Candy mislim da cu te poslusati i otici da opet kao nekad popricam s njom.a meni je ostao njezin lancic sa malim privjeskom dimnjacara(kazu sreca),nosim ga  i tako imam osjecaj da je ona uz mene.

istina Candy..ja kad god sanjam svoju baku moram joj zapaliti svijeću..Ponekad zaboravim i uvijek je sanjam kako je ljuta na mene..čim joj zapalim i odem na grob  više je ne sanjam..ima nešto u tome..odi joj na grob,kao što kaže Candy ona te čeka..

_____________________________

Šta je sreća?Znati što se
hoće i to strastveno željeti:)

I ja ću svojoj baki zapaliti svijeću sutra...Bio bi joj rođendan  ...

_____________________________

Ono što će davati svjetlo,mora izdržati izgaranje.
(V.E.Frankl)

Hvala vam cure,nadam se da cu stvarno smoci snage da joj odem.

lotus samo odi i odmah će ti biti lakše..vjeruj mi.. osjećati češ se divno i preporođeno,sretnijom...

_____________________________

Šta je sreća?Znati što se
hoće i to strastveno željeti:)

kad za Uskrs odem u "moj"grad otici cu sigurno a onda joj je i godisnjica.Puno vam puno hvala jer mene moja rodbina nerazumije i osuduje te moje neodlaske na groblje

Lotus,uvijek joj možeš zapaliti svijeću gdje god bila...
Svakako odi,biti ćeš mirnija i srce će ti biti na mjestu...


_____________________________

Ono što će davati svjetlo,mora izdržati izgaranje.
(V.E.Frankl)

jos jednom veliko ti hvala.bilo je potrebno da samo nekom kazem to sto godinama drzim u sebi pa da dobijem snage da to napravim.odo sad leci pa mozda i zaspim.Laka vam noc djevojke

Nema na čemu lotus,zato smo i tu  ...Laka ti noć...

_____________________________

Ono što će davati svjetlo,mora izdržati izgaranje.
(V.E.Frankl)

laka ti noć..

_____________________________

Šta je sreća?Znati što se
hoće i to strastveno željeti:)

Hej djevojcice!!!Htjela sam se samo zahvaliti Candy i Lady sto su mi dale snagu da napokon smognem hrabrosti i odem mojoj najdrazoj baki na grob.Hvala vam djevojke predivne ste!!!

Drago mi je ako si bila,sigurno se sada osjećaš puno mirnije  ...

_____________________________

Ono što će davati svjetlo,mora izdržati izgaranje.
(V.E.Frankl)

da,bila sam i dugo sam pricala s njom,povela sam i djecu da ih"vidi",i bila si u pravu,nema vise tereta u prsima.nikad vise necu doci ovdje a da joj ne odem.Hvala ti tisucu puta!!!!

kad sam pročitala tvoj odgovor..opet sam se sjetila svega..
meni je moja najdraža baka umrla pred nepunih godinu dana.
Bilo mi je jako teško, makar mislim da je njoj pred smrt zadnjih mjeseci bilo puno teže, jer je bila u velikim bolovima...
nama je bilo teško gledati kako se ona muči i kroz što prolazi, ali njoj je sigurno bilo puno teže...

prvih par dana bila sam u komi, nisam htjela prihvatiti što se dogodilo...
al sam s vremenom prihvatila, i počela dalje živjeti.

Još uvijek se je često sjetim, u nekim stvarima koje mi je poklonila ili kad idem gdje smo često bile skupa..jer mi je stvarno bila ko frendica... i ona još uvijek živi u meni!

_____________________________

...ne postoje nemoguće stvari,
postoji samo nedovoljno jaka želja...

Marta - ljubav naša - 10.06.2011.

Cure moje, ja sam jucer izgubila oca mog jos nerođenog djeteta. Pocetak mi je 5 mj. trudnoce, i moja beba se jos nije ni rodila, a vec je izgubila oca. Voljeli smo se i svađali, mirili i prekidali, ali ovakav scenarij mi nije nikada bio na pameti. Najgore od svegaje to da se na smrt nekog tko pogine nikada ne mozes pripremiti. Nema upozorenja, nema znakova, nema bolesti koja te moze pripremiti da jednog dana te osobe nece biti. Nego u jednom trenu, nema ga vise. Uvijek mislis da se takve stvari desavaju drugima, dok ne dođe tren da usred noci i ti jednom primis takav poziv. Poziv za koji znas da ne zelis odgovoriti, jer znas s dr. strane sto ce ti rec.

_____________________________

just the 2 of us - ja i moja curica !

Noja najiskrenija sućut

Hvala!

_____________________________

just the 2 of us - ja i moja curica !

Moja iskrena sućut

_____________________________

DINO 04.09. 2007

[Sadržaj poruke je obrisan]