Drage moje!!!!!!!!!!!!
Eto nova sam ovdje, jer nisam imala prije razloga niti čitati, a kamoli pisati na ovakve teme!!!
Kao prvo žao mi je što ste morale prolazit kroz ovo bolno iskustvo.... ali sta nas ne slomi to nas ojača.

Posebno me zainteresirala ova tema i htijela bih s vama podijelit svoje iskustvo.
Prije 7 dana izgubila sam svog malog anđelića u 20 tjednu.
Trudnoća uredna, beba se razvijala savršeno, sve super do 19-tog tjedna. Onda su počeli bolovi,neizdrživi, bila kod svog ginekologa, bila kod privatnog, po nekima najbolji gin.kod nas, svi isto govore: to su vam samo kontrakcije gospođo, malo boli, pa mora malo bolit, maternica se širi, sve se mijenja, ipak je to drugo stanje!!!!! Cerviks malo skračen 35mm, šta nije strašno, nije uloživ, pregled super, šta ja glumim???? Al nitko se nije sjetio spojit me na onaj aparat, neznam kako se zove, da provijeri, dali su to trudovi-svi su me radili ludom, kao ova mala nemože podurat malo boli. Nisu mi čak radili nikakve druge preglede, niti uzeli cervikalne briseve (da se isključi upala), ma ništa. Poslali me svi doma, malo mirovanje i sve će proć.
I tako ja LEŽALA 5 dana, ali doslovno!!! Bolovi i dalje traju, neizdrživi. I spremila se ja i ravno u bolnicu. U bolnici više nisu mogli pomoć, bebica je bila na putu za van!!!!!!!!!!!!!

Zato cure moje, budite paranoične koliko god treba, ako vas i malo boli, povećajte to za 100x, jer vas nitko ne doživljava. I najmanja bol, ravno u bolnicu, bar će vam napravit sve potrebne pretrage, pa ćete mirne duše otić kući. To je vaše pravo, a oni nek si misle šta hoće, to je vaše dijete i vaš život!!!!!!!!

Čitala sam mnoge postove ovdje i tražila se u njima, kao: aha, pa dobro to jesu kontrakcije, pošto ja nisam uopće krvarila, imala sam malo povećan iscjedak, sve u normali!!!! Ali nažalost nisu bile i mog anđelića više nema................

Hvala ti na ovome što si napisala...Prvo žao mi je što ti se to dogodilo, ne znam kako da te utješim, evo mog slučaja. Prije nekih 2 tjedna počeli mene kao neki trudići hvatati, to je bilo u 18 tjednu, ovo mi je treća trudnoća, otišla sam doktoru, rekao mi je da sam se počela otvarati, dao spasmex i mirovanje i da dođem za tjedan dana na kontrolu. Ja tako napravila, ništa mi puno nije htio pričati i plašiti, dao mi je uputnicu za pregled i Uzv u vinogradsku i rekao odi tamo na pregled da čujemo drugo mišljenje jer mi se ovo tvoje otvaranje ne sviđa pa da mi uzv-om provjere unutarnje ušće.Dođem ja tamo, jaako ljubazna dr. me odmah primila, nisam dugo čekala, rekla mi je ja ču vas poslati sada gore u rađaonu, budite bez brige ali morate ostati ovdje radi svog stanja, pitam ja a koje je to moje stanje, beba se mrda, ja se ok osjećam osim tih 3-4 puta kad osjetim lagane grčeve u trbuhu, kaže ona, portio skraćena, cc 2/3 članka i uterus mekan, poslana fore pod dijagnozom prijetečeg pobačaja. Naravno sva u šoku plačem ko kišna godina i govorim mužu da ostajem u bolnici i da ništa ne znam koliko ću biti i što će se dalje događati. cervikalni brisevi su rađeni 20 dana prije bili su ok kao i urinokultura koju su ponovili u bolnici i opet je bila sterilna, prikopčali me na ctg, bebi srčeko kucalo ok ali mi se zabilježio jedan trud koji sam i osjetila, odveli su me u sobu, dali normabel 10mg u guzu za smirenje, i onda 3 puta po 1 svaki dan i magnezij za smirivanje maternice.Svi ali baš svi su me tamo smirivali i mazili bušu i govorili " zadržat ćemo mi tu bebu što je dulje moguće". Otpuštena sam kući uz mirovanje i za 2 tjedna na kontrolu opet, a po potrebi i prije, sad smo 21+4 i dalje se bojim svake boli, ali znam da me u vinogradskoj čekaju ako bude bilo šta. Moj slučaj je za sada sretno završio, mnogima nije, ali ja mislim da to puno ovisi i o doktorima koji nas pregledavaju u trudnoći. Cure držite se i slušajte svoje tijelo, makar svaki dan nazvati i reći kako vas boli, gdje, oni će reći treba li dolaziti ili ne. nisu ni čeasti pregledi dobri ali nekada znače život. Pusa svima, ljubim vas!

_____________________________

Sin veliki 2003
Seka 2006
Stiže šmizla 25.06.2013.

Jako mi je žao lenka.. Hvala što si podijelila tvoje iskustvo s nama.

Tebi zvončica želim da ti i beba izdržite do kraja!

Slažem se da u bolnici treba uvijek dramatizirati, pogotovo kada se radi o bebi jer inače te nitko ne doživljava.

Žao mi je lenka da ti se to moralo dogoditi,stvarno uvjek moramo slušati svoje tijelo,i nikad ali nikad ne zanemariti što nam ono govori,sama sam od tih koji ne dižu paniku bezveze i čekam do zadnjega i eto hvala Bogu da se nikad nije dogodilo nešto ružno ali primjer sam od dva puta da se moglo..Prije par dana sam se vratila iz bolnice,a bila baš zbog tog prijetećeg prijevremenog,radili su mi serklažu u 22-om tjednu jer sm bila otvorena,a došla sam u bolnicu na redovnu kontrolu sa trudovima,pa je bila čitava panika,a kad je moj ginekolog upozorio još u 16-17 tjednu da bi zbog skraćenog cerviksa i unutarnjeg ušća od 20mm i insuficijencije cerviksa i serklaže u prošloj trudnoći trebali me hospitalizirati i zašiti me zlu ne trebalo,gospoda iz Petrove su me uvjeravala kako netreba i kako se serklaža izbjegava i da ne nabrajam dalje...Uglavnom ipak su je radili i ostala sam dva tjedna na tokolizi i promatranju u bolnici jer i sama serklaža može uzrokovati trudove kao što je nažalost meni,sad sam doma na strogom mirovanju i nadamo se najboljem,brojimo dan za danom,od terapije smo na cordipinu koji je kao blagi tokolitik,magnezij i normabelima jer imam česta stezanja pa radi opuštanja mišića..

Zvončica, tako mi je drago zbog tebe!!! Došla si u dobre ruke, kod nekoga kome je stalo!!! Čuvaj se i nadam se da će se sve smirit i da češ dočekati mirno kraj trudnoće i svog anđelića!!!

Maminangel, također i tebi želim da mirno doćekaš kraj trudnoće!!!

Meni još uvijek nije jasno kako nitko od njih nije ništa primjetio...... nisu mi čak dali nikakve tablete, niti nikakva uputstva šta dalje!!! Osim mirovanja kojeg sam se strogo pridržavala. Magnezij sam pila na svoju ruku, da smanji grčeve, imam prijateljicu koja je nedugo rodila pa mi je dala svoje normabele, da me bar malo smire i smire maternicu i grčenje, al očito sam sve to prekasno poduzela ili nisam, neznam??? Pa nisam ja doktor!!! Zato su oni tu!!!
Imam osječaj da u našem zdravstvu ti moraš biti doktor, da bi njima znao reći šta i kako da rade, da se nešto poduzme!!! Nije mi jasan niti ovaj privatnik kod kojeg sam bila, on mi je dao duphaston i Utrogestan, da bi dva dana kasnije saznala (od doktorice u bolnici) da to uopće nisu tablete za mene tj. to su tablete za prvo tromjesječje za održavanje trudnoće, a ne za mene koja sam već debelo zakoračila u drugo i osim toga mi je rekla da je to ista skupina ljekova, samo se jedan uzima vaginalno, a drugi oralno?????
Pa ti budi mirani i vjeruj???
Uglavnom sada mi je jedina utjeha ta što je doktorica u bolnici rekla da će mi sljedeću trudnoću vodit ona i to ne 9 mjeseci nego 11.
I sama se još uvijek lupam po glavi i mislim zašto nisam odmah otišla u bolnicu??? Možda bi moj anđelić još bio samnom!!!!
Zato još jednom curke moje, slušajte svoje tijelo, rušite sva vrata i budite uporne, sve dok netko nešto ne poduzme i dok se netko ne zauzme za vas!!! Ne popuštajte olako, nisu svi doktori isti, nije svima stalo do vas i vaše bebe!!! Glavom kroz zid ako treba!!!!!!!
Velika pusa svima vama koje imate svoje anđeliće i vama nesretnima koje ste morale proći kroz kalvariju kao ja!!!

Imam nazalost 3 spontana iza sebe, uzastopna u roku od 2 godine.

- Prvi u ranoj trudnoci, 6 tj. Dobila malo jacu mecu i sve samo otislo.
- Drugi, imala sam malo braonkasto krvarenje, bez bolova. Na UZ u 7+5 plod bio OK. Nakon toga ja izgubila simptome trudnoce. Jednostavno sam znala da nesto nije uredu. Otisla na kontrolu u 10+5 i pokazalo se da se plod prestao razvijati malo nakon uradjenog UZ. :( Zavrsila na kiretrazi.
- Treci, spontani u 13+2... Krenulo je kada sam usla u 12 tj. Kontrakcije, krvarenje (koje se pokazalo da nije vezano za trudnocu nego za polip koji sam dobila na grlicu maternice). Niko mi nije vjerovao da imam kontrakcije. Bila mi je i povisena temperatiura, 37.4 dva tj. Dan pred spontani mene je bolio mnogo stomak, udarala mi bol na krsta i noge. Grcila sam se sva. Ujutru kada sam ustala mi je pukao vodenjak - samo pljusnulo niz mene.
Kratko nakon toga su krenuli kao trudovi. Bolilo je toliko da sam se osjecala paralizovanom. Poslije svakog bola iz mene bi organizam izbacio dio.. Ne bih da ulazim u detalje..ali je bio kao porod u komadima :( Bilo je bas neprijatno iskustvo.
Nakon 20 min sve je izaslo..samo.. Nisam morala na kiretrazu da idem.