draga pcelie
razumijem te potpuno, znam sto je panika i osjecaj koji ide uz to, to postane nacin zivota... strah od straha, krug se zatvara i jednostavno se sveg bojis.... uzas! i sama zivim zivot koji je los, koji nije ni izdaleka kvalitetan onoloki koliko je nekada bio dok se nisu javili panika i depresija. i s terapijom mi je tako-tako, nije to nikad full dobro, ali guram. sada u trudnoci nikud ne idem sama, uvijek cekam mm da idem i do ducana u kvartu... pokusaj sa sajtovima poput "panic away" i "Linden method"...mpzda ti pomogne malo, meni je malo olaksalo...saljem

Hvala mara6_99 na podršci i lijepim željama.
Drago mi je što sam pronašla ovaj forum jer mi pruža utjehu od svakodnevnih pitanja tipa šta je sa vama,šta čekata sa bebom,još gluplja osuđivanja kao nije valjda da radi posla nemate vremena za djete i slično. I sve oko mene su neke "super mame", nemaju nikakvih problema, nisu čak ni cedevitu pile u trudnoći a kamoli nešto drugo, pa savjeti pričaj sa nekim umjesto da gutaš tablete a ja samo vrtim film u glavi koliko sam vremena ( i novca na kraju krajeva ) ostavila psihologu da bi mi nakon 7 mjeseci zaključio da bi mi trebale tablete! Nadam se da nema puno žena koje vode bitku sa panikom/depresijom i sličnim i koje rade na trudnoći al mi nije jasno da u stvarnom svijetu odnosno u mojoj okolini stvarno nitko nema sličnih problema il je ovo doista tabu tema pa je lakše glumit da je sve idealno a trpit kad ostaneš sam između 4 zida?

Draga guess,
ja kao da slusam i citam o sebi kada mi pises o tome kako ljudi i okolina ne razumiju, tj. i sve moje frendice i prijatelji - svima je jako dugo trebalo da shvate i prihvate činjenicu da pijem tablete. To svi nekako osudjuju, gledaju to kao moju slabost, neki hir... ne znam...kao da ja uzivam u tome sto pijem terapiju godinama i borim se lavovski svaki dan. S druge strane, da imam neku "opipljivu" bolest, vjerojatno bi svi bili empatični i suosjecali i razumili. Panika i depresija su pravi pakao i jos k tome nitko ne razumije. I nas su stalno bockali s pitanjima, kada cete, sto se ceka i sl., a ja sam se borila sa skidanjem s tableta, vodila .xls tablice i kidala komadice i brojala miligrame AD-a koji sam ukidala. I nakon par mjeseci, sve, kao bumerang, se vratilo i onda su mi psihijatri (isto sam se privatno naplacala raznih misljenja) rekli neka idemo na trudnocu pa kako bude. i da hormoni naprave svoje i zenema bude ok u trudnoci. Nazalost moji hormoni su se "krivo" poslagali i meni je psihicki citavo vrijeme - koma! Trudnoca je inace super uredna po pitanju svih pregleda, uzv-a, beba jako napreduje, svi testovi i nalazi - OK! A moja psiha
Javljaj se kad god ti je tesko... ima jos jedan forum na ovu temu, saljem link u pp

hvala mara6_99 i dobrodošla guess

ja sve česće razmisljam o drugoj trudnoci ,nekad me tako preplave osjecaji kad sam rodila svoju prvu curicu pa onaj neopisivi osjecaj kad ti ju stave na grudi,htjela bi da to osjetim opet,a onda se misli naravno okrecu u krivi smjer i ta maštarija prelazi u brigu oko svega i svačega,prvo tableta i dal ce sa bebom sve biti u redu ako pijem tablete,onda svega ostalog finansije,materijala situacija i bezbroj drugih stvari koji me sputavaju i guše ... mozda cu zvučati smiješno,ali ponekad imam osjecaj da bi brzo "ozdravila " kad bi riješila stambeno pitanje i imala dovoljno za neki normalan zivot,da ne moram svaku kunu racunati kad udjem u trgovinu kad mi djete nesto pozeli da joj to mogu pruziti,a ne da moram lagati mama ce ti to kupiti sutra,pa sutra,pa sutra i tako u krug

tako sam umorna više od tog bjednog osjećaja i straha da ne mogu vise ni da opišem...dodje mi da sve tablete pobacam uzmem litraču alkohola i 2-3 džointa i da se oduzmem

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

Hvala na dobrodošlici mala pčelice
Vjeruj mi panika i depresija ostaju tu i kad ti je sve sređeno u životu. Ja sam isto mislila proći će panika kad uradim ovo, postignem ono, zaradim toliko, otputujem tamo....al evo panika je prisutna i kad imaš svoj dom, otplatiš kredit za auto, potpišeš ugovor na neodređeno na poslu koji obožavaš, proputuješ sa dragim mjesta o kojima smo sanjali al ova "glupača" kako ja nazivam svoju paniku nikako da spakira kofere i ode od mene

ni pored toga nisi dobila još veću volju da se boriš protiv nje ? onda mi je jasno da nam nema pomoći moj zivot ti slikovito izgleda ovako ___________
/
___________
/
_____________..... ove ravne crte označavaju stagnaciju,a kose propadanje pa nije ni čudo da se ne mogu izvuci iz depre bar da mi se desi nesto sto bi me podiglo,al nikad nista,samo stvari koje me sputavaju....u suštini ne vidim smisao ovakvog života .....

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

Ja sam ti pčelice dobro kad sam na tabletama a jel pokušam prestat opet pad

ja se nisam ni pokusavala skiniti jer osjecam da mi nece biti dobro,kad mi je sa njima lose (ne toliko koliko bez njih) kako bi mi bilo tek da se skinem ...jedino su me skinili kad sam ostala trudna,pa sam bila bez njih dok mala nije napunila 10 mjeseci,pakao zivi ni sama ne znam kako sam to prezivila i ostala pribrana,a da si nista nisam napravila ...polako prihvatam činjenicu da cu biti na tabletama cjelog zivota,ako je to cjena da cu ostati koliko toliko zdravog razuma prvo sebi onda i mojoj porodici platiću je...

ustvari sad kad malo bolje razmislim u trudnoci sam imala neki jak nagon da moram ostati pribrana,da ne poludim,dal je to bilo zbog hormona ili ne ne znam...nadam se da ce ti biti lakse kad ostanes trudna i misli malo odvratiš od tog straha jer ces misliti na svoju bebicu

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

citala sam na int da nakon sto se povuku svi simptomi depresije i p. napada treba nastviti piti AD još nekoliko mjeseci,mozda i godinu ,jer često bolest zna biti "dobro zakamuflirana" i čim se prestane sa tabletama ona se vrati ....

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

drage,

potpuno vas razumijem, jer i sama patim od strahova, pogotovo za dijete i za suprugovo zdravlje, taj me strah ograničava u uživanju u svakodnevnom životu i trudnoći. rijetko se mogu opustiti i zabaviti uglavnom sam napeta i anksiozna a samim time i depresivana, stalno se brinem..
svemu je prethodo nagli gubitak majke za koju sam bila jako vezana, pa gubitak prve bebe u devetom tjednu, pa gubitak druge bebe u dvadesetom tjednu, i sad sam treći put trudna, ušla u osamnaesti tjedan.nadam se da bude sve ok ali me ti strahovi muče jako. pijem normabel od 2 mg tri put dnevno, dr. je preporučio, jer zna sveukupnu povijest bolesti i da sam veliki paničar sad poslije ovog svega.
teško mi pada i to jer većinu dana provedem sama, mm puno i dugo radi, više ga nema nego ga ima doma i jako mi fali..
zato mi je drago da sam naišla na ovaj forum gdje se možemo izjadari jedna drugoj i biti podrška.
iako nastojim biti pozitivna svejedno se često rasplačem zbog stanja u koje zapadnem i sva sam jadna onda. da ne spominjem da se zaledim od straha svaki put kad idem dr. na kontrolu od straha da ne kaže nešto loše u vezi bebe. borim se s tim strahovima već tri godine i pomalo sam umorna i iscrpljena od toga, sve mi je teže podnositi to....
bolje se osjećam dok je mm doma dok znam da je dobro i na sigurnom, ali to je tak rijetko, većinom sam u strahu..

leptirica 15 dobrodošla
ovde cemo savršeno razumiti tvoje strahove jer ,kao sto vidis; i sami se borimo sa istima... isto imam taj osjecaj da ce se nesto lose dogoditi mojim bliznjima i meni,al za mene me nije toliko briga koliko za njih ,stalno strepim nad djetetom ,nikad ne skidam jedno oko sa nje,sve mislim ako samo trepnem da ce se nesto desiti,izludjuje me to..mm je isto kao i tvoj vječito van kuce prije mi je to bilo strasno ,sad sam malo opustenija po tom pitanje,a mala kad nije kuci kad je kod mojih ili nekog drugog ne mogu se opustiti,mada nekad jedva cekam da ode negdje svejedno se ne mogu rijesiti te napetosti ... nadam se da ce ti ova trudnoca proci u najboljem redu i da ces imati svoju bebicu kao utjehu kad te uhvate crne misli

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

nema te knjige ,ni igle ni konca koji ce ti okupirati misli i oterati strahove

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

hvala na podršci pčelice, puno mi to znači, viidim da nas ima više sa tim problemima.. očito mi se sa maminim odlaskom promijenio sklop u glavi jer sam prije bila izrazito vesela i pozitivna osoba, puna života, a onda su se naredale nedaće i sa svakom sam tonula sve dublje i dublje.. ova trudnoća mi je motiv za život i voljela bih kad bi sve bilo ok sa bebom.. strah od bolesti i smrti mi je strašan, a to mi je ostalo kao posljedica nakon mame,gledati ju kak umire u svega tri tjedna prije mog vjenčanja, pa držati mrtvo dijete na porodu, tolika žalost.. bila sam i kod privatnog psihijatra koji je dosta skup i nisam si mogla priuštiti liječenje kod njega dalje, kaže da nisam depresivna nego razočarana i demotivirana. zato se tako osjećam.. većina psihijatara propisuje samo lijekove kojima se maskira problem a ne rješava ga, dok je do kvalitetnih psihoterapeuta teško doći preko uputnice, a privatni i to nisu svi dobri su jako skupi i financijski nedostupni nama prosječnim građanima. vjerujem da bi mi psihoterapija pomogla da razriješim stvari sama sa sobom ali hodanje psihijatru koji me posluša jednom mjesečno na 20 min je gubljenje vremena.. a za privatnog nemam love..
draga guess, ako sam dobro ponovila nick, moj ginekolog koji je odličan veli da postoje istraživanja koja ne povezuju uzimanje terapije kod žena koje su zatrudnjele i hvala Bogu rodile zdravu djecu, sa nekim malformacijama ploda ili tako nešto, kaže da je bolje za ženu nastaviti uzimati terapiju i u trudnoći jer je psihička i fizička stabilnost majke najvažnija.. ne znam na kakvoj si ti terapiji, ali kod njaga se kontroliraju i pacijentice koje su na teškim psihofarmacima i imaju zdrave treudnoće. ne tvrdim da su svi antidepresivi i antiksiolitici dobri za uzimanje u trudnoći, ali ima onih novije generacije koji ne nose rizik za dijete.. samo ne idu svi ginekolozi u korak s vremenom i ne prate novosti i istraživanja pa je najlakše im reći da ne smiješ uzimati umjesto da se informiraju i olakšaju ti ionako za tebe tešku situaciju. kad sam ja zatrudnjivala umirala sam od straha doslovce se preznojavala se noću i imala noćne more i prolazila koma stanja,strahove, plačljiva raspoloženja, bila razdražljiva i nervozna jako,istovremeno se brinula kako to utječe na moju bebu, i zasad je trudnoća uredna, tak da treba se odlučiti i krenuti. važna je suradnja psihijatra ili psihoterapeuta kod kojeg se liječiš i ginekologa da bi iznašli najbolje moguće rješenje za tebe i za tvoju buduću trudnoću.
meni je moj ginekolog predložio liječnicu psihoterapeutkinju koja je magistra da me uvjeri da smijem uzimati antiksiolitike u trudnoći, ali sam ipak u dogovoru s njom i s njim ostala na normabelu samo.. dok mi je dr. psihijatrica prek uputnice zabranila bilo koji od AD ili antiksiolitika jer tvrdi da imaju teratogeno djelovanje na plod, pogotovo u prva tri mjeseca kad se događa organogeneza kod ploda. a nije u pravu. samo ne zna, nije informirana.
možemo se samo boriti jer prepustiti se nije vrijedno..

pčelice, znam kak se osjećaš.. tako je i meni dok mm je na poslu, premirem od straha za njega a kad je kraj mene kad ga samo čujem da diše mi je neopisivo puno lakše i odmah se bolje osjećam.. on se trudi shvatiti moje strahove ali njegovi su još svi na broju hvala Bogu, a i ove trudnoće sam u bolnici proživljavala većinom sama jer je on radio, i porod i sve.. nije se povezao s tim djetetom jer ga niti nije poznavao, a ja sam ga nosila u trbuhu, osjećala pokrete i kad sam ga držala mrtvog u naručju, srce mi je puklo.. aon ništa od toga ne zna, jer ga nije bilo kraj mene.. i drago mi je da mu nije poznat taja osjećaj, i dao Bog da nikad ne osjeti takvu tugu i strah. on je to proživio na svoj način, ali mi se čini puno manje bolno od mene.

leptirice mogu slobodno reci kako OSJECAM tvoju tugu i strah preko ovog ekrana i dobro kazes bolje za tvog muza da nije to sve vidio i prezivio,al nije bolje za tebe jer si sve sama prosla... ne znam sta me još sve u zivotu čeka al da drzim mrtvo djete na rukama to nebi mogla da prezivim mislim da bi se zauvijek oprostila sa zdravim razumom tebi svaka čast stvarno ti skidam kapu kao i svim ostalim majkama koje su dozivile slično ,sto ste ostale sabrane koliko toliko da nastavite zivot iole normalno

ja po nekad nocu ustajem da provjerim dal mi djete dise,nekad mi se ucini da ne dise onda ju tako snazno prodrmam uz ogromni strah dok ne vidim da se pomaknila,isto to radim i sa mm ...i nije me briga sto ce neko misliti da sam luda il nenormalna ja to jednostavno moram uraditi i gotovo... ne znam,niti se pomiriti sa tim strahovima niti živiti sa njima ,nije lako ....

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

i kao sto kazes ja bi najvise volila da sam opet ona stara puna zivota i uvijek spremna na zezanciju i tudju i svoju al uz najbolju volju ne ide.. ko me nezna dobro nikad nece primjetiti na meni da sam puna straha i depresije,to vide samo moji najblizi,ja se i dalje zezam i salim ,izvaljujem gluposti ali nije to to kao sto je nekad bilo... kako da kažem, falim sama sebi


ja ne idem na psihoterapije,odem samo psihijatru jednom u 2,3 mjeseca nekad i redje ,tj kad osjetim potrebu,a tako mi treba neko da otvorim dušu i izbacim sve iz sebe

P.S. meni je okidač bio los papa test i nalaz hpv-a koji je bio pozitivan na visoki rizik,pa mi je moja (tada) "pametna" ginekologinja rekla da cu dobiti rak maternice vjerujem da bi morala pući kad tad,al ona je samo ubrzala proces ...

< Poruku je uredio mala pcelica -- 2.7.2012 20:55:05 >

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

je, strašno je bilo teško.. ali idem dalje sad a na te strahove sam se na neki način privikla, iako mi i h je teško podnositi, pogotovo sama.
kažeš za visokorizični hpv na papa testu, koliko mi je poznato znam da nije bezazleno, ali isto tako i znam da se može uspješno liječiti BEZ DOBIVANJA RAKA MATERNICE. to je ono što sam govorila o znanju i neznanju pojedinih nazovi stručnjaka. uvijek traži drugo, pa i treće mišljenje ako treba. jesi li to liječila? izliječila? ili barem držćiš pod kontrolom? imala je moja teta velikih problema s tim, prošla konizaciju sve ali ipak je uz dobru terapiju od kvalitetnog stručnjaka ili izliječila ili uspješno drži pod kontrolom ne znam sad točno to svoje stanje. znam da joj je dr. rekla piti jedan limun pomiješan sa žlicom prirodnog meda otopljen u mlakoj vodi ujutro natašte, to da je jako dobar recept za imunitet. ja sam to pila dvije godine i nisam bila ni prehlađena dok je mm dobio prehladu i gripu a meni ništa. onda znam iz prve ruke da je jako djelotvorno na imunitet. okus nije baš neki, ali ok, privikneš se..
piši, izjadaj se..
biti blizu kraja života, naravno da onda stalno stojiš na rubu..
sad imam motiv da se borim i izdržim, samo se nadam da će ovaj put sve biti u redu. a na svojeg dječaka često mislim isto ko i na mamu i sva se rastužim onda.. ali i bolje je nego slušati savjete nekih koji kao znaju, da trebam uživati su mi govorili, da se čim prije vratim u normalu, dok nisam naišla na jednu ženicu na jednoj večeri koja je proživjela slične stvari, njoj je beba umrla brzo poslije poroda. i ona me rasplakala na večeri od tridesetoro ljudi. svi su nas gledali i čudili se, a mi smo se grlile i onda sam shvatila da je za mene bolje bilo da sam odtugovala odmah a ne se posvetila brzom oporavku kak su mi drugi savjetovali. ona se loše nosi s tim svim, puno lošije od mene, ja sam ipak funkcionalan član društva, dok je ona stvarno jako psihički stradala.
čula sam od jednog patera jedan savjet-reko mi je da ne smijem nikad dozvoliti da mi emocije utječu na razum, da razum uvijek mora prevladati.
ja negativno doživljavam kroz strahove za bebu i mm, i to je okidač uz usamljenost za plakanje i iscrpljenost trenutno kod mene. makar se osjeća manje usamljeno sad na ovom forumu, jer komuniciram s ženama koje me razumiju, hvala ti mala pčelice. moje prijateljice nemaju takvih problema i teško mi je s njima razgovarati o tome ali volim se družiti s njima kad imam dobar dan, onda mi je malo lakše..
treba se naučiti nositi s tim životnim problemima.treba imati snage za to.

ja sam znala samo činjenicu da je hpv uzročnik raka gr. maternice i nista vise,ona mi je trebala sve objasniti o tome i o lječenju,ali ne,na moje pitanje dali ja imam rak ona je odgovorila-nemas još,ali ide prema raku na sta sam se ja slomila i to je bilo to... kad sam otisla kod privatnog dr čovjek mi je sve lijepo objasnio čak i nacrtao,uradio kolposkopiju i poslao me na biopsiju,ali tad je vec bilo kasno jer steta je bila učinjena.. nalaz je i dalje bio cin 2 sto u sustini ni nije neki jako los nalaz,kod nerotkinja se obično nista ne radi u tom stadijumu (to je bilo prije trudnoce) nego se prati ,često se zna i povuci samo... ubrzo nakon toga sam ostala trudna i u trudnoci mi je papa test bio odličan znaci bez ikakvih terapija ,takav se nastavio i do dan danas.... odonda imam strah od bolesti i postala sam hipohondar,vucam se po doktorima svjesno ili ne svjesno trazeci bolesti,panika me hvata na svaku manju bol i tako u nedogled....

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

Kako ste mi pčelice i leptirice danas?
Ja evi i nisam tako loše, samo sam se od ove vrućine budila bezbroj puta noćas pa malo panika uhvati al ajde izdržljivo. Ja nemam te strahove kao vi za svoje bližnje, meni je najveći strah ostat sama, pogotovo u nepoznatom Glede AD, ja sam bila prekinula terapiju nakon 6 mjeseci jer sam bila dobro al se panika vratila brzo i tad mi je psihijatar rekao da ću sad morat uzimat terapiju najmanje 3 godine jer kad se ponovi epizoda onda znači da bolest nije još reagirala na terapiju i da bi spriječili ponovno vraćanje panike mora se produžit terapija.

Ne znam da li ste vjernice al meni molitva puno pomaže kad sam u rasulu,često nemogu otić u crkvu od straha da ću se onesvijestit,poludit bla,bla al zato doma dosta čitam duhovne knjige il jednostavno molim i kroz molitvu otvaram dušu Bogu i bude mi puno puno lakše

guess nisam neka vjernica,ne idem u crkvu i ne citam duhovne knjige,po nekad imam osjecaj da bi otisla u crkvu,al neodem,smatram da jedino ja sama sebi mogu pomoći sve ostalo je relativno...meni se najčesće napadi javljaju kad sam umorna i neispavana,kad puno pusim il sam gladna,a npr. popijem kafu dok sam bila na zoloftu nestao je strah kad bi isla negdje sama,ispočetka nisam se usudila ni sjesti u auto sama,onda sam to sve mogla bez problema,zatim mi je dr promjenio zoloft u calixtu pa se to sve vratilo i sad opet ne mogu nista sama uvijek mora neko biti samnom,najčesce mm,sa njim sam najsigurnija ...

guess na kojoj si ti terapiji?

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

Ja uzimam zoloft 1x50mg dnevno i xanax po potrebi al rekli su mi i ginekolog i psihijatar da ako ostanem trudna zaboravim na xanax, zoloft može ostat a možda bi ga mjenjali na što sam ja rekla da mi ne pada na pamet mjenjat AD na početku trudnoće jer obadva puta kad sam započinjala sa zoloftom bilo mi je katastrofa desetak dana tako da ostajem pri zoloftu u slučaju trudnoće. Probala sam prije i seroxat al mi je baš nabio kilažu tako da sam njega jako brzo izbacila. Kako djeluje calixt (valjda sam dobro napisala ) ? zbog čega ti je mjenjan zoloft?

Ja sam isti prije zolofta i na početku uzimanja užasavala se ostat sama čak i u svojoj kući tako da su kad dragi nije mogao od posla bit sa mnom redali se roditelji,sestra,kuma,svekrva...uglavnom uvijek je netko morao bit u blizini,ne nužno sa mnom nego u kući i okolo kuće u slučaju "da se nešto dogodi". Moram reć nikad se nisam onesvjestila il da mi je baš pozlilo al strah uradi svoje i nisam željela ostat sama.Sad sam bolje,čak nekad uživam u samoći,bar se mogu u miru isplakat