Depresija nije tako lako za odrediti, no po tvojim pisanjima, pretpostavljam da uistinu jesi depresivna. Posebno sto velis da je beba zeljena i da te muz podrzava. Dakle, svakako upitaj ginekologa za savjet, ne smije misliti da si ludjakinja, posebno ako ima iti malo pameti. No, ako on ne reagira, onda svakako odi dr. opce prakse da ti da uputnicu za phihologa ili psihijatra. Oni su ti koji se bave depresivnim dijagnozama. Mozda ce ti moci nesto prepisati, neki recept, da ti pomognu u tvom stanju. Sretno.

ja sam bolovala od depresije u trudnoći i to teške. Muž i ja smo željeli to dijete, međutim kada sam ostala trudna odjednom sam se totalno promjenila kao do tiše nisam bila ja, nisam se veselila trudnoći, djetetu, prvom djetetu, mužu,obitelji, prijateljicama, sve što me je do tada max. ispunjavalo više nije imalo ništa smisla, ja sam samo razmišljala kako da okončam ovaj život, taj dan mojoj baki je pozlilo i teta i ja smo baku odveli liječniku, a u blizini je odjel psihijatrije, odjednom sam krenula tamo, više nisam vidjela izlaz iz svoje situacije, zamolila sam sestru da me neko primi, bez uputnice, primio me fantastičan liječnik, napominjem da od početka moje depresije u trudnoći ja uopće nisam mogla plakati, a onaj tren kada sam ušla u ordinaciju i kada je on počeo samnom razgovati suze su same krenule u potocima, plakakla i plakala sam......do tada faktički ja nisam niti znala šta je depresija, osim one povremene melankolije koga svakog ponekad uhvati, a još brže pusti. On mi je tada propisao terapiju, pila sam te lijekove prvih 4-5 mjeseci, poslje se stanje lagano počelo stabilizirati pa sam prestala. Moj sin sada ima nepune dvije godine, hvala Bogu napredan u svakom segmentu iako sam se bojala s obziram na terapiju koju sam pila, a ja eto isto tako sve 5. Napominjem da je tada (kao i sada) hvala Bogu sve štimalo uu mom životu od muža, financija, društva, posla, tako da laički rečeno nije bilo razloga za tugu, ali eto to je bilo jače, mnogo jače. Razumjem te u potpunosti, ako želiš razgovor možeš mi je se javiti na PP. sretno. 

Lijep i iskren tekst Malizia, mislim da možeš pomoći svima koji ne daj Bože upadnu u takvo stanje.
Meni je razdoblje trudnoće bilo najljepše stanje u životu.
Sretno Anonimna.

_____________________________

Drekavac Mihael stigao 11.11.2010.

Kako nemam iskustva s tim mogu ti reći samo da ti želimo da ti to prođe što prije (možda najbolje uz stručnu pomoć) i da uživaš u svojoj . Sretno!

_____________________________

"Bože daj mi ono što mi treba, a ne ono što želim."

Mali anđelek 10.03.2007.
"mamin sin" M 20.04.2009.
naša curka-bracina seka se rodila 06.04.2011.

Uh..

Ja imam cesto totalni pad energije,zabrinutost,umor..jako sam pasivna i sve mi je tesko..................u 10-oj sam sedmici..ima i dana kad sam odmorna i pomislim wow vratila se ona stara:)..ali..brzo prodju ti "jaki" momenti kad se osjecam ok..

Još si na početku kad je najteže, izdrži još malo, u drugom tromjesečju će ti bit lakše.
Sretno i dobrodošla.

_____________________________

Drekavac Mihael stigao 11.11.2010.

Ne vidim da se netko skoro javio ali se nadam da vas ima koji ovo citate,
i da cu dobiti odgovor,podrsku ,savjet,bilo sto.
U 7 tjednu sam trudnoce,a lijecila sam se vec od depresije,koja se sada vratila u jako
teskom obliku.
Znam da je jos vrijeme i mogu ju prkinuti ali zeljela sam ju,i htjela
bi ovo nekako prezivjeti.
Ljekari preporucuju ili trpi ili prekini trudnocu,sto nije nimalo utjesno.
Niti se depresija moze trpiti niti je rjesenje prekid.
Molim vas ako je netko jos na temi a prolazi,ili prolazila kroz slicno iskustvo da mi se javi .

Ja inace nisam bila u depresiji i jako smo zeljeli  , ali na pocetku  sam bila koma. Od stalne muke i umora stalno sam razmisljala zasto sam se uopste upustala u drugu  . Vjerojatno tome puno pridonesu hormoni u trudnoci...Jos i sada sam na momente down, pogotovo kada procitam naslove u novinama, ali svejedno se veselim bebi...

Vazno je da o tome razgovaras i da potrazis strucnu pomoc (psihijatra, ne ginekologa) prije poroda ako si stvarno jako depresivna da ti se ne bi zavuklo u postporodjajnu depresiju...Poslije poroda dobit ces novi smisao zivota i priliku da osjetis ljubav kakvu nisi nikada do sada. Isto tako te ceka velika odgovornost, zbog toga je vazno da probas svoje stanje poboljsati prije poroda.

Sretno

< Poruku je uredio mirna -- 2.12.2011 8:08:29 >

Nisam prošla ništa slično ali želim ti da uz stručnu pomoć riješiš taj problem i uživaš u ostatku trudnoće.
Kao što je Mirna rekla, kad rodiš tvoj život će dobiti novi smisao.
Sretno.

_____________________________

Drekavac Mihael stigao 11.11.2010.

klaudija draga ja sam dva mjeseca prije trudnoce pala u tesku depresiju sa napadima panike i zavrsila na antidepresivima tačnije pila sam 3 vrste tableta..pod tom depresijom sam ostala trudna čim sam saznala za trudnocu psihijatar mi je udmah ukinio 2 vrste tableta,a ostala sam samo na zoloftu i to mi je polako ukidao...poslje toga sam bila još gora,ali sam se borila sama sa sobom kako sam umjela i znala...situaciju je pogoršavala mučnina koju sam imala na početku trudnoce pa sve do skoro 5 mjeseci,al nisam se dala..i ja sam kao i mirna pomisljala na abortus jer vise nisam znala kako dalje i kako to sve izdrzati...al uz podrsku mm sve je bilo lakše... za početak nadji si dobrog psihijatra i porazgovaraj sa njim on ce ti dati tablete ako smatra da je veca stetnost za plod tvoja depresija od tableta..recimo taj Zoloft sto sam ga ja pila nije toliko stetan za djete,a mozda ima jos neke tablete koje su manje stetne ili čak nesto na biljnoj bazi...uglavnom moja preporuka ti je da se odes savjetovati sa psihijatrom pa ces viditi sta ce ti on reci,ako treba potrazi i nekoliko misljenja ,a potom idi kod psihologa na razgovore...moje djete se rodilo potpuno zdravo unatoč tim tabletama na početku trudnoce i depresiji..antidepresive sam počela ponovo piti kad sam prestala da dojim maju tj. kad je ona imala 10 mjeseci...poslje poroda mi je isto bilo uzasno,al trpila sam koliko god sam mogla samo da ju sto duze dojim i kad nisam vise mogla da izdrzim vratila sam se na tablete...mala mi sad ima 2,5 godine,a ja sam jos na tabletama i vidim pomak u mom lječenju..depresija se mora lječiti! ja sam spremna na tabletama biti koliko god treba samo da izadjem iz tog košmara...nemoj ni da pomisljas da prekidas trudnocu,jer poslje ces dobiti novi smisao za zivot koji ce ti dati dodatnu snagu za borbu protiv depresije sretno!

Mala pčelice lijepo što si svoje iskustvo podijelila sa nama. Danas kao da se ljudi srame reći da su depresivni i da se liječe.
Želim ti puno sreće i da budeš i dalje tako hrabra.


_____________________________

Drekavac Mihael stigao 11.11.2010.

hvala lilia
da,na zalosr zivimo u takvom drustvu koji nema razumjevanja i odma pomisle kako su ljudi koji piju tablete ludjaci,ali mene to ne dira i ne krijem to,čak sto vise preporucam to svakome ko je u toj situaciji,jer to je bolest kao i svaka druga i treba se lječiti..ljudi su primitivni i ne razumiju to. ako ce to meni pomoci da zadrzim zdrav razum i pod cjenu da me drugi smatraju ludom ,ja cu ih piti i lječiti se koliko god to bude trebalo i trajalo

Nisam ocekivala ovako brzo odgovore,beskrajno sam vam zahvalna na tome.
Ja svaki dan bar po n ekoliko puta pomislim da bi trebala prekinuti trudnocu,
jer je ona izazvala ovu depresivnu epizodu.
Ni sama nemam nista protiv lijecenja,ali psihijatar kod kog sam bila ne preporucuje nista
osim apaurina ili normabela,ali on u depresiji ne pomaze.
Ja sam vec majka i imam kcerku od 7 godina,i ovo je zeljena trudnoca,i cekana zbog ljecenja depresije,
ali sada kada je otvarena kao da je ne zelim uopste,valjda zbog strahan od ishoda,
ili patnje koja me ceka narednih 7 mjeseci.
Hvala za iskustvo majke koja je prezivjela trudnocu i deresiju.
Meni zoloft ne djeluje ,ali ako se bude moralo nadam se da postoji neki lijek koji bi
pomogao,samo da izdrzim.

ne znam kako si lječena prije od depresije,ali ja vjerujem da razgovor pomaze vise nego tablete...ne znam dali si procitala post na prethodnoj stranici od malizie kad je napisala da nije suze pustila dok nije otisla kod psihijatra,e pa tako sam i ja taj tupi osjecaj depresije pretvorila u gomilu suza kad sam prvi put otisla kod psihijatra..prije toga 6 dana nisam nista stavila u usta,smrsala 6 kila u tih 6 dana,polu mrtvu su me uneli u ordinaciju od psihičke i fizičke slabosti nisam mogla ni stajati ni sjediti,a poslje razgovora sam izasla svojim nogama i pravac u piceriju i pojela jednu velilu picu
ja na zalost nisam u mogucnosti da si placam psihologa da idem na razgovore,a osjecam da mi je preko potrebno to,a i kod psihijatra idem povremeno kad je potrebno da mi korigira terapiju i svaki put se isplačem kod njega i zbog nekih banalnih stvari kad pričam,jednostavno taj covjek tako utječe na mene da cim ga vidim meni bude lakse ( inace idem kod privatnog psihijatra)
probaj se savjetovati sa vise njih,ginekolog tu ne moze puno pomoci,sa njim jedino mozes viditi koji ljekovi stete,a koji ne...ako ti zoloft ne odgovara ima i drugih tableta sigurno koji bi ti pomogle..bori se za svoje ozdravljenje i nemoj vise da mislis na pobačaj jer to je sad takvo trenutno stanje i pod hormonima si jos zbog trudnoce

Pila sam velafax AD,skoro dvije godine,i isla uporedo na psihoterapiju.
Rijesila se depresije,jedino je anksioznost ostala koja je bila pod kontrolom.
Prestala piti AD da bi zatrudnila,i dogodilo se veoma brzo.
Znala sam da nece biti lako,ali se nisam nadala ovakvom dnu
ovako brzo.
Idem na psihoterapiju,ali nije me puno lakse.
Jedem kada me natjeraju,ne komuniciram,htjela bi biti sma,i placem,
nekontrolirano placem.
Psihoterapeut kaze da se ne borim protiv osjecaja nego da im se prilagodim,
da ih prihvati i nadammse da ce proci.
A ja ne znam kako dalje,jos nisam sigurna da li da zadrzim trudnocu uz rizik neke terapije,
a ta neizvijesnost mi je jos gora.Hvala ti na javljanju ,a ja cu se potruditi da izdrzim,
ali 7 mjeseci je u ovom stanju ko 7 godina.

klaudija ja imam isto od svi problema depru ali borim se da treniram itd
bori se izadzi vani na svjez zrak,treniraj,druzi se ljudima i seksaj se cesto 

imas li mogucnost da odes malo negdje da promjenis sredinu,rodbina ili jednostavno ti i muz preko vikenda malo u planine? kakav ti je drustveni zivot? ako si naglo prestala sa AD to je očekivana reakcija da ti se depra vrati u još većem obliku...moras sama sebe terati na komunikaciju,ali ne sa ljudima koji sire negativnu energiju nego pozitivnu koji se zezaju ,zafrkavaju...bice ti tesko ispočetka,znam taj osjecaj kad zelis samo da budes sama i da te niko nista ne pita i da te svi ostave na miru i u tišini,ali tek to ubija...zelis to djete,vjerujem da si se obradovala kad si vidila pozitivan test,al i odmah ti se stvorilo masa pitanja u glavi i krenila je depresija...imas vec jedno djete koje treba prisutnu majku i duhom i tjelom misli na njega i nek ti to čedo u tvom stomčiću bude pokretač pozitivnih misli,a ne negativnih...sve je prolazno u zivotu tako ce proci i ta depresija nesretna
gura,guraj,guraj se naprijed ,vidices bice ti bolje... ja sam pored depre imala i panicne napade tek to što je horor strasno nesto i evo izgurala sam i dalje guram guram guram do potpunog ozdravljenja
da nadodam jos sto se skidanja sa AD tiče to treba postepeno da se riješava,ako si pila 2 god ad recimo po jednu tabletu dnevno,trebace ti najmanje 6 mjesci da pijes po pola tablete dnevno,pa onda mozda i neko vrijeme po pola svaki drugi dan pa tek onda izbaciti...al to sve ovisi od dr kako on procjeni da ti treba ...evo ja sam počela sa jednom tab. zolofta ujutro i pila tako nekoliko mjeseci,al mi se depra pojačala,onda mi je dr dao da pijem po 2 dnevno mjesc dana i super sam se osjecala sa te dve tab.,poslje mjesec dana me je vratio opet na jednu i sad krajem 12 mjeseca idem da vidimo hocu li ostati i dalje na toj jednoj ili cemo poceti sa smanjivanjem na pola dnevno


< Poruku je uredio mala pcelica -- 2.12.2011 12:16:46 >

bravo pcelice
treba odgovornost uzeti u svoje ruke i raditi ono od cega se osjecamo bolje..
ja sam prosla kroz sve i shvatila da od pasivnosti nema nista(nema ozdravljenja)

hvala ti puno mi znaci kad me neko bodri u tom ozdravljenju
ja znam ponekad i sad da budem pasivna i da mi se nista ne da i nervozna i zivčana,al to opravdavam ovom situacijom i neimastimom u kojoj zivimo...ali recimo na meni niko nebi sad rekao da bolujem od depresija,ja sam uvijek prva kad je neka zafrkancija u pitanju ,zezancija il tako nesto,jer jednostavno guram,guram i guram i kad mi se ne gura

od mene
Bog zna koliko je takvi ljudí kao ja i ti ali ja smijem to iznjeti i reci i ne mislim uopste da je to neki nedostatak...
niti se bojim da ce me neko osuditi na ovom forumu jer sam poptpuno svjesna da ni jedan covjek na ovom svjetu nije perfekt niti ima pefekt zivot...ne smatram da sam slabic uopste...

< Poruku je uredio jagodicabobica -- 2.12.2011 12:30:22 >

tako je jagodice,sto covjek prije prizna (prvo sam sebi,a poslje i drugima) da mu je potrebna stručna pomoć i DA TO NIŠTA NIJE SRAMOTA to ce ishod brze doći,a samim ti i ozdravljenje.
klaudija smao da ti kazem jos nesto u vezi bebice mozda ce te malo utjesiti,ja sam i ostala trudna iz razloga sto sam bila u depri,dr mi nije rekao direktno ostani trudna nego se dalo zakljuciti iz njegovih rijeci na sta je ciljao( u depru sam upala iz zdravstvenog stanja sa ginekološke strane)...to sam i uradila... ispočetka kad sam prestala sa svim tabletama sam imala takve ispade tuge i plača da je to bilo strasno za gledati i slusati,ja sam samo plakala i plakala ,a znam da sam bila retna sto sam trudna,ali ta tjeskoba je morala nekuda izaci pa je izasla kroz suze...poslje nekog vremena sam se stabilozovala i svoje osjecaje dovela donekle u red,čisto da normalno funkcioniram,pogotovo kad sam prvi put osjetila pokrete bebe i od tad pa na dalje sa svakim njenim pokretom ja sam bivala sve sretnija i sretnija,a depresija sve manja i manja ..i jos me je jedna stvar jako mucila"sta ako me uhvati napad panike u toku poroda" to mi je bila nocna mora,al nit me je uhvatio napad ,a ni depresija jer jednostavno vise nisam ni razmisljala o depresiji i napadima panike...tek tamo kasnije kad je opet sve počelo da bude jedno te isto depra mi se vracala,al onda sam vec mogla početi piti tabl. ponovo i evo me sad guram ka ozdravljenju...... zelim da ti pomognem na sve moguce nacine ako znam i umijem jer znam tvoje trenutne osjecaje i strahove i sve sta ti se sad desava u glavi i kroz sta prolazis...ali PROCI CE,depra ce se smanjiti kako ti trudnoca bude odmicala ,a poslje kad se porodis mozes odmah da počnes piti tablete.to znas i sama

< Poruku je uredio mala pcelica -- 2.12.2011 13:03:54 >

kada sam ja u trudnoći oboljela od depresije mene ništa nije moglo razveseliti što mi do jučer pričinjavalo zadovoljstvo.....nikakvi izlasci, šetnje, kupovina, prijateljice, dijete, muž.....ništa, ja sam samo razmišljala kako da okončam.....
moje lice nije imalo nikakvu mimiku, moje lice je postalo jedan tužni grč......
najgore mi je bilo šta nism mogla plakati...a tu žuč je tribalo izbaciti iz sebe, ali ona se nije dala.......onda sam otišla kod tog divnog čovjeka u bolnicu i kada sam se onako pošteno isplakala bilo mi je lakše......prepisao mi je fevarin i xanax, fevarin mi je pomagao samo šta mi je od njega u početku bilo jako loše....depresija me je molavala kako je vrijeme odmicalo ali niti do kraja ne mogu reći da me je skroz molalo......Ozdravila sam onaj moment kada sam rodila......opet ona stara fala Bogu.......moj psihijatar je spominjao nesrazmjer hormona, muško - žensko, općenito rad hormona u trudnoći, kemijske promjene u mozgu koje su odvijaju paralelno sa trudnoćom............vjerujem da ti već sada mrziš svoje stanje, dijete koje nosiš isto tako.....bar je tako bilo kod mene.. .....onaj momenat kada sam rodila to je bila ljubav, sva ova sranja su ostala iza......da sam ga abortirala onda u onom bunilu mislim da bi mi danas bilo mnogo teže nego šta su mi bili teški oni 9 mjeseci, ne bih sebi to mogla nikada oprostiti jer to dijete u ove svoje dvije godine i nešto mjeseci me je toliko puta u životu već razveselilo da bih mnogo u životu propustila da ga nema.
želim ti mnogo sreće .

također sam se borila sa depresijom ,ali mene je čopila pred kraj druge trudnoće i zato sam inzistirala na induciranom jer sam pomišljala na samoubojstvo i odvratne stvari 
a razloga nikakvog nisam imala
imam prekrasnu curicu od 2 godine, muža koji me razumije, prijateljice, financijski smo ok bili, ma ništa što bi mi bilo tako teško da uopće padnem u takvu situaciju
meni je pomagalo kad bi se vozali autom, kad bih radila nešto što volim
nisam se nikome obratila za pomoć (stručnom)
samo sam ginekologu rekla da ja više ne mogu, da nek me porodi ili ja odoh na psihijatriju
imala sam osjećaj da ćemo i beba i ja umrijeti i da nešto neće biti uredu
moj sin rođen je sa točno 39tj, i pupčana vrpca omotana triputa oko glave
da li sam ja imala neki osjećaj da zaista ako čekam do kraja nešto neće biti dobro ili je ovo samo slučajnost ne znam
ja bih se obratila stručnjaku da sam na tvom mjestu jer jako si malo trudna i trebat će ti puno snage da izdržiš do kraja bez stručne pomoći
a da li prekinuti trudnoću? ja NIKAD NE BIH
zamisli tek depresije poslije, ubila si tog malog anđela u sebi


_____________________________

26.09.2009- velika sekica
21.10.2011-mali čupavac

da i ja isto.mada i sad mi ponekad dodje da uzmem strik i da se objesim jer mi nekad bude svega preko glave,al kako depresija slabi tako i te crne misli odlaze ili sve redje dolaze kad me to copi onda uzem xanax i popijem odem spavati,kad ustanem budem kao nova
klaudija vidis da nisi sama ima nas jos koje smo sve prosle sto i ti sada prolazis,na kraju ce ti se taj trud isplatiti i kao sto kaze jedna od cura ,ako sklonis bebu bice ti jos samo gore.... kad hormoni prestanu da vivljaju i ti ces se bolje osjecati....a do tad glavu gore i jedi zeno beba treba da raste