e za ovo dal neces voliti tu bebu ne mogu ti pomoći..ne sjecam se da sam imala takve epizode u trudnoci znam da sam razmisljela kakav ce to osjecaj biti kad rodim,dal ce to biti ljubav ili šta već... ali iskreno mogu reci da mi se nije desila ljubav na prvi pogled kad se beba rodila (kako neke zene opisuju situaciju) nego je svremenom se stvarala ljubav svakim da nom sve vise i vise i još uvijek raste
izvini sto te pitam,ali jel ti znas uopće koji je razlog zbog kojeg misliš da nećeš voliti tu bebicu?
sta je bio razlog tvoje depresije prije trudnoce''?

< Poruku je uredio mala pcelica -- 2.12.2011 15:24:51 >

Klaudija ja kada sam rodila bebu nisam je htjela uzeti sebi jer to je bilo malo bice,mali covjek kojeg ja nisam uopste poznavala...
ponovo su mi vratili bebu u narucje a ja nisam osjecala nista...ali bezobzira na to sve sam radila da je pazim kako treba..
kako je vrijeme prolazilo ja sam se navikavala na bebu i sto je beba veca bila imala sam sve vise ljubavi...
sada je ta beba skolarac i volim je najvise na svjetu...
same misli kako mozda neces voliti svoju bebu meni pokazuju kako si ti zabrinuta trudnica koja zeli sve najbolje ako Bog da svojoj buducoj bebi..
sve je to normalno....sve dodze sa vremenom..

< Poruku je uredio jagodicabobica -- 2.12.2011 16:58:58 >

Ja sam imala jedan prekid trudnoce zbog losih
ginekoloskih nalaza,pa se poslije ustanoilo da je doslo do zamjene nalaza.
Pa sam poslije toga imala spontani ,i kroz sve to sam prosla depresivno .
Inakon toga odlucila lijeciti se,i ponovo zatrudniti sto se i dogodilo.
A sto se tice ljubavi,imam kcerku koja je cijeli moj svijet,i volim je neizmjerno,
ali ovo mi rade prisilne misli kojima sam inace sklona,ali to ne olaksava.

A orva trudnoca je bila prije svih tih trauma,i bila je najljepse
razdoblje mog zivota,mozda mi zato sve ovo jos teze pada.

joj draga klaudija ne znam 
ja sam zaista svašta prošla u životu, najteže mi je što sam izgubila mamu još ako mala curica,ali unatoč vim tim traumama, nisam imala probleme s depresijom...kažem, jedino mi se javila u drugoj trudnoći i to pred sam kraj
da nećeš voljeti bebicu to ne vjerujem..ne veseliš se trudnoći, ne veseliš se bebici,ali kad dođe taj trenutak da se trebate upoznati tebi će biti samo do toga da beba bude dobro, kad je primiš u naručje,kad čuješ plač svog malca/malene, znat ćeš da je to dio tebe i za taj dio ćeš s vremenom sve više htjeti dati,a na kraju i svoj život
nisam mislila da se netko može voljeti koliko dijete, vjeruj mi
ja ti iskreno od srca želim da što prije prođeš ta depresivna stanja i da uživaš u trudnoći i nikako ne razmišljaš o prekidu trudnoće jer ni sama ne znaš koliko si blagoslovljena od Boga i koje bi žene dale sve da mogu imati život u sebi... cijeni ono što ti je Bog dao! razgovaraj što više sa mužem,mamom, prijateljicama i uopće nemoj misliti na depresiju, izađi iz kuće, sad će i blagdani, pa to je prekrasno vrijeme, snijeg, šetnja, svašta možeš raditi da misli otjeraš jer psiha je gadna stvar


_____________________________

26.09.2009- velika sekica
21.10.2011-mali čupavac

evo upravo smo se moj ljubljeni sinčina vratili iz vijađe , majka ga svugdi vodila, 300 puta usput poljubila.....
a sada ovo gore, ja nisam voljela svoju trudnoću niti plod kojeg sam nosila, kada bi došla na UZV pa mi liječnik pokaže , a ovo su prstići ja bi izbacivala loto odnosno zavrćala očima.....prije nego šta sam trebala roditi sanjala sam san da neko malo biće od par mjeseci stoji meni leđima okrenuto.....to je bio moj sin....a ja pokušavam zapaliti da nestane da ga nema.....medjutim kada san se ujutro probudila ona mala glavica nije išla iz glave i tu su se tek ajmo reć javili neki humani osjećaji.....mislila sam jadna moja kćer kako će ona sada......vjeruj mi kada sam ga rodila i ugledala pa mi je čak namignuo ja sam bila gotova, ljubi ga majka ..........još nešto ......ljudi obično zavrću kada ja kažem, ali kada sam ga prvi put ugledala odjednom mi jao saznanje nekakvo došlo , a  to je ovo dijete kada naraste će biti Veliki čovjek i zaista to je prvo šta sam upisala u onu knjigu šta sam dobila......ljudi obično misle, vid nje pa svak to misli za svoje dijete da je najposebnije, ali ja znam da je on predodređen za nešto mnogo veće.....ne zavrćite ......uglavnom Klaudija čuvaj svog bebolina , nedaj ga nikome, ti nastoj biti pozitivna koliko možeš, bori se, imaš razloga, nema zajebancije.....zapamti to dijete je odredilo odozgora da mu baš ti budeš mama, ništa nije slučajno......pozzzz ......

malizia post ti je super

Kod tebe sam procitala si mrzila i trudnocu,i sve sto ona nosi.
A mene te misli najvise plase.
A kazes da je sve to proslo porodjajem ,pa se i sama nadam tome.
Hvala sto si podijelila svoje iskustvo sa nama.

cure svaka vam čast, želim vam da uživate u životu i bebicama


_____________________________

zvrkica frkica 26.05.2011. <3
smjehuljica 06.09.2013. <3

Dobro jutro drage moje.
Juce sam mrvicu bila bolja,cijeli dan se trudila
druziti,i biti vani.
Navece me ulovile prisilne misli,negativne naravno.
Ali apurin me fino uspavao.
Nesto me malo i grlo muci pa sam si stavljala neke obloge da ne pijem nista.
Nadam se da ce i danas dan biti podnosljiv,ako ste vi izdrzale nadam se da cu i ja.
Vec jutros nekako drhtim,i mmucno mi je,pa se pitam zar nije to dovoljno,cemu i depresija,
ali eto,to mi je sudjeno valjda,ali neka imam vas,i snage za borbu.

tako treba,trudi se i kad ti se ne trudi...ako te popusti grlo opet malo u drustvo na relaksaciju

Opet me popodne uhvatila nervoza,imam osjecaj da se sva tresem,
a biti i ne drhtim.Izasli malo na picu,a meni muka kada vidim trudnice i djecije stvari
kao da je djavo u mene usao.
A tako sam se radovala novom clanu obitelji,
Ja ne znam ovo je tako nenormalno i tesko,a znam da nije realno,
i da bi trebalo proci,ali boli,jako boli,i onaj osjecaj da ces poludjeti,i te lose misli.
Ali eto svejedno necu da se zatvaram u sobi ,idem van pa neka mi je sve to grozno,izdrzat cu.

tebe je to bas posteno uhvatilo a mozda ipak da se posavjetujes sa psihijatrom za tablete jer ovako ti je samo veca steta nego tablete ,sigurno postoje neke koje se mogu i u trudnoci koristiti,ako ne onda gledaj nesto na biljnoj bazi...prosurfaj po internetu ako ima nesto na biljnoj bazi da mogu i trudnice...u medjuvremenu budi u drustvu sto vise ...

Ma ovo je prava depresivna kriza,nije malo.
Prolazila sam vec kroz to i znam da spas postoji i da te crne misli nisu
realne i prolazne su,naravno uz AD i psihoterapiju.
Ali sada mi je jos strasnije sto se sama moram boriti sa tim,mislim bez farmakoterapije,
i sve to sto mi se mota po glavi odzvanja tako stvarno.Ali kada smo u krizi nemamo volju za zivotom ,i ni
za cim pa kada se izvucemo sve to da nije zalosno bilo bi smijesno, pa tako mislim i za trenutne misli.
A ko budem morala neke tablete poslije treceg mjeseca, a moj psihic neda bas nista ,pa ako ne bude bolje potrazit cu jos necije misljenje.
Hvala ti sto se javljas.

moj savjet ti je da potrazis necijedrugo misljenje i prije,nemoj cekati da napunis 3 mjeseca pa onda...znam kako ti je i ja sam imala taj uzasni osjecaj kao da cu poluditi ,tog momenta kad sam mm rekla da cu poluditi strpao me u auto i direkt kod psihijatra..i te uzasne mislim kao da ce se nesto lose dogoditi(a neće) to se ne moze opisati ,to jedino razumije onaj ko je to prezivio... evo vidis ziva sam i nisam poludila znas da ces tako i ti samo moras biti jaka...kad te uhvate te misli uhvati se necega da radis,ili da citas ili nazovi nekoga pa pricaj bezveze,pusti si muziku (ja jedno vrijeme nisam mogla da smislim muziku,gasila sam sve zivo čim bi počela neka pjesma)....proći će samo trebas da budes hrabra i jaka

slažem se.........ja sam u trudnoći i to naročito u onih prvih 12 tjedana pila terapiju, da nisam bi poludila.......xanax i fevarin......fevarin naročito, njega trudnice mogu uzimati.....pa nemožeš se sama boriti s time......nemaju svi psihijatri žicu za rad s ljudima .....a taj tvoj pari mi se da je takav.......brzo kod drugoga.......znam kako ti je.....kažu, ako želiš naći pakao na zemlji ........naći ćeš ga u duši depresivna čovjeka........zaista od srca ti želim sve najbolje.......moli se, meni je pred kraj pomagala molitva........

pa da to joj i ja pokusavam reci da radi vecu stetu djetetu kad je tako pod depresijom nego da pije tablete...i ja sam pila sa početka i sve havala bogu u redu...dva puta sam pila i antibiotike i sve ok...ja mislim da se farmaceutske tvrtke vise ogradjuju tim sto napisu da nije istrazeno dal mogu trudnice piti neki ljek ako nedaj boze do necega dodje,ako nesto hoce da se desi desice se makar nepopile ni jednu tabletu dok smo trudne..to je moje misljenje...

Ja se asinoc pred spavanje nekako bolje osjecala,prvi puta u zadnjih 20 dana sam se osjecala donekle normalno,
cak mi je bilo ok da sam trudna.E boze dragi sto propustam.
A bila sam ja kod dva psihijatra i ni jedan ne preporuca AD,i kod tri ginekologa ni oni nisu za i nisu imali pacijentice
na takvoj terapiji.
Mozda sto nisam iz nekog velikog grada.
Ali moj psihic je jako star,jako poznat i ugledan,i nece da cuje za AD.
A bebi kaze moze samo porodjajna tezina da bude niza zbog depresije.
Ali ako se stanje nastavi necu ja odustati,trazit ci ja pomoc.
Jer kao sto rece bas tako pakao se moze naci u dusi depresivne osobe.

uz tebe smo kaludija nemoj to da zaboravis
i tačno tako -PAKAO SE MOZE NAĆI U DUŠI DEPRESIVNE OSOBE...

Drage moje i danas sam li-la,da se zatvorim u sobu sa svojim
mislima ,vjerojatno bi preplakala dan,ali sam natjerala samu sebe i vani sam cijeli dan,
sa razlicitim drustvima,a na ruku mi je islo lijepo vrijeme.
I danas sam saznala za jos par slucajeva u mom mjestu koje su pale u depresiju sa trudnocom,
u biti jedna je bila lijecena depresivka a drugoj je to bila prva depresivna epizoda.
I obadvije su se osjecale bolje kada su izasle iz prvog tromjesjecja,odnosno kada su osjetile bebu.
Pa me zanima jeste li i vi osjetile tu promjenu,mogu li se nadati da ce biti bolje kasnije.
Ah koje bi to olaksanje bilo,samo da bude bolje,jer su me i misici poceli boljeti od napetosti.
Sutra idem na psihoterapiju,pa cu posteno da se isplacem i nakukam.

meni je bilo lakse sto se beba vise i jače micala,onda bi mi izmamila osmijeh na lice i preplavio bi me neki fini ugodni osjećaj .... samo u drustvo sto vise,i ako mozes sa te dve osobe koje su to prosle da jos pričas o svojim strahovima to ce ti biti lakse kad znas da ima jos neko ko je to prosao ,a mozes sa njim o tome da razgovaras.... samo naprijed!!!!
za nepetost pojij jedan normabel i magnezij pij da ti opusti misice,od toga ti sigurno nece nista biti...mislim da nema trudnice koja nije popila barem jedan normabel u trudnoći,a mg je obavezan kod grčeva u nogama i misicima...
po tvojim zadnjim postovima(tačnije zadnja 2 posta) da se naslutiti kao da ti je malo lakše

< Poruku je uredio mala pcelica -- 4.12.2011 20:11:12 >

u trudnoći sam sudjelovala kratko na seminaru, tek nešto pri kraju kod prof. Ivančića.....to je zaista bilo jedno fascinantno iskustvo....hagioterapija-terapija duše dok psihijatri rade na psihi čoveka. Po njemu glavni uzroci depresije ili anksioznosti se traže u djetinjstvu.....ako je čovjeku u djetinjstvu uskraćena ljubav on u sebi nosi prazninu  cijeli život i stalno očekuje da je netko popuni šta je pogrešno jer ono šta dobijemo u one kritične čini mi se četiri godine nosimo za cijeli život.....po njemu djetinjstvo je matrica svega šta slijedi u našem životu....on veli da nedostatak ljubavi ili nekavi konflikti unutar obitelji su najveći okidač za razvijanje duševnih smetnji u kasnijem životu......naravno da nije ni isključena genetska predispozicija ili nekakvi egzogeni faktori........njegove da kažem tablete su oprostiti, činiti dobro i molitva te vjera u Boga......kod kronično depresivnih ljudi pored farmakološke terapije ja  bih..... kao laik govorim... pokušala naći uzrok jer upravo šta su traume veće one su dublje zakopane........budući da se vrijeme ne može vratiti, a šteta je većć učinjena jedino šta treba je po Ivančiću -oprost.....sada ti meni oprosti ako sam ovako otvorenna i da ne misliš da ti ja pokušavam nešto imputirati ,nego samo da uzmeš sve opcije u obzir i da suočiš sa jednim od možebitinih uzroka, a tada je mnogo lakše......pozzzz.....

Ma draga moja posto sam se ja dvije godine prije trudnoce lijecila od depresije i anksioznosti,
prekopala sam ja i svoju proslost.
I znam tesko prastati ,to me cak muci,ali nemam nista posebno niti krupno za oprostiti pogotovo iz djetinjstva.
Jesam ja bila ljubomorna kao srednje dijete,ali ne mogu reci da mi je falilo ljubavi ili,da mi je manje dato nego bratu i sestri.
Roditelji jesu bili stroziji,u odnosu kako ja danas odgajam svoje dijete,ali to su bila druga vremena,nisam maltretirana,tu i tamo koja batinica od mame,uglavnom mislim zasluzena.
Ali sam uvijek bila emotivac,a to je dobra podloga za depresiju,sve me pogadjalo vise nego bi trebalo.A sada
stp je tu je,nije vrijeme za kopanje,bar dok je trudnoce,da ju bi izgurati,
da bi malo mirnijeg stanja,malo vise zelje i volje,
ovako kao da ne zivim,kao da sam na izdrzavanju neke kazne.
Jako je tesko,jakoooo.

evo nabrzinu pišem.....vjerujem da ti je teško jerja to znam.....oprosti na direktnosti i ne nema ništa loše u tome daje roditelj strog naravno u granicama je dijete ne smije rasti ko divlja trava po kod koji mili moji gdje mu se sve popušta jer to nije dobro za njgovo dobro......vjerujem da nemaš šta tražiti iskreno znam i vjerujem da ćeš se izvući jer sam se izvukla i ja pa sada nastojim pomoći i ukazati i drugima da će se sve to jednom zvati jučer ........ljubim te ......žurim...pozzz...