Leptirice,hvala ti puno za ove rijeci. Jednostavno,moja trudnoca nije kao kod vecine zena koje sijaju od srece. Ja imam sve moguce simptome koje je ikad iko zabiljezio, od mucnina do krvarenja desni, masne kose,akni i da ne nabrajam. Ali sve simptome podnosim,medjutim samoca mi je najteza. Evo me i sad u krevetu,sama i placem jer nemam s kim progovoriti, usta mi suha. Znas kako kazu, samocu ne mozes ni opisati...mozda i mozes,ali nemas kome... Tako je i sa mnom. Sve bih dala da je mm uz mene. Jucer je otisao i od tad ne prestajem plakati. Uza sve to,strahovi i anksioznost se vracaju u punom jeku. Strah me je ovih zidova,ove tame i tisine,nesanice. K tomu, dvije prijateljice koje su zatrudnile otprilike kad i ja,su izgubile trudnocu. Tuzna sam i zbog njih.
Pokusala sam pisati i na jos nekim forumima,medjutim,ne podnosim klisejske price,tipa, a da odes psihijatru ili daj se druzi s nekim,trgni se,itd. Nervira me to,jer psihijatra svoga imam,a o ovom trzanju i druzenju mogu pričati ljudi koje je depresija tek okrznula. Doktorirala sam na medicinskim predmetima i dobro znam kad je vrijeme za lijekove. Moj problem je sto ih sad ne mogu uzimati jer sam trudna. Sve apsolutno sve znam o ovome i jos mi je gore zbog toga. Voljela bih da sto manje znam. Recimo ja sad nemam koncentracije ni citati,ni gledati tv,plesti,pricati,jesti. Nista. Eno mi sudje stoji od jucer nemam volje da ga operem. samo mislim,razmisljam i placem. Daj Boze da sam neka bogatasica i da imam para pa da mogu ici svom muzu,a ne ovako da moram cuvati posao na kojem btw platu nisam 2 mj.dobila. Ali eto, iako potplacen moram ga cuvati. Jos malo pa necu sebi moci priuštiti ni psihijatra, skupo je. A ja sad idem i ginekologu privatno. Ma kad vidim sve ovo, sazalim se nad sóbom. 30 mi je godina,a dusa mi je vec ostarila. I sve se nekako promijenilo, u jednom danu sam ostavila cigarete,kafu i líjekove... Nekad pomislim da prolazim pakao a ne trudnocu. Leptirice,ja se raspisah, oprostitemi cure,ali ovaj tvoj post me raznjezio i rasplakao. Hvala ti jos jednom.