Drage cure,

Meni se pocelo desavati to da imam podvojene osjecaje u vezi 'novog zivota', zajednickog zivota, trudnoce.
Svjesna sam da bi me barem beba trebala veseliti no imam feeling da ce se veza ubrzo raspast...a trebam preseliti (jos sam kod svojih) i bojim se kud onda sa djetetom, ugovor mi istice kad krece porodiljni.
Natrag vise nema, a toliko zalim sto sam usla u sav ovaj kaos a ostavila iza sebe jedan miran i siguran period.
Tjeram sebe razmisljati pozitivno al tesko je.

Vise ne znam da li depresija vristi iz mene, da li ja tako stvarno mislim, da li sam samo papak pa se bojim, da li sam sebicna...

Svima saljem veliki pozdrav ali nemam savjet kako bih vam olaksala kad sam i sama u sosu..
❤️

Jako mi je žao trudnica i mladih majki koje se bore s postporođajnom depresijom. Mi koje to nismo prošle možemo samo reći da nam je žao, ali ne i da razumijemo jer bi to bila laž. Ne možeš razumjeti nešto što nisi iskusio na svojoj koži, ali možeš suosjećati. Liječnici se često žale da svakog dana sve više ljudi uzima normabele i sl. stvari za stvari za koje one i nisu toliko potrebne, pa se ljudi navuku na njih, a i da nije potrebno. Npr. za ispite jer im se tresu ruke i ne mogu spavati, kada se posvađaju s nekim pa su jako osjetljivi i plačljivi danima... šteta da se netko još prije trudnoće nepotrebno navuče na tako nešto. Ono što sam primijetila da ljudi često lažu na forumu jer znaju da su tu anonimni i da mogu. A te laže nikako, ali baš nikako ne pomažu osobi koja je postavila pitanje. Katarina84, tvoj me slučaj (za koji vjerujen da je istinit) podsjetio na prijateljicu koja ima problema s depresijom još odavno, godinama već, jako je iskrena s ljudima s kojima osobno govori, ali konstatno laže na internetu... Mi koji je znamo primijetili smo više nego par puta da servira laži kako bi sebe prikazala u dobrom svijetlu. Npr. tvrdi da je puna para (nije, ima ogroman kredit za stan), da radi u struci (nikad nije radila ako ne par mj. u životu), da ona i dečko imaju visoku poziciju u firmi (nemaju, on radi kao dostavljač i razvozi od jutra do mraka), da imaju auto (nemaju) i sl... Ona tvrdi da ima sve to (nema) i da ipak ima depresiju (postporođajnu; rodila prošle godine) i uvjerava žene koje se s tim bore u te njene nebuloze... Mi koji vidimo da radi takve stvari ništa ne komentiramo jer znamo da se bori s depresijom i stvarno joj ne želimo još govoriti da znamo da laže i da s time nikome ne pomaže, a ponajmanje sebi i svojoj situaciji. Meni je to strašno jer ne vidim smisla u takvim "nazovimoihsavjetima". Kao, ona ima sve to, a ipak je depresivna. Malo bih pripazila na takve osobe jer osobama koje pate od depresije daju krivu sliku. Evo primjera. Ono što govori: imam para ko blata, imam auto, imam stan, imam dijete divnog muža, posao u struci... i dalje sam depresivna pa ti to nema veze s vezom. Istina: nemam para nego ogroman kredit za stan (znači stan nije moj), nemam auto, nemam posao... depresivna sam. Sasvim je normalno da je moguće da će takva osoba biti sklonija depresiji i to je sasvim u redu. Nije u redu lagati i na taj način davati po meni savjete koji to ustvari i nisu. Nadam se iz dubine srca da one koje imaju problema s depresijom da su naišle na razumijevanje obitelji i bližnjih, da će se u budućnosti više govoriti o tome tako da se okolina osvijesti tako da sve žene, ukoliko imaju problema s tim, lakše potraže pomoć. Na kraju krajeva, nikad ne reci nikad. Drugi dan se mi možemo naći u istoj problemu i, ako se to ikad dogodi, stvarno ne bih htjela naići na neiskrene savjete, već one iz osobnog iskustva, nedorađene/neuljepšane.

Bok Jellyfish,
tvoj opis mi (usporedim li ga sa svojim i par od niza trudnih prijateljica i mama :)) zvuči poprilično normalno. Beba je jako velik korak i tvoje osjećaje sam prepoznala i kod sebe i drugih u vrijeme trud. Jedna se bojala za posao, ako ga nije imala nakon porođajnog, druga kako će s poslom ako ga je imala, kakav će biti odnos sa suprugom i dr. Ovo (ako mene pitaš) spada sve pod vječnu ljudsku boljku i brige "što ako" i uopće se ne bih zabrinula na tvom mjestu, već ti je to potvrda samo da si čovjek koji se brineš i buduća brižna majka jer nisi sigurna kako ćeš sve složiti, a vjeruj mi da hoćeš! Ovo nikako nije ni pod razno depresija, nemoj se brinuti.

Anonimno, ovo zvuči kao meksička sapunica. Ne znam više što je dečko ili muž, vjerojatno se sretnik :) pretvorio u muža pa si nešto pobrkala u tekstu. :D :D Nije mi jasno ali nikako zašto laže i ono... kužim da je depresivna. Vidi se iz aviona da je, ali laganje ovako selektivno po meni nije povezano s depresijom. Depresivne osobe su depresivne. Nisu lažovi. Družila bi se s depresivnim osobama, to sam i činila a s lažovima bih raskrstila. Nebitno kome lažu. Ako lažu bilo kome, drugi dan će i tebi... Pitam se i kako znaš(ili znate) da vama ne laže. ???

thinkpink, ono da. imaš pravo. greška u pisanju…. često mi se potkrade greška, krivo slovo, mislim jedno, pišem drugo. Bio dečko, sada odnedavno muž. Sretnik da. Još se nisam naviknula na novi pojam.
Istinu kažeš to što govoriš da pitanje je kakvo je to laganje, selektivno ili što već. Čudno stvarno. Već neko vrijeme odustajem od komunikacije, i ja i ostali jer nije vrijedno. Mislim da je jako bitno druženje, pomaganje u kućanskim poslovima, razgovor s osobom koja ima post. depresiju, svakako kada oni to žele i bez ikakvog forsiranja ako su u svojoj fazi i loše raspoloženi. Sve to s vremenom dođe na svoje. I lijekovi, ako su liječnici odmah pogodili, stvarno pomažu. Vidjela sam da da. Zašto ima potrebu uza sve probleme koje ima, a jadnica ih ima stvarno dosta još i lagati i živjeti „online“ životom, to mi nije jasno. Lažima, negativom si nikako ne pomaže. Žao mi je što će se ljudi polako maknuti, život će ići dalje, proći će i ta post. u potpunosti s vremenom i onda će ostati sama sa svojim 101 online stranicom, forumom, fb grupama i sl. Sve je ok da imaš online komunikaciju, prijatelje i slično, ali ništa ne mijenja stvarnu oči u oči kavu ili šetnju.

Drage curke,

Hvala na odgovorima.

Meni je bila dg klinicka depresija prije trudnoce usred vecih obiteljskih kriznih situacija koje su godinama eskalirale na gore i tek nakon sto sam se maknula iz takve sredine (starci, brat, sestra), poceli su simptomi koje nisam prepoznala. Godinama sam imala podrsku sad bivseg partnera, i kada smo otisli skupa na stan krenula je borba sama sa sobom.
U tom kosmaru emocija, umjesto da sam se javila strucnoj osobi, ja sam usla u jedan odnos koji je bio vrlo intezivan, odlucila prekrizit odnos s bivsim i krenula u pricu u kojoj sam sada...i tek sam nedavno pocela rjesavati tegobe, terapijom, ostala trudna i evo me tu.
Mislim da sam bjezala od problema i zato sam donjela krive odluke, sad se treba suociti sa stvarnoscu i prihvatit situaciju.
(Sto prije nisam radila, znaci niz godina sam bila podrska obitelji, a sebe sam zanemarivala, kad sam imala napokon priliku radit na sebi pocela sam 'bjezat'...)
Sad se pitam svasta...preispitivanja, dijete dolazi sto je velika stvar...a kog sam izabrala za partnera bolje da ne pisem dalje.

Pokusavam ipak naci pozitivnu stavku u svemu pa sta bude.

Veliki pozdrav

A o laganju...ne znam u cemu je kvaka kod ljudi koji lazu i da li je to povezano s depresijom.
U 4.mj trudnoce se slucajno otvorila pandorina kutija u vezi partnera i saznala sam da je lagao i on i njegovi...bilo je gadno. Cijelo vrijeme je lagao cak i o sitnicama, uljepsavao je svoj status, laganje o poslu npr i svakodnevnim situacijama. A ni D o depresije. Stovise, uopce se ne zamara sto sam saznala 'neke' istine, ima apetita, spava ko top, dok tjeskobne osobe nemaju uredne potrebe za osn stvarima (hrana, spavanje, ono banalno recimo).

Ocito je frendica sklona idealizaciji koju nije ostvarila, ili je djetinjasta ili je patoloski slucaj.

Jellyfish, evo baš me ovo što si napisala fascinira - ovo laganje o sitnicama ili (ne sitnicama) ali opet za temu nerelevantnim stvarima. Npr. kada netko pita nešto drugo pa se ti hvališ da imaš extra dobar posao u struci u dobroj tvrtki, a govorite o djeci i to nepoznatim ljudima kojima ne znaš ni ime. ALi čisto da se spomene... kao da želiš dobit dodatne bodove kako si ti sjajan kod čovjeka koji to pročita (ako uopće čita detaljno) i zaboravi u 5 sekundi... Ako ti je lagao o sitnicama i uljepšavao na svakodnevnoj bazi to onda prelazi već u naviku i to mi ne izgleda tako lako za se odviknuti... Kada me nešto muči ne mogu spavati. A da nekome nešto ovako lažem, muljam ne bih spavala sigurno. Jednostavno ne znam lagati i to mi se odmah skuži kada zaobilazim neku temu ili istinu kao da ne spomenem a muči me... Vidim ipak da ima ljudi koji to laganje odrade bez problema, lijepo spavaju i još si u svojoj glavi misle kak su si nekak sjajni i dobri OMG

Pod koju kategoriju spada prijat. više blage veze nemam (valjda nisam dovoljno pametna/stručna da prepoznam u čemu se tu radi)... znam samo da mi je više njih reklo da online iza nama poznatih nicka od prije piše gluposti i laži, nema veze s vezom, ko njoj je jako teško s depresijom, tuđe depresije su naravno blaža verzija od njezine, i 101 dr. problemom, a svoj fb skoro da ne okiti s cvjetnim aražmanima, leptirićima i 100 dobrih izreka i mudrih misli kako je sve lijepo i kako je sve sjajno ako ti pozitivan i sl. gluparija... sve bi to imalo smisla kada takve stvari objave osobe koji i imaju takav život. kao da vodiš fitnes grupu za ljude koje žele smršaviti, a doma se prežderavaš s hambićima i coca colom. :/ polako počinje ličiti kao da vodi sama sebi marketing i još si i plaća za to :D

Mislim da je u svemu tome beba prekrasna stvar i nakon početne prilagodbe sve dođe na svoje. Ima dosta posla, ali oni su dragi, nježni, zahvalni i vole svoje mame više od ikog :)

Da li se ovdje prica samo o depri u trudnoci ili i u prvim tjednima/mjesecima nakon poroda?

Nisam jos uvijek sigurna koliko vam zelim ispricati svoju pricu, ali nikako ne zelim ispasti offtopic. A i ne znam hocu li moci sve napisati jer se i dalje bojim osude sa svih strana iako sam svjesna da ti problemi vise ne postoje

< Poruku je uredio KontesaNina -- 27.7.2017 14:23:12 >

_____________________________

M - moja princeza
J - mali princ
L- velika želja
A - kinder surprise

Neka bude volja Tvoja!

Anonimna,

Koliko sam uspjela dokuciti od partnera koji laze, rekao je da je uljepsavao istinu jer je mislio da ce biti ostavljen...medjutim i dalje laze, totalno nebitne stvari, 'isao sam spavat u 11' a starom mu izleti da je cijelu noc visio na kompu.
Kaze da mu je bed moje reakcije na te 'male lazi'.

Mene to strasno smeta. Rekla sam da cu pocet namjerno lagat tipa 'bila sam u ducanu' a nisam (ne ide mi al cu bas pokusat tak kenjat).
Ili jednostavno skriva nesto drugo, ima nekog s kim si chata ili slicno.

Sad se ne smijem zivcirat oko toga, rekla sam mu nek laze i dalje. Ako se desi treca osoba nek se spremi davat alimentaciju i bok bok. Neda mi se vise.
Takve osobe NE shvacaju vaznost iskrenosti, morala i odgovornosti.
Sumnjam da bi vam frendica ikad priznala da laze? Mozda bi psihijatru. Problem ocito ima pa mozda joj je fejs za 'slikanje' idile a zali se po sajtovima (iako ne kuzim zasto i tamo laze ...hm)

Kontesa Nina, svako iskustvo vezano uz temu je dobrodoslo :)

Anonimna,

Bio je jedan clip bas o online zivotu, soc mrezama, fejsu. Veliki broj ljudi uljepsava svoje virtualne zivote na taj nacin, od idilicnih slika, objava, fraza, da bi konkurirali familiji, prijateljima, javnosti, tko vodi kvalitetniji zivot i prikazuju malte ne i previse intime iz svoja cetiri zida; onda je sljedeca scena kako u mraku sobe to sve uredjuju, tipkaju a na koncu su usamljeni i tuzni.

Internet je i odlican alat za puno stvari ali i vrazja stvarcica.

Sve što si rekla u potpunosti kužim što si htjela reći i ni meni nije jasno...
Ne vidin razloga zašto bi ti lagao i pogotovo za takve nebitne stvari? Ni meni nije jasno
čemu laganje online na sajtu gdje, ako pitaš za pomoć ili tražiš neko objektivnije mišljenje
(jer naše je uvijek subjektivno, teško ponekad sagledati iz dr. ugla... ) jer onda to sve
gubi neki smisao. Mislim da je tu stvar u laganju samo da bi se izgradila neka priča
kako bi se dokazao neki "point", nešto što želi dokazati pa ajmo preuveličavati da druga strana
mora onda reći: aha, da da tebi je teže ili u pravu si da... Opet, smisla nema da mi xyc123 kaže; u pravu si.
gdje takve stvari okačim? :) samo mačku o rep.

Osobno ne volim fb i sl. mreže. Servira mi se puno toga što ne želim vidjeti, a puno toga je od serviranog, kako si i
sama rekla, "namješteno" pa stoga i nije ni bitno. Novija istraživanja pokazuju da tehnika utječe na povećanje
depresivnosti kod ljudi. I sama vidim na sebi da kod dužeg korištenja tehnika se osjećam tromo, teško mi se pokrenuti...
Kad si vani u šetnji barem su mi misli na odmoru pa se i bolje osjećam!
Iako, u trudnoći nisam baš voljela izlaziti u društvo šireg kruga prijatelja, poznanika i sl. jer nisam voljela razgovarati o svojoj trudnoći i nisam voljela kada bi me ljudi stalno pitali nešto o bebi pa sam samo radila dok sam to fizički stigla i držala se malo po strane. Sada nakon što sam to prošla pazim da ne pitam trudnice previše i pitam samo kako si i kako se osjeća i stvarno pokušavam paziti da dalje ne pitam jer znam da je mene to živciralo. Imala sam osjećaj dugo vremena da me nitko više ne pita kako se ja osjećam kao da beba nije dio mene pa je to nekako neraskidivo... Ako sam ja ok je i ona.

Meni je partner ful pao u ocima zbog laganja.
Promjenit ga ne mogu, nije shvatio da je nanio stetu nasem odnosu, sto dovodi do zakljucka da mu nije toliko stalo. Tako da sam ja sebe pocela mjenjati u smislu da vodim svoju brigu i trudim se sebe voljet vise, cak i sebicna biti.

Kinky je jer je partner u pitanju, iako nije uklesano u kamen da moramo biti skupa..

Do nedavno sam slusala i frendicu kako laze, ali cura stvarno ima dijagnozu i nisam joj toliko zamjerala te srachke ali je postala napasna mjesajuci se u moj odnos s obitelji, bila je kod mene dva dana i silom htjela ostat, pa ucjene da ce si nesto napravit da neka dodjem po nju....eeee tu sam pukla. Da joj do mozga ne dolazi da sam trudna plus jos friska selidba i ostale stvari...ostala sam bez komentara i lagano je zblokirala. Nitko me nece ucjenjivat jos pogotovo stresirat i ugrozavat i bebu na taj nacin.

Htjela sam reci da stvarno ima svega.
Slobodno vi ko ekipa mozete pitat tu frendicu zasto laze?
Da je ona u depresiji? Nebi imala volje srat okolo.

Jellyfish, mislim da sada trebaš dosta misliti na sebe, ne se živcirati i čak izbjegavati ljude :) zvuči grozno, ali sad... :D
ljude za koje već unaprijed znaš da dramatiziraju i da ćeš sigurno poslije biti iscrpljena od njihovih problema
koje će ti prezentirati. I ako dragi laže ja bih se probala osvrnuti na druge stvari, ako znaš da tu baš nema
pomoći. Ionako kao žena sigurna sam imaš podosta obaveza za odraditi kroz dan i da će te to zaokupiti.
Ništa protiv muškaraca, ali mislim na kućanstva gdje sve poslove oko kuće/stana preuzima žena.

Za tvoju frendicu, ako zna da ti je teško, ne razumijem baš u potpunosti zašto ti otežava? Ma nije valjda mislila da ti pomaže svojim pristupom? Jer kako god okrenem, nije mi jasno kako to ona tebi pomaže ako si zbog nje uznemiravaš?

Nisam za sukobe i zato izbjegavam direktna sučeljavanja s ljudima za koje znam da razgovor neće naići na plodno tlo (iz iskustva s njima u prošlosti) i da neće shvatiti ništa od rečenog. Vidiš da je dobra u izmišljanju tako da bi i ovdje nešto sigurno smislila da mi ispadnemo jadni, a ona žrtva. Ona tvrdi da da je u depresiji i da ima još svašta nešto, ja nikad vidila papira, to je sve kako ona prezentira i što ona kaže, a ja vjerujem zasad da je to tako. Iako ono što sama kažeš, puno mi je tu kontradiktornih stvari koje mi ne idu zajedno. Depresija, laganje pa lažno predstavljanje, pa glumljenje extra sreće, a dan prije si tvrdio da si u dubokoj depri. Evo, stvarno mi je to nepoznat teren i ne znam kako funkcioniraju ljudi s depresijom. Postoji li razlika u danima, ali pritom mislim na drastične/velike razlike...

Anonimna, def se slazem da se treba sebi okrenut i ignorirat ljude koji crpe.
Muski...tema za sebe...rijetko koji par ravnopravno dijeli poslove; moj CAK hoce pomoc (mada su spavanje i gejm no 1, to sto odradi smjenu na poslu je uglavnom sve od obaveza, ostale stvari se 'budu'...)

Frendica je u jako losoj fazi. Kao da nije bas svjesna sebe i zato ne vidi nista osim da je njoj 'uzas', jednostavno ili je presebicna ili fakat bolesna u smislu psihoze. (Imala je i tu dg)

Ja kad sam bila u depri isto sam dozovljavala sve crno. I da mi je najgore. Ali toliko duboko i stvarno da se ne veselis bas nicemu. Znaci stvari koje redovno odradjujes, postaju nenormalno naporne, do stupnja gdje se npr jedva otusiras, ne mozes spavati, nemas apetita i molis nekog tam gore da prekine tu patnju ili ces si sam presudit, plakanje stalno ili tupost da ne reagiras na okolinu. Ja sam bila takva kroz period od hmmm 3 mjeseca. Triger mi je bio partner ali ne i podloga za depru (podloga je bila obitelj i stres nakupljan godinama koji je negdje morao izaci), dakle sumanuto sam postala fiksirana partnerom i to je krenulo u dramu pa u depru.

Sama sam otisla na hitnu i ridala tamo i tu sam krenula sa lijecenjem, privatnim psihoterapijama, grupnom terapijom, i ofc lijekovima. Morala sam se prvo lijekovima smiriti, poravnati da bih uopce mogla dalje raditi na sebi.
U mom slucaju su bili spas.

U mom slucaju nije bilo vecih oscilacija raspolozenja. Konstantna tuga prisutna. Nemas snage glumiti ljudima srecu jer se na crtama lica cita ocaj.
A svjestan si npr da to sto osjecas nisu skroz realni osjecaji, bas manjak kemije u mozgu.

Bok Jellyfish, 3 mjeseca ovakovog raspoloženja stvarno je dosta... Neke stvari koje opisuješ primijetila sam i kod sebe u vrijeme trudnoće i nakon poroda, ali to je bilo rijetko da sam zanemarila jer sam znala iz iskustva da je to kod mene samo privremeno. Prvi put kada sam ostala trudna umjesto sreće odmah sam osjetila očaj, trajalo je samo možda pola sata, vjerojatno je to bio šok, iako je bilo riječ o planiramo djetetu tako da sam sama sebi govorila da ni meni nije jasno što jadikujem (zaozbiljno sam mislila da je moj život stao, da je sve gotovo i to sam si ponavljala u glavi). Istovremeno sam si mislila, nije mi bilo jasno zašto tako razmišljam kada znam i sama da sam dugo o tome razmišljala s partnerom i planirala... nije da nije bilo planirano. Ali brzo sam prevladala šok i to mogu nazvati samo šokom jer je bilo kratkotrajno. Osjećati se tako dugo dugo vremena, mjesecima mi zvuči jako iscrpljujuće i teško. Od svega što si navela, individualnog vremena kod psihijatra, grupne terapije i lijekova, što najviše pomaže? Ili je to individualno od osobe do osobe?

Bok Anonimna,

Meni su se u tr vratili simptomi vise tjeskobe nego depre, isla sam dva x na kontrolu i izdrzavam na terapiji za smirenje. Sad u 6.mj trudnoce mi je bolje nego na pocetku..valjda hormoni dodatno zapapre ionako zbrckan organizam.
I da, ista stvar takodjer mi se vrtila u mislima, gotovo je, bed neki, negiranje trudnoce, a sad sam se naviknula i naravno da i cinjenica sto partner i ja od nedavno zivimo skupa, olaksava situaciju (skupa prolazimo promjene, sitnice u vezi sveg vezanog od trbuha do robice za bebu).

Primarno su mi pomogli lijekovi, iako je prva terapija bila preslaba da bi nesto napravila, nakon korekcije terapije sam kroz tri dana doslovno 'udahnula' zrak. Od velike pomoci i podrske je bila psihoterapija (gestalt) i definitivno sam sa kombinacijom lijeka (flaster na ranu) i razgovora (konkretno bacanje na problem), pozitivno unistavala depru. Znaci, lijek + psihoterapija (1:1) su mi najbolje pomogli.
(Lijekove sam ukupno koristila 8-9 mj, od toga korekciju tj onu koja me spasila, 4 mj, a na psihoterapiju sam isla 4 puta i pokrenulo me....u medjuvremenu sam zatrudnila...)

Zanimljivo je da je puno ljudi, brojim i sebe prije, protiv lijekova u stanjima stresa. Sto je u redu ako kratko traje, ak to stanje ne ugrozava osobu i dr ljude, ako se netko moze 'ispuhat' i biti bolje ili je nekom dovoljan razgovor s frendom, obitelji ili strucnjakom.
No nekad je takva terapija nuzna, bez obzira sto nije zdravo kljukat tablete, za odredjeni period je bolje uzimati nego napraviti vecu stetu sebi i drugima neuzimanjem.

:)

Da nazalost i ja imam taj problem...

Pozdrav,

mene zanima da li je itko pio sanval u trudnoci?

Zbog svog problema sam se registrirala na ovaj forum... dakle, ovako...
Majka sam dvogodisnje djevojcice koja ide u vrtic i koja je super.. radim u skoli na odredjeno...htjela sam upisati jos jedan faks, medjutim ostala sam trudna. Nikako se he mogu pomiriti s tim..htjela sam prekinuti trudnocu ali se suprug s tim nije slozio pa je pozvao svecenika da razgovara sa mnom...ginekolog me slso psihijatru koji mi je rekao sa sam normalna...ali mene jednostavno sve zivcira oko toga..neda mi se opet prozivljavat to ispocetka..inace imam puno hobija i volim se druzit s ljudima..zasto je svima super imati djecu kada je to ogromna obaveza...kao da je super dadiljati,kuhati, spremati, raditi i imati strpljenja da dobro odgajas dijete.. kad cujem plac neke bebe odmah mi nije dobro..pa zar su zene stvorene da bi bile necije sluge? Molim vas recite mi koji savjet ako je netko bio u situaciji kao ja?

Draga,Nisam prije vidjela tvoj post.Htjela sam ti reci da imas pravo imati svoje misljenje o svemu.Ne znam da li si vec 2.x mama jer je proslo dosta od tvog upisa.Kako got bilo, nadam se da si uspjela rijesiti dilemu i da si donjela ispravnu odluku.Btw, imam malu bebu i tek nakon skoro 1.godine dolazim k sebi i sto se mene tice s radjanjem je gotovo.Ne znam da li bih podnjela sve ispocetka...tesko je ionako sa bebachima mada puno mama to nece priznati, a pogotovo onome tkom ima poteskoca s depresijama i ostalim psih problemima.Meni su se tek sad hormoni smirili i napokon sam pocela uzivati s djetetom.I znam da ce mi faliti ovaj period dok su bebe.Sve nosi svoje.Pozz svima i drzite se!